Talibani u Iranu! Tko je kriv za ovu sunitsko-šijitsku suradnju?

Radikalni sunitski islamistički pokret i vodeća šijitska država zajedno! Zvuči čudno, ali to ćemo objasniti ispod ove vijesti – danas pristigle iz Afganistana i Irana.

Šef političkog ureda talibana Mullah Abdul Ghani Baradar i njegovo prateće izaslanstvo razgovaraju s iranskim dužnosnicima u Teheranu, izvijestili su u utorak, 26. siječnja, afganistanski mediji.

Talibani su u Teheran stigli dan ranije. Njihov glasnogovornik Mohammad Naim objasnio je da će razgovarati o odnosima dviju zemalja, problemu afganistanskih izbjeglica u Iranu i trenutačnoj političkoj situaciji. Iransko Ministarstvo vanjskih poslova također je potvrdilo ovaj posjet. Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Said Khatibzade izjavio je kako se radi o ranije planiranom posjetu. Kazao je kako će se „talibanska delegacija sastati s iranskim dužnosnicima, uključujući ministra vanjskih poslova i iranskog specijalnog izaslanika za Afganistan, a razgovarat će o mirovnim procesima“ u toj zemlji.

Ova vijest samo potvrđuje ono što se do prije koju godinu smatralo nemogućim i ravnim znanstvenoj fantastici, a treba zahvaliti „dalekovidnoj američkoj strategiji“ po pitanju Afganistana. Ta je strategija dovela ni manje ni više nego do suradnje, do ne tako davno zakletih neprijatelja: radikalnog sunitskog islamističkog pokreta – talibana, i države predvodnice šijitskog smjera islama – Irana. Takve se stvari u pravilu događaju kada oni, koji se u svemu osjećaju superiorni i nedodirljivi, ignoriraju interese ključnih regionalnih igrača (sličan je primjer i Turska i njeni interesi u Siriji i široj regiji, zanemareni od strane Obamine administracije). U konkretnom slučaju radilo se o Pakistanu (koji otvoreno stoji iza talibanskog pokreta), najvećem američkom savezniku u Srednjoj Aziji još od sovjetske vojne intervencije u Afganistanu. To se savezništvo u međuvremenu izgubilo u labirintima američke vanjske politike i od Pakistana učinilo najvećeg kineskog saveznika u tom dijelu svijeta, ali ga i približilo tradicionalno suparničkom Iranu koji se odazvao zovu Islamabada da pomogne talibanima u vrijeme kada je Obamina (a to je nastavila i Trumopova adminsitracija) odlučila drastično srezati godišnju vojnu pomoć Islamabadu zbog čega ovaj više nije mogao talibane vojno pomagati u mjeri u kojoj je to smatrao potrebnim. Ali zato je to na zamolbu Islamabada drage volje učinio Teheran. S druge strane Washington je učinio presedan koji se odnosi na pokretanje samostalnog pregovaračkog procesa s talibanima u Dohi (Katar) bez obzira što se taj radikalni pokret do tada nalazio na američkom spisku terorističkih organizacija a s kojima, kako je uvijek naglašavano, nikada nema pregovora). Štoviše, zbog talibana i njihovog uništenja SAD su i pokrenule široku vojnu kampanju 2002. godine u sklopu globalnog rata protiv terorizma,  kojoj nema kraja. Time je Washington talibane svrstao u svojevrsnu političku stranku, svjestan kako bez njih mirnog političkog rješenja u Afganistanu nikada neće biti. Ali naivni su svi oni koji misle da talibani Zapadu vjeruju ili da će zbog njega okrenuti leđa Pakistanu i njegovim interesima koji na afganistanskom terenu već odavno nisu kompatibilni američkim.

Komentari

komentar




loading...

You may also like