Sastanak Bilderberga u Torinu: “proxy” rat protiv Rusije bi dobrodošao

Nedvojbeno je kako Bilderberg predstavlja interese krupnog kapitala i da njemu u konačnici sve i podređuje. Pritom je važno naglasiti kako tu „vladu u sjeni“ nitko nije birao niti joj dao mandat za upravljanje našim sudbinama. Što tamo ove godine radi srpska premijerka Ana Brnabić također bi bilo zanimljivo pitanje, na koje, vjerojatno, nećemo dobiti iskreni odgovor. Sprema li se nešto novo i opasno na Balkanu, u kontekstu trenutačne geopolitičke situacije u regiji i svijetu, možemo samo nagađati, ali Brnabić u Torino sigurno nije pozvana da bi se divila Torinskom platnu.

Politički vođe i stručnjaci iz poslovnog svijeta – industrije, financija, znanstvenih krugova i medija sudjelovali su na godišnjem sastanku elitističkog kluba Bilderberg, koji se od četvrtka do nedjelje održavao u Torinu.

Organizatori sastanka objavili su kako je u njegovom radu sudjelovao 131sudionik iz 23 zemlje svijeta, između ostalih i: šef bilderberškog „organizacijskog odbora“ i jedan od vodećih francuskih biznismena Henri de Castries, predsjednik Svjetskog ekonomskog foruma,Borge Brende,  predsjednici mega-korporacija Airbus, DeepMind i Total, guverner Bank of England Marc Carney, šef Ryanaira Michael O’Leary. Među pozvanim osobama bili su i srpska premijerka Ana Brnabić, bivši američki državni tajnik Henry Kissinger, bivši direktor CIA-e David Petraeus, glavni tajnik NATO saveza Jens Stoltenberg i mnogi drugi.

Glavne teme razgovora ove godine objavljene su od strane organizatora dan uoči početka konferencije, što je omogućilo uvid koji globalni problemi primarno tište svjetsku elitu u 2018. godini. Evo ih, po redu nabrojanih: europski populizam, problem nejednakosti, budućnost radnih mijesta, umjetna inteligencija, SAD u iščekivanju izbora, sloboda trgovine, američko svjetsko liderstvo, Rusija, kvantno računanje, Saudijska Arabija i Iran, postistinski svijet i tekuća zbivanja.

Postojano se razmatraju problemi poput porasta protu-establišmentske politike i populizma u Europi, stalne nejednakosti, odnosi Zapada s ponovo snažnom Rusijom, Saudijskom Arabijom i iranskom vladom. Druge teme, poput onih iz domene kvantne znanosti i umjetne inteligencije, ukazuju na neodređenost u smislu odnosa čovječanstva i tehnologija.

Neovisno o svemu ipak su dominirale teme iz politike i geopolitike, a prije svega teme o Rusiji, Bliskom istoku, globalnom američkom vodstvu i američkoj unutarnjopolitičkoj situaciji u kontekstu nadolazećih izbora za Kongres u studenom ove godine. Dolazak američkog predsjednika Donalda Trumpa u Bijelu kuću promijenio je stari način vođenja politike i najavio dolazak „politike otpadnika“ na vlast. Skandali, povezani s masovnim korištenjem društvenih mreža i medija zbog utjecaja na izbore, rušenje granica između stvarnosti i fikcije, tzv. postistinski svjet, sve su to bile teme o kojima su moćnici prošli tjedan razgovarali u Torinu.

Politika post-istine u Oxford English Dictionary iz 2016 г. razmatra se kao politika pri kojoj „objektivne činjenice manje utječu na formiranje kolektivne svijesti, nego emocije i osobni stavovi“.

Organizatori skupa izjavili su kako je Bilderberški sastanak pokrenut 1954.g., kao godišnji događaj, pozvan na „omogućavanje dijaloga između Europe i Sjeverne Amerike“. Međutim, gotovo dvije trećine sudionika dolazi iz Europe, a ostatak iz Sjeverne Amerike. Oko jedne četvrtine sudionika čine predstavnici političkih ili vladinih krugova, a ostali iz drugih sfera, izjavili su organizatori dan uoči početka torinskog godišnjeg sastanka Bilderberga.

Kao i uvijek, ipak je potrebno ući malo dublje u problematiku. Ta konferencija je prije svega formula za neslužbeno razmatranje glavnih pitanja suvremenog svijeta. Susreti se odvijaju po pravilima Chatham House, utjecajnog londonskog Kraljevskog instituta za vanjske poslove. A oni glase: sudionici mogu iskorištavati dobivene informacije, ali niti informacija o osobi, niti status izvora ne smiju biti otkriveni.

Organizatori su izjavili, kako zahvaljujući privatnosti sastanaka „sudionici nemaju od ranije usuglašene stavove“. Na taj način oni mogu „koristiti vrijeme na prijam informacije, razmišljanja o njoj i njezinu razradu. Nema pripremljenog rezultata, nema protokola i  izvješća. Osim toga, ne predlažu se nikakve rezolucije i ne daju se nikakve političke izjave“.

Međutim, sudjelovanje u ovoj organizacijskoj platformi već je odavno sinonim za pripadnost eliti, zbog čega se često postavlja i pitanje financiranja Bilderberga i njihovih sastanaka. Organizator navodi slijedeće: „Godišnje uplate članova vodstva vijeća pokrivaju godišnje rashode tajništva. Proračun tajništva ograničen je na rashode za provedbu sastanaka… Dolazak se ostvaruje isključivo po pozivu, naknada za posjet se ne naplaćuje. Sudionici sami plaćaju svoje troškove dolaska i boravka.“

Neovisno o ovoj izjavi, činjenica je kako tijekom posljednjih 60 godina sastančarenja predstavnika vlada, politike, banaka, krupnog biznisa i velikih medija, ne umanjuje javnu percepciju koja se možda i može naslanjati na paranoju i spekulacije, ali, nedvojbeno, ne uvijek i ne bezrazložno. U svakom slučaju takav imidž Bilderbergu ne donosi previše pristalica i obožavatelja. Štoviše, svaki sastanak kluba unaprijed je puno prije osuđen na nerazumijevanje i neodobravanje, nego na pozitivne reakcije šire javnosti. Sastav sudionika se mijenja ali sadržaj sastanaka svake godine izaziva puno pitanja i dvojbi. Jer, primjerice, raspravljati o Rusiji ili slobodnoj trgovini bez sudjelovanja predstavanika tih zemalja i slušanja njihovih stavova i razmišljanja sasvim sigurno nema prevelikog smisla, osim što produbljuje sumnju u konačne dobre namjere. A da je tome tako, moglo se čuti i na sastanku u Torinu, na kojemu su pojedinci zagovarali potrebu pokretanja „proxy“ rata protiv Rusije, spominjući čak, konkretno, Estoniju, jer bi to „bilo korisno za biznis“ iako to „za samu Estoniju baš ne bi bilo dobro“.

Ali kako bismo bili precizniji, ipak ćemo spomenuti kako je u povijesti sastančenja Bilderberga bilo i onih na koja su pozivani gosti iz Rusije. Međutim, redom se radilo o tzv. liberalima, uglavnom miljama dalekih od svakodnevnih problema običnih ruskih ljudi, a većinom s otvorenim bogatim računima u velikim britanskim bankama. Omraženi ruski političar iz Jeljcinovog doba Anatolij Chubais (jedan od glavnih arhitekata ruske pri(h)vatizacije) bio je sudionik sastanaka Bilderberga dva puta: 1998. i 2012.g., a Bilderbergu je nazočio i ruski liberalni političar Grigory Evlinski. U 2015. g. kao jedini ruski predstavnik na sastanak je pozvan ekonomist Sergey Guriev, koji, međutim, od 2013.g. živi u Francuskoj.

Bilo kako bilo, Bilderberg će u širokoj svjetskoj javnosti uvijek ostati pod aurom tajnosti, sastančenja tzv. vlade u sjeni koja upravlja tržištima, ratovima, općenito, našim sudbinama – pritom često ne pokazujući bilo kakvu empatiju za male ljude i čitave narode u stradanjima koja im predviđaju ili ih, možda, čak i kreiraju. Nedvojbeno je, također, kako taj klub predstavlja interese krupnog kapitala i da njemu u konačnici sve i podređuje. Pritom je važno naglasiti kako tu „vladu u sjeni“ nitko nije birao niti joj dao mandat za upravljanje našim sudbinama. Što tamo ove godine radi srpska premijerka Ana Brnabić također bi bilo zanimljivo pitanje, na koje, vjerojatno, nećemo dobiti iskreni odgovor. Sprema li se nešto novo i opasno na Balkanu, u kontekstu trenutačne geopolitičke situacije u regiji i svijetu, možemo samo nagađati, ali Brnabić u Torino sigurno nije pozvana da bi se divila Torinskom platnu.

Ono što je također sigurno jest i da je Bilderberg nositelj globalizacije, a taj ideološko-trgovinski „pokret“ upravo doživljava velike potrese koji već dovode do ponovne uspostave dominacije državnih suverenizama i pojave novih svjetskih centara moći, a  time i gubitka moći samog Bilderberga i njegovih koncepcija i vizija svijeta ustrojenog prema njegovim pravilima. Dokle god Bilderberg „igra“ po načelu finkcioniranja elitističkih klubova, s pregrštom „mračnih“ ideja i vizija, s pravom će ostati dalek od naroda i od njega prezren.

0 komentara

You may also like