Sjedinjene Države i osam drugih zemalja otkazale su sporazum iz 2006. g. o programu proizvodnje vojnog zrakoplova F-35 pete generacije i potpisale novi, u kojemu se iz njega isključuje Turska, izvijestila je kasno sinoć turska državna agencija Anadolu pozivajući se na anonimni izvor.
Sugovornik agencije nije ulazio u detalje ovog poteza.
Turska je bila jedan od glavnih dobavljača komponenti za F-35 i planirala je kupiti više od 100 ovih zrakoplova. Međutim, nakon što je Ankara, usprkos protivljenju Washingtona 2019. godine kupila ruski protuzračni raketni sustav S-400 Triumf, izuzeta je iz projekta i podvrgnuta američkim sankcijama.
Podsjećamo: u svibnju 2020. nadzorno tijelo američkog Kongresa upozorilo je da će američka odluka da Tursku izuzme iz programa F-35 vjerojatno pogoršati ionako ozbiljne probleme u lancu opskrbe ovih najnovijih borbenih zrakoplova. Program F-35 vrijedan 398 milijardi dolara od tada se suočio s mnogim izazovima, uključno i nedostatak motora. Međutim, usprkos tome, očito je da je problem sa zamjenskim rješenjem pronađen jer se, u suprotnom, ovakva odluka ne bi niti donijela.
Turska neće nužno zahtijevati povratak na program F-35, ali će sigurno tražiti naknadu štete nanesene Ankari, izjavio je 3. ožujka, u intervjuu za tursku televiziju NTV direktor odjela za obrambenu industriju te zemlje- SSB, Ismail Demir.
Ovoj vijesti možemo dodati slijedeći komentar:
jedno od pitanja koje se sada nameće je i ono, hoće li Turska odustati od kupnje zrakoplova 5. generacije, ili će moguću alternativu za F-35 potražiti na drugim tržištima – prije svega europskom i ruskom? Pa iako su takve najave, o mogućoj kupnji drugih zrakoplova već ranije stizale iz Ankare, ipak ih se poglavito trebalo promatrati u kontekstu upozorenja Washingtonu što bi se moglo dogoditi u slučaju izbacivanja Turske iz programa F-35, i bez kakvog bi unosnog posla s Turskom on mogao ostati. Osim toga, sada, svemu ovome nedvojbeno treba pridodati i problem s pandemijom Covida-19 koji je negativno utjecao i na tursko gospodarstvo.
Također treba podsjetiti i na boravak turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana na ruskom zrakoplovnom aero-showu MAX-2019. 27. kolovoza iste godine, kada je ruski lovac 5. generacije Su-57 po prvi put predstavljen javnosti.
Naravno, odluke ovakvoga tipa, osim primarnog zadovoljenja vojnih potreba, u sebi itekako nose i visoku dozu geopolitičkih elemenata i ukazuju na kakvoću vojnih savezništava u kojima bilo koja zemlja sudjeluje. Kao što je u vrijeme hladnog rata u 20. st. bilo nezamislivo da neka zapadna zemlja kupuje najsuvremenije sovjetske zrakoplove i obratno, da neka država Varšavskog ugovora kupuje takve iste zrakoplove na zapadnom tržištu, slično stanje je i sada. Iako je Ankara tu barijeru već probila spomenutom odlukom o kupnji ruskih S-400 koje također spada u red visoko-tehnoloških oružja. Ali očito je kako za nju upravo i plaća cijenu.
Treba podsjetiti da je turski vojni i politički vrh iskazivao interes i za nabavu ruskih višenamjenskih zrakoplova 4++ generacije Su-35 kao još jeftiniju varijantu.
U svakom slučaju, odluku o tome što i kako dalje po ovom pitanju morat će donijeti sama Ankara.
