Višegodišnja rasprava o ulasku Finske i Švedske u NATO savez opet je aktualna. Finska i Švedska su desetljećima bile nesvrstane, ali ipak se približavaju savezu kroz zajedničke vježbe, vojne nabave i prekomorske misije. Takvo približavanje najavljeno je, doduše suptilno, i u nedavnim govorima finskog i švedskog vrha.
Ruske akcije “prijete Europi”, ustvrdio je švedski ministar obrane na nacionalnoj konferenciji o obrani. Pozivajući se na rusko gomilanje trupa unutar vlastitih granica, koje je nazvao “vojnom eskalacijom s Ukrajinom”, Peter Hultqvist je tvrdio da Rusija “osporava međunarodno pravo kada dovodi u pitanje pravo drugih zemalja na samoopredjeljenje”.”Cijeli europski sigurnosni sustav doveden je u pitanje i ugrožen djelovanjem Rusije”, rekao je Hultqvist, a prenosi nacionalna televizija SVT.
Prema Hultqvistu, Švedska će morati više surađivati s NATO-om, koji je, kako tvrdi, uz EU najvažnija platforma sigurnosne politike nordijske zemlje. “Naša strategija je graditi sigurnost zajedno s drugima. Danas smo cijenjen partner koji pomaže u pružanju sigurnosti. Ono što radimo je naš vlastiti izbor i temelji se na odlukama u švedskom parlamentu. Tako treba i ostati. Oko toga nema mjesta za kompromis”, rekao je Hultqvist. Prošlog tjedna premijerka Magdalena Andersson, također članica Hultqvistove Socijaldemokratske stranke, ustvrdila je da želi “produbiti” partnerstvo između Švedske i NATO-a. Oporbeni kršćanski demokrati zahtijevaju još jasnije da Švedska napusti svoju dugotrajnu politiku nesvrstanosti i pridruži se vojnom savezu predvođenu SAD-om.
I susjedna Finska sve je bliže NATO savezu. Novogodišnjim govorima finskog predsjednika Saulija Niinistoa i premijerke Sanne Marin, čelnici su naglasili da je mogućnost pridruživanja NATO-u inherentni dio slobode izbora. Posljednjih godina i Finska i Švedska su se približavale NATO-u kroz zajedničke vježbe i aktivnosti obuke, vojne nabave od SAD-a te sudjelovanja u inozemnim misijama.
Sredinom prosinca prošle godine rusko ministarstvo vanjskih poslova objavilo je dva nacrta sporazuma o uzajamnim sigurnosnim jamstvima sa SAD-om i NATO-om. Između ostalog, od NATO-a traže da smanji vojnu prisutnost u zemljama koje su se pridružile nakon 1997. i zaustavi širenje NATO-a na istok prema bivšim sovjetskim republikama. Istodobno, NATO i Rusija moraju se suzdržati od raspoređivanja projektila srednjeg i kratkog dometa. Isto tako, od obje strane se u prijedlozima traži da se suzdrže od vježbi većih od razine brigade u dogovorenoj graničnoj zoni, da redovito razmjenjuju informacije i uspostave linije za kontakte u hitnim slučajevima.
Unatoč tome što su iz Washingtona uvjeravali bivšeg sovjetskog čelnika Gorbačova tijekom raspada SSSR-a da se NATO neće proširiti na istok, NATO je od tada rastao u više valova širenja uključivši niz bivših članica Varšavskog pakta, pa čak i neke bivše sovjetske republike, poput Litve, Latvije i Estonije. Ipak, zapadni mediji i politički establišment i dalje odbacuju dogovor o neširenju kao “mit” i predstavljaju napore Rusije da se osigura kao “asertivnost” ili čak “agresiju”, piše ruski Sputnik.
