Srpski analitičar: nema pravoslavnog Srbina čiji će sin u NATO-vojsci ratovati protiv Rusa

Za Rusiju nije nikakva tajna da Srbija nastoji ući u Europsku uniju, ali, kako pokazuje i praksa s Crnom Gorom, članstvo u EU uvjek ide „ruku pod ruku“ s članstvom u NATO savezu i to je ono što je po Rusiju neprihvatljivo. Svoje mišljenje o tome, može li Srbija ući u EU bez integriranja u NATO, ruskom mediju EADaily iznio je srpski analitičar Zoran Milošević, iz beogradskog Instituta za politička istraživanja.

Evo najvažnijih teza Zorana Miloševića, koje je u subotu, 3. ožujka, prenio navedeni ruski medij:

EU i NATO su blizanci i ne treba ih dijeliti. Pitanje je samo, kakva se taktika primjenjuje i ulazi li koja zemlja u EU kroz NATO ili u NATO kroz EU. NATO svakako želi u svoje redove uključiti i Srbiju jer je vidljivo kako se on namjerava i dalje širiti na istok. A Srbija ovdje predstavlja slobodni teritorij i neovisno o polukolonijalnom režimu i gospodarskoj ovisnosti o Zapadu, Srbija je svejedno ostala „oaza slobode u Europi“, poglavito na Balkanu, kazao je Milošević.

I u Srbiji se ukorjenjuje sustav tzv. „duboke države“, kakav su termin skrojili Amerikanci, a radi se o NATO-ovim mehanizmima za smjene vlada u slučaju da one požele izići iz NATO saveza ili EU, kaže Milošević.

Stanje u Srbiji je vrlo složeno. I u vladi i u državnim institucijama vidljiva je slijedeća pojava: ukoliko netko od službenika nije orjentiran prozapadno, ukoliko se on sklanja prema suradnji s Rusijom ili jednostavno vidi Srbiju kao samostalnu i vojno neutralnu državu, tada njegov zamjenik obvezno pripada suprotnoj strani tj. poziciji. Ovdje vlada potpuno nepovjerenje i kontrola i zato je teško prognozirati u kojem će se smijeru kretati srpska elita. Postoji još jedan čimbenik koji ometa srpsku vladu privesti državu u NATO i EU, a to su radikalni i ekstremistički zahtjevi Bruxellessa u svezi teritorijalne cjelovitosti Srbije, navodi Milošević. Bruxelles također, od Srbije traži priznavanje Kosova. U Srbiji postoji prozapadno stanovništvo koje nije protiv promjene svog identiteta i spremno je postati europejcima – njih se naziva „drugom Srbijom“. Ta „druga Srbija“ kao „simbol vjere“ uzima Washington i Bruxelless.

Ali za većinu Srba zahtjevi za zaborav vlastitog identiteta nisu prihvatljivi i to nije moguće postići bez velikih unutarnjih potresa koji mogu prerasti i u gerilski rat, kaže Zoran Milošević i pri tom povlači paralelu s 1941.g., kada su se, kako kaže, u Srbiji protiv Hitlerove okupacije pojavila dva „oslobodilačka pokreta“ – komunistički i monarhistički. Ukoliko bi Zapad uspio privući srpsku elitu za ulazak u NATO i EU, u Srbiji bi ponovo došlo do unutarnjeg sukoba.

Teško je reći koliko je srpska vanjska politika uistinu samostalna i u kojem je stupnju njezina vojna neutralnost stvarna, a koliko deklarativna. Srbija je sklopila neke sporazume s NATO-om, prema kojima on, u slučaju nužde, ima pravo na tranzit svojih snaga preko srpskog treritorija, što Milošević karakterizira kao „najgori sporazum kojeg je Srbija potpisala posljednje vrijeme“. Govoriti o vojnoj neutralnosti u takvom kontekstu, kada netko može ući u vašu zemlju a vi se nemate pravo protiviti, je teško. Radi se o „ograničenju neutralnosti“. Milošević pri tom kaže kako NATO razumije krhkost svog položaja u Srbiji, koji bi u slučaju njegovih agresivnijih zahtjeva prema Beogradu vrlo lako otpuhao i do smjene dove srpsku prozapadnu vladu, u čemu bi Rusija imala svoju šansu.

Zapad Srbiji govori kako mora učiniti ovo i ono, a spisak koji ona mora ispuniti za ulazak u EU nikada se ne objavljuje u potpunosti, što je znak ucjene, navodi Milošević. Spisku se svaki put pridaje nešto novo, a narod je to prepoznao i već se formira mlada elita, koja je, sudeći po javnim istupima, spremna poduprijeti zbližavanje s Rusijom, ističe Milošević.

Govoreći o nemogućnosti davanja prognoze srpske budućnosti, Milošević tvrdi kako tamošnje stanovništvo ne odobrava ulazak zemlje u NATO ali, također, i u EU. Međutim, geopolitičko stanje je takvo da se Srbija nalazi u okruženju država koje su u NATO-u ili su „vazali Bruxellessa i Washingtona“.

U Srbiji se često (pozitivno) govori o Euroazijskoj uniji, kao alternativi EU. Međutim, pojedine ideje, poput integracije balkanskih pravoslavnih zemalja, izazivaju duboko nepovjerenje, kaže Milošević, pitajući se, o kakvoj integraciji s Rumunjskom ili Bugarskom može biti rječi kada su te zemlje već u NATO savezu. On pri tom navodi kako se i u Srbiji može dogoditi crnogorski scenarij, prema kojem je tamošnja vlada zemlju uključila u NATO ne pitajući narod što o tome misli. Ali to bi, u slučaju Srbije, ukoliko bi „vlada obmanom uključila  Srbiju u NATO“, značilo građanski rat.

Govoreći kako je nemoguće od Srba očekivati da budu dobri NATO-ovi vojnici s obzirom na vrijednosni sustav i povjesna sjećanja, poput NATO-ovog bombardiranja Srbije 1999.g., Zoran Milošević je za kraj naglasio slijedeće: „Nema pravoslavnog Srbina koji će poslati svog sina u NATO vojsku, kako bi ratovao s Rusijom“.

 

0 komentara

You may also like