Timeturk: Povratak Rusije u Sredozemlje i karta PYD

Geopolitika.News nastavlja s prevođenjem svega onog što smatra dostojnim prijevoda. Tako smo, između ostalog, izabrali i vrlo interesantan komentar turskog medija Timeturk pod naslovom „Povratak Rusije u Sredozemlje i karta PYD“, objavljen 28. ožujka, , u kojem se, zapravo, provlači turska zabrinutost sirijskim Kurdima i njihovim nastojanjem za uspostavu vlastite državne tvorbe na sjeveru Sirije, a za što im prostor stvaraju i Amerikanci i Rusi. Prijevod teksta donosimo u cjelosti:

U vrijeme kada Trumpova administracija nastoji pretvoriti u život plan borbe protiv terorističke organizacije „Islamska država“, Rusija s nevjerojatnom brzinom nastoji popuniti praznine koje su se dugo godina zadržavale u regiji. S pomoću strategije usmjerene na osiguranje nadzora nad energetskim smjerovima, Rusija planira okružiti Europu sa zapada i s juga.

Novi korak u okviru strategije okruženja Europe Moskva radi i Libiji. Počele se se razmatrati vijesti o tome, da je Rusija započela prebacivati svoje vojnike u Egipat s ciljem svog  miješanja u Libiju, jednu od energentima najbogatijih država, sposobnih nahraniti (energetski, op. GN.) deficit Europe. Smatra se, kako s ciljem miješanja u Libiju Rusija razmješta snage specijalnih postrojbi i bespilotne letjelice u priobalni egipatski grad Sidi-Barrani, istočno od Libije. Osim toga, specijalne postrojbe, potčinjene neposredno Kremlju, obučavaju libijsku vojsku pod zapovjedništvom generala Khalife Haftara, koju podupire Egipat (i UAE, op. GN.). Pretpostavlja se, kako se, u slučaju da ruski predsjednik Vladimir Putin nakon Sirije počme vojno miješanje i u Libiji, nastala ravnoteža u Istočnom Sredozemlju može promijeniti na način da će okrenuti „s nogu na glavu“ računice mnogih igrača u regiji.
Rusija, koja je kao rezultat umješanosti u Siriju de facto postala turski južni susjed, posredstvom libijskog smjera djelovanja postat će južni susjed Europe, i sa željom dominiranja na važnoj energetskoj ruti počet će provoditi višesmjernu aktivnu vanjsku politiku.

Šutnja Rusije tijekom okupacije Iraka i procesa zvanog „arapsko proljeće“ smjenjena je (ruskim, op. GN.) oživljavanjem 2014. godine skupa s aneksijom Krima i ukrajinskim zbivanjima, a 2015. godine pretvorena je u aktivnu demonstraciju geopolitičke sile u Siriji.

Rusija je jedna od glavnih država koje su pretvorile u prednost vojni udar protiv (predsjednika, op. GN.) Mursija u Egiptu.

Vojske Rusije i Egipta nedavno su učvrstile svoju suradnju, provedbom zajedničke vojne vježbe u Sredozemnom moru.





Istodobno kada je prošle godine ruska plinska tvrtka kupila za 1,5 milijardi dolara 30% udjela jednog od najvećih egipatskih nalazišta plina Zuhr, danas je Rusija, kako se prosuđuje, odlučila zaštititi vojne snage generala Haftara kojeg podupire Egipat, za razliku od Zapada koji podupire vladu u Tripoliju (generala Haftara podupire legalni libijski parlament sa sjedištem u istočnom libijskom gradu Tobruku, a međunarodno priznata, i u biti  nametnuta vlada premijera Sarraja, stoluje u Tripoliju, gdje se, zbog nedostatka sebi odanih vojnih snaga suočava s brojnim sigurnosnim problemima unutar samog glavnog grada, a kamoli da može uspostaviti red u ostalim dijelovima razjedinjene zemlje ili se suprostaviti najjačoj vojnoj snazi na terenu – Libijskoj nacionalnoj vojsci pod vodstvom generala Haftara – vojnog časnika iz doba Moammera Gadaffija, koja nadzire najveći dio istoka Libije, uključno i najvažnije izvore nafte i naftne terminale u glavnim libijskim morskim lukama, op. GN.).

Također pozornosti ne može izbjeći niti proces uspostave bliskih i snažnih odnosa s Izraelom od trenutka kada je Rusija odlučno u svoje ruke uzela inicijativu u Siriji 2015. godine. Mi smo bili svjedoci, kako je nakon arapskih revolucija i poglavito tijekom procesa povezanih s vojnim prevratom i revolucijom u Egiptu i Siriji, Izrael, smatran dijelom SAD-a u regiji i imajućeg ukorjenjene odnose s Washingtonom, više nego ikada ranije počeo pridavati važnost Rusiji. Ukoliko pogledamo na satnicu posjeta posljednje dvije godine, može se vidjeti kako je izraelski premijer Netanjahu u Moskvu letio češće nego u Washington.

Rusija je također počela razvijati odnose s palestinskom administracijom, s kojom ranije nije uspjevala postići vidljivi napredak.





Novi diplomatski napad usmjeren prema palestinskoj administarciji u Palestini i Gazi, koja je razočarana proizraelskom politikom SAD-a i koja se podvrgava kritici arapskih zemalja zbog njezinog zbližavanja s Iranom – vrlo je važan detalj.

To što su se po pitanju Sirije Rusija i SAD našli u istoj točci (kurdska stranka „Demokratski savez“ (PYD) i Postrojbe narodne samozaštite (YPG)), uvuklo je iznova normalizirane tursko-ruske odnose u krajnje krhki proces. Pojava ruske zastave u zoni Afrina (kurdski grad na sjevero-zapadu Sirije u blizini granice s Turskom, op. GN.) nakon Manbidža (grad nedaleko od zapadne obale Eufrata kojeg su od okupacije „IS“  oslobodile kurdske postrojbe, a Turska ga želi inkorporirati u svoju sigurnosnu zonu na sjeveru Sirije, op. GN.) u okviru dogovora sklopljenog s PYD, zatim ubojstvo snajperom našeg pograničnog vojnika iz zone pod nadzorom PYD, fotografije ruskih vojnika sa zastavom YPG u vrijeme blagdana Navruza – događaji su koji su izazvali zabrinutost Ankare. Posebno činjenica, da se na rukavu ruskog genarala vidio amblem YPG, pojačalo je zabrinutost.

„… Pogledajte Rusiju, pogledajte u kakvim je odnosima i savezu ona s YPG-PYD. Rusija tajno čuva svoje povijesne ambicije. Svi neprijateljski centri moći prema muslimanima i turskom narodu, na istom su frontu s Rusijom. … SAD ih naoružava i osigurava im potporu. Što je to nego urota?“, izjavio je na mitingu Devlet Bahçeli, krajnje desni nacionalistički političar, predsjednik stranke Turski nacionalistički pokret.

Iz njegovih riječi mi razumijemo na kakve osjetljive procese u okviru geopolitike, strateških i nacionalnih interesa ukazuju naši sadašnji odnosi s Rusijom.

U procesu povratka Rusije na Sredozemlje karta PYD-YPG može imati onakvu ulogu kakvu je odigrala karta Barzani i Talabani (dva glavna klana unutar iračkih Kurda, op. GN.), iskorištenih od strane SAD-a u Iraku, zaključuje turski medij.

 

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like