Slon u staklenoj posudi: Nakon samita NATO-a ostaje neizvjesnost, kao i nakon samita G7

Američki predsjednik Donald Trump je na konferenciji za medije, govoreći o rezultatima samita NATO saveza, izjavio kako je među saveznicima postignut „ogromni napredak“.

Kazao je, također, kako su se članice NATO-a dogovorile povećati rashode za obranu zbog ugroze izlaska SAD-a iz NATO saveza. „Mislim kako je to potpuno moguće“, odgovorio je Trump na novinarsko pitanje, priprema li on povlačenje SAD-a iz NATO-a, bez prethodnog odobrenja Kongresa.

Međutim, postoji jedan problem: najprije je francuski predsjednik Macron, a potom i njemačka kancelarke Merkel, praktički odbacio Trumpova nastojanja za sklapanje sporazuma o obrambenim rashodima. Kada su novinari Macrona pitali da potvrdi ili negira izjavu Donalda Trumpa, on je odgovorio kako su planovi ostali nepromjenjeni: „Sve su se strane suglasile o povećanju rashoda pod tim uvjetima koji su bili odobreni 2014. godine. Svi su suglasni ispuniti ranije preuzete obveze. Mi smo potvrdili proračunsku strategiju, koja odgovara našim potrebama.“ Dakle, potvrdili su ono isto što su već jednom potvrdili i usvojili na samitu prije četiri godine.

Merkel je kazala slijedeće: „Mi moramo raspraviti, u kojem stupnju možemo posvetiti veću pozornost obrani. Mi smo sagledali sadašnje stanje. Ali uzimajući u obzir raspravu unutar europskih saveznika, ne samo američke strane, moramo postojano postavljati pitanje, što mi još možemo učiniti?“ Dakle Merkel je rekla puno i ništa. Pokušajte protumačiti njene riječi.

Zato se čini kako je Trump, slično kao i poslije samita G7, i ovaj put iza sebe ostavio  prazninu i neizvjesnost. Njemačka je i uoči samita NATO saveza objavila kako nije u stanju značajnije povisiti obrambene rashode, i da bi do 2024. g. ti rashodi mogli dosegnuti 1,5% njemačkog proračuna. Dakle, ni ranije utvrđenih 2% (na samitu NATO saveza 2014.g.), a kamo li više od toga.

Podsjećamo: samo 5 od 28 članica NATO saveza (SAD, Grčka, Poljska, Estonija i Velika Britanija) ispunjavaju dogovor o izdvajanju 2% proračunskih sredstava za potrebe obrane.

SAD izdvajaju najviše sredstava za potrebe obrane -3,61%, slijedi Grčka s 2,38%. Njemačka je prošle godine izdvojila 1,19%, a Francuska 1,78%. Kanada, Slovenija, Španjolska, Belgija i Luksemburg izdvajaju manje od 1%.

NATO praktički u potpunosti ovisi o SAD-u i tu činjenicu priznaju svi. Amerikanci isporučuju nužna sredstva, uključno i ona za obavještajne poslove, punjenje goriva zrakoplova u letu, balističke rakete i sredstva za elektroničko ratovanje.
NATO od 2014.g. zahtjeva da se limit od 2% BDP-a ispunjava, a sve članice, koje to još nisu učinile, trebale su ga postupnim povišenjem dosegnuti  tijekom deset godina.

SAD i Njemačka posljednjih se mjeseci oštro spore oko njemačkog trgovinskog suficita s SAD-om. Međutim, njemački gospodarstvenici i politički dužnosnici, kada je o tome riječ, američkoj administraciji učestalo ponavljaju (prije svega kada je riječ o automobilskoj industriji koja i je pod najvećim povećalom predsjednika Trumpa), kako Mercedes i BMW najveći dio svojih automobila proizvode u SAD-u, gdje zapošljavaju tisuće američkih radnika. Nedavno je kancelarka Merkel također izjavila kako SAD stalno govore o trgovinskom deficitu koji imaju s Njemačkom, ali da pri tom spominju samo proizvodni sektori, a uporno „zaboravljaju“ onaj iz sfera informatičkih usluga tj. IT tehnologije kojim su SAD „preplavile“ europska tržišta. Kada bi se i njega dodalo, kazala je Merkel, SAD ne bi imale nikakav deficit u odnosu na Njemačku, štoviše, bile bi u suficitu.

Usprkos žalbama Trumpove administracije, njemačke su vlasti istupile protiv monetarno-kreditne politike Europske središnje banke (ECB), koja je oslabila euro i pojeftinila njemački izvoz.

Oštra američka politika unutar NATO saveza, koja, u stvarnosti, samo traži provedbu ranije dogovorenog, dovela je do toga da je EU u studenom 2017.g. i službeno pokrenula novu eru suradnje u sferi obrambene politike, kroz pokretanje programa zajedničkih investicija u vojnu tehnologiju – istraživanja i proizvodnju, poznatu kao „stalna struktirirana suradnja“ (PESCO). Ministri vanjskih poslova i obrane 23 članice EU potpisali su u Bruxellessu pakt o obrani, usmjeren na jačanje suradnje unutar EU. Dokument će postati pravomoćan nakon što ga lideri članica EU odobre na samitu EU sredinom prosinca. Njime EU želi imati usuglašen stav i ulogu u riješenju mađunarodnih kriza, a istodobno smanjiti ovisnost o SAD-u.

PESCO bi trebao smanjiti količinu različitih oružanih sustava u EU i pomoći regionalnoj vojnoj integraciji. On uključuje i zajedničku obuku vojnih časnika. Zajednički razvoj vojnog potencijala omogućio bi EU vođenje vlastitih operacija, odvojeno ili zajedno s NATO savezom.

U svakom slučaju treba pričekati i vidjeti daljnji razvoj, prije svega političkih odnosa između prekoatlantskih saveznika. Sama činjenica da se na upravo završenom samitu NATO saveza u Bruxellessu od svju strana ističe upravo očuvano jedinstvo i nastavak suradnje kao glavni postignuti cilj, ukazuje na to da u njihovim političkim odnosima nije sve tako jednostavno i skladno. Štoviše, razina nesuglasica unutar saveza veća je nego bilo kada ranije, a ona je u dobroj mjeri odraz globalnog geopolitičkog i geoekonomskog stanja, u kojem se sve više isprepliću silnice i interesi glavnih svjetskih igrača. Jer kada se na državnim razinama umutar članica NATO saveza uvode trgovinske barijere tj.carine i protucarine, teško je govoriti o napretku u savezničkim odnosima, a puno lakše o trgovinskom ratu, makar on još bio „samo“  u  svojoj početnoj fazi. Jer ovdje je, od njegovih štetnih ekonomskih posljedica, ipak puno važaniji negativni psihološki učinak i tendencija razvojnog smjera europsko-američkih odnosa. Savezništva se, to je povijest pokazala, brzo sklapaju ali i brzo raskidaju, već prema potrebi. Zato je u međusobnim kontaktima važno vagati riječi, a ne se ponašati kao buldožer ili slon u kristalnoj dvorani, bez obzira na snagu argumenata ili grubu vojnu i ekonomsku silu kojom raspolažeš, pogotovo kada je nisi spreman i primijeniti. Jer svijet je postao kompleksan više nego ikada ranije, a isto tako i mogućnost izbora.

 

0 komentara

You may also like