SAD mogu poslati „pljusak raketnih salvi“ po Rusiji iz zone Crnog mora

Postalo je jasno kako, sada, američke zračne snage sebe smatraju instrumentom pomorskih snaga. Tako se posljednjih godina veliki američki bombarderi sve češće uključuju u vježbe u kojima oni obavljaju zadaće uništavanja pomorskih ciljeva uvjetnog protivnika. U tom smislu američka vojno-informativna služba (kao se to ranije obično nazivalo propaganda) nastavlja s hvaljenjem provokativnih letova svojih strateških bombardera B-1B Lancer nad akvatorijem Crnog mora, nedaleko od Krima, što se naziva „blistavom operacijom sprječavanja Rusije“, koja joj prijeti „obrušavanjem pljuska raketnih salvi iz zrakoplova i brodova“. O tome piše američki stručni medij The National Interest.

Radi se o događajima od 29. svibnja, o čemu smo pisali i mi na Geopolitika Newsu (vidi link ispod teksta), kada su poljski, rumunjski i ukrajinski lovački zrakoplovi bili u pratnji spomenutih američkih bombardera koji su dolazili iz različitih smjerova, a polijetali sa svog postojanog mjesta baziranja u Južnoj Dakoti, u SAD-u. Oni su najprije preletijeli Atlantik i ušli duboko u zračni prostor iznad europskog kopna te se zalijetali prema poluotoku Krimu, nakon čega su se vratili natrag. Američko vojno zapovjedništvo u Europi 1. lipnja je potvrdilo kako su američki bombarderi B-1 Lancer izvršili vježbu uvjetne primjene krstarećih raketa velikog dometa AGM-158C LRASM u blizini poluotoka Krima. Radi se o suvremenim protubrodskim raketama.

„Te smrtonosne „ptice“ mogu uništavati ciljeve na udaljenosti od 8000 kilometarta, a moguće, čak i na većoj udaljenosti (vojske, u pravilu, umanjuju podatke namjenjene javnosti)“, navodi autor teksta u National Interestu James Holmes, voditelj katedre  za pomorke strategije vojno-pomorskog koledža (Naval War College). Dalje navodi kako spomenute protubrodske rakete nemaju samo navedeni bombarderi, već ih mogu koristiti i lovci bazirani na nosačima zrakoplova  F/A-18E/F (Super Hornet).

Autor je objavio i kako je američko zapovjedništvo u Europi pohvalilo i svoje saveznike i partnere za sudjelovanje u toj operaciji u Crnom moru, čime su dodali potencijal za sprječavanje suparnika u toj regiji. „To znači, kako protivnici u budućnosti moraju biti zabrinuti raketnim salvama, koje se mogu obrušiti kako pljusak, ne samo s američkih brodova i vojnih zrakoplova, već i bombardera koji se baziraju na zemlji. Takva vrsta mogućnosti mora imati snažan utjecaj na rješenja koja donose političari u glavnim gradovima od Moskve do Pekinga i Teherana“, citira Holmes riječi američkog zapovjedništva u Europi.

Međutim, autor naglašava i neke druge, bitne elemente u čitavoj toj igri: poput odlučnosti (SAD-a za njihovu primjenu), i  uvjerenosti protivnika u moć SAD-a i njegovu odlučnost za stvarnu uporabu tog oružja.




„Američki bombarderi s raketama velikog dometa povećavaju bojnu moć SAD-a u morskim regijama, uključno i po čitavom perimetru Rusije. Vrlo važno pitanje sastoji se u tome, povećava li jačanje vojnog potencijala u zraku odlučnost zapovjedništva američke vojske za iskorištavanje toga potencijala u vojnim djelovanjima? A najvažnije od svega, vjeruje li Moskva u ukupne mogućnosti Amerike i postojanje u njoj voljne snage“, razmišlja Holmes, pritom priznajući kako ruska vojska u Crnomorskoj regiji ima značajnu prednost.

„Ruski zrakoplovi kopnenog baziranja i rakete predstavljaju ugrozu po savezničke zrakoplove i nadvodne pomorske snage koji se približavaju , i takvih mogućnosti protivnik ima dostatno. Rusija nadjačava susjede u vojnom odnosu. Turska, također (njezin) susjed i mogući suparnik, članica je NATO saveza, ali ona se udaljila od svojih saveznika i podržava prijateljske odnose s Moskvom“, navodi Holmes.

Autor zaključuje, kako, kraće rečeno, rusko vodstvo mora smatrati svoje strateško okružje na svojim južnim granicama u cijelosti kao pozitivno. Treba nešto više od pojedinačnih letova bombardera, koji startaju s dalekih udaljenosti – kako god oni upečatljivo izgledali – da se pokoleba samouvjerenost Moskve.





Sprječavanje u velikoj mjeri zahtjeva usuglašavanje poteza, a ne pojedinačne geste, zaključuje autor analize u američkom The National Interestu.

Američki bombarderi pred Krimom trenirali napade krstarećim raketama

 




 

 

Komentari

komentar

You may also like