NATO savez sve se više nameće kao ona stvarna politička poluga koja presudno utječe na ključne odluke Bruxellesa ali i glavnih metropola EU, koristeći pritom vrlo složeno geopolitičko stanje ne samo na europskom kontinentu, već i na globalnoj razini. A EU nema dovoljno snage za samostalno rješavanje nagomilanih problema niti u svom okružju a kamoli na široj međunarodnoj sceni. Drugim riječima, preko NATO saveza Washington je taj koji ubuduće želi presudno utjecati na ključne poteze EU i njenih glavnih članica – Njemačke i Francuske, nakon što je Velika Britanija to isto već učinila (otvoreno se priključila punoj koordinaciji svog vanjskopolitičkog djelovanja sa SAD-om) kroz svoj Brexit.
U svom, danas objavljenom intervjuu za FP, glavni tajnik NATO saveza Jens Stoltenberg upozorio je kako obrana Europe ovisi o bliskim transatlantskim vezama, a ne o želji za strateškom autonomijom kontinenta.
“Podupirem obrambene napore Europske unije jer će povećana obrambena potrošnja, nove vojne sposobnosti i rješenje za usitnjavanje europske obrambene industrije donijeti korist europskoj sigurnosti, transatlantskoj sigurnosti i dobrobiti svih nas”, izjavio je Jens Stoltenberg.
Kazao je kako NATO pozdravlja napore europljana na polju obrane, “sve dok dopunjuju NATO, ali EU neće moći zaštititi Europu“. “Više od 90 posto stanovnika Europske unije živi u zemljama NATO-a, ali samo 20 posto NATO-ovih obrambenih troškova pada na članice EU-a”, naglasio je Stoltenberg, koji se, zapravo, izdiže na razinu iznad ključnih EU političara, otvoreno im govoreći što će oni moći činiti, a što ne.
FP podsjeća kako je ovim Stoltenbergovim izjavama prethodio prošlomjesečni intervju francuskog predsjednika Emmanuela Macrona za britanski medij Financial Times, u kojem je izjavio slijedeće:
“Zalažem se za europski suverenitet, za stratešku autonomiju, ne zato što sam protiv NATO-a ili zato što sumnjam u naše američke prijatelje, već zato što razumijem stanje u svijetu.” Tada je i kazao kako je NATO savez „osnovan kako bi se usprotivio Varšavskom paktu. Nema više Varšavskog pakta”.
Očito je da se njegove riječi nisu previše svidjele političkom i vojnom vodstvu Sjevernoatlantskog saveza.
Uostalom, Macron je u svojim stavovima vezanim za EU stratešku autonomiju ionako sve više usamljen, a sama EU će se sve više pretvarati u obrambeni bedem kojim će preko NATO saveza posredno upravljati Washington. Puno više od ovoga od Europske unije se i nije moglo očekivati. U takvom razvoju stanja jasno je kako je najveći gubitnik, zapravo, Francuska, kao povijesno jedina kolonijalna velesila kopnene Europe koja će zbog zajedničke politike EU biti lišena bilo kakvih jednostranih globalnih ambicija, sličnih onima u Velikoj Britaniji koje se temelje na strategiji svojevrsne obnove britanske kolonijalne moći nakon Brexita. Zato Macron, očito, sve ovo i govori. Ali ostali igrači u EU, uključno i Njemačka, za tako nešto očito nemaju niti snage niti hrabrosti. Geopolitička autonomija rezervirana je samo za snažne i odvažne zemlje, a ne one koje neprestano kalkuliraju s plusevima i minusima svojih poteza u tom smjeru – bojeći se prije svega za vlastiti komfor i pozicije.
Komentari
