Predsjednici Rusije i Turske Vladimir Putin i Recep Erdogan, 26. kolovoza obavili su telefonski razgovor i dogovorili aktiviranje napora za osiguranje dostave humanitarne pomoći u Aleppo. Također su razgovarali o stanju na sjeveru Sirije nakon ulaska turske vojske u pograničnu zonu oko sirijskog grada Džerablusa.
Predsjednik Erdogan je upoznao ruskog kolegu o tijeku vojne operacije „Štit Eufrata“ i izbacivanju postrojbi „Islamske države“ iz spomenutog grada 24. ovog mjeseca.
Vođe dviju zemalja naglasile su važnost suradnje za osiguranje regionalne stabilnosti od ugroza „svih terorističkih organizacija“, uključno i „Islamsku državu“, navodi se u priopćenju službe za medije predsjednika Erdogana. Također je dogovoren i susret dvaju predsjednika na predstojećem samitu zemalja G-20 koji će se održati u prvom tjednu mjeseca rujna, u Kini.
Napominjemo kako su istog dana razgovarali i američki i ruski čelnici diplomacije John Kerry i Sergej Lavrov. Čelnik ruskog MVP je izjavio kako je u pregovarački proces po pitanju Sirije nužno uključiti i predstavnike tamošnjih Kurda, čiji narod mora ostati dio jedinstvene sirijske države. Kurdi u tom procesu moraju biti „dio riješenja problema“, a ne „čimbenik koji će se iskorištavati za komadanje Sirije“ jer bi to za sobom povuklo reakciju čitave regije, izjavio je g. Lavrov u vrijeme pregovora sa svojim američkim kolegom u Ženevi 26. kolovoza.
Državni tajnik John Kerry je izjavio kako je SAD privržen sirijskom jedinstvu i ne podupire namjere sirijskih Kurda usmjerene k njihovoj nezavisnosti. SAD provode „ograničene aktivnosti s pojedinim elementima kurdskih snaga“, kazao je g. Kerry i naglasio kako Washington „razumije osjetljivost ovog pitanja za Tursku“.
Iz svega ovog postaje jasno kako je turska vojna operacija na sjeveru Sirije dobila prethodni blagoslov Moskve ali i Damaska, čije snažnije političke osude turskog ulaska na sirijski teritorij također nije bilo. Turska politika također je postala svjesna realnosti i činjenice kako ne može spriječiti pad Aleppa u ruke vladinih snaga jer tamo „Rusi kolo vode“. Danas jedino Moskva odlučuje o otvaranju ili zatvaranju humanitarnih koridora za taj grad i o njihovom vremenskom trajanju . Zbog toga se Ankara radije okrenula suradnji s Moskvom u postizanju svog primarnog cilja, a to je sprječavanje stvaranja bilo kakvog kompaktnog kurdskog teritorija i njegovog samostalnog političkog statusa koji bi bi u ključnim segmentima uprave bio izvan nadzora službenog Damaska.
Također postaje vidljivo kako se američka politika mora prilagođavati nastalim okolnostima, a što ona zapravo čini već skoro godinu dana otkako je Rusija otvoreno ušla u sirijski vojni sukob. Ulazak Rusa u Siriju poremetio je američke geostrateške planove vezane uz tu zemlju ali i čitav Bliski istok i Washington od tada de facto vuče ad hoc poteze koji nemaju uporište u razrađenoj alternativnoj strategiji jer ona još ne postoji. Gotovo da je danas žalosno promatrati izgubljenost američke politike po Siriji, koja varira od deklarativnog pristanka na suradnju s Rusijom (State Department), a priori odbijanja istog (Pentagon) do ponovnog vraćanja „kemijskoj opasnosti“ koja dolazi od službenog Damaska zbog njegove nove „uporabe“ tog zabranjenog oružja, nakon što je ono prije 4 godine dogovorom SAD-Rusija u potpunosti izvučeno iz te zemlje. Hoće li na taj način, oslanjajući se na puki pragmatizam i igru „toplo-hladno“ Washington uspjeti sačuvati barem dio planiranih geopolitičkih i geostrateških interesa na tom prostoru vidjet će se uskoro. Ali pritom je dobro podsjetiti i na nedavni komentar uglednog The New York Timesa (vezano uz rusko-iranski dogovor o korištenju iranske vojne baze za napade na islamističke snage u Siriji), koji kaže: „Izdizanje rusko-iranske suradnje na novu razinu postavlja pitanje o tome, jesu li Sjedinjene Američke Države učinile krupnu stratešku grešku?“ Prema mišljenju uglednog američkog dnevnika, Kongres je, svojedobno odbacivši pokretanje široke vojne operacije na nebu iznad Sirije, Rusiji širom otvorio vrata za sudjelovanje u tom sukobu.
Komentari
0 komentara