TOP TEMA: Armenski premijer, po prvi put od početka sukoba u Karabahu zatražio rusku pomoć!

Po prvi put, nakon što je 27. rujna Azerbajdžan počeo vojnu operaciju s ciljem vraćanja Nagorno Karabaha i njemu okolnih zona u svoj ustavno-pravni poredak, u kojim operacijama Baku ima vojnu inicijativu i određene, posve konkretne uspjehe na liniji bojišnica, armenski premijer Nikol Pashinyan obratio se pismom ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, s molbom za žurnim pokretanjem razgovora o dostavi pomoći Erevanu (info: armensko Ministarstvo vanjskih poslova).

Premijer Armenije je to do sada izbjegavao činiti iz samo njemu znanih razloga, ali je među njima, vjerojatno, i onaj, da je Pashinyan na čelo Armenije prije cca dvije godine došao na valu revolucionarnog pokreta, u mnogomu proturuskog „štiha“ i oslonjenog na Zapadne sigurnosno-političke strukture, pri čemu nisu nepoznate niti informacije o Pashinyanovim bliskim odnosima s Georgeom Sorosom, kao i o, blago rečeno, „škakljivim“ proturuskim izjavama – između ostaloga i po pitanju armenske obrane i sigurnosti. O tome smo već ranije pisali na ovom portalu, a najvažniji dio toga možete doznati iz naše nedavne analize, na poveznici ispod teksta pod naslovom „Zašto Rusija ne želi spašavati Armeniju“.

Spomenuta pomoć, koju sada traži Pashinyan, temelji se na Sporazumu o prijateljstvu, suradnji i međusobnoj pomoći između Rusije i Armenije od 1997. godine.

U pismu ruskom predsjedniku armenski premijer „detaljno predstavlja situaciju u Nagorno Karabahu, nastalu kao rezultat azerbajdžansko-turske agresije, ukazujući na nove izazove“.

Između ostaloga, Pashinyan se dotakao teme prebacivanja stranih boraca s Bliskog istoka i njihovog sudjelovanja u borbama protiv Nagorno Karabaha. Imajući u vidu približavanje borbi granici Armenije i znakova za posezanjem za njenim teritorijem, armensko MVP navodi dalje kako se premijer Pashinyan obratio predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu za žurne konzultacije s ciljem određivanja vrste i količine pomoći koju Moskva može pružiti Erevanu za osiguranje sigurnosti zemlje, temeljeno na članku 2 spomenutog Ugovora o prijateljstvu od 29. kolovoza 1997. g. Suglasno njemu dvije države usko će surađivati po pitanju zaštite suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti i osiguranja sigurnosti Ruske Federacije i Republike Armenije. „Neodgađajuće konzultacije“ utvrđene su za svaki slučaj, kada se, prema mišljenju jedne od njih, pojavi ugroza vojnog napada na nju, s ciljem osiguranja zajedničke obrane i održavanja mira i međusobne sigurnosti“.

Rusija i Armenija su 20. kolovoza 2010. g. produljile i rok baziranja ruske 102. zrakoplovne baze na teritoriju Armenije do 2044. g. Radi se o glavnoj ruskoj vojnoj bazi, usmjerenoj na djelovanje na južnom strateškom smjeru tj. Bliskom istoku. Na bazi se nalaze lovački zrakoplovi Mig-29, transportni helikopteri Mi-8MT i jurišni helikopteri Mi-24, kao i sustavi protuzračne obrane S-300 V i Buk. Osim toga, sukladno Ugovoru, ruska vojska osigurava i sigurnost Armenije po čitavom perimetru njenih granica, uključno i onoj s Turskom.




Prekjučer je Nikol Pashinyan u intervjuu britanskom mediju The Daily Telegraph izjavio kako bi uvođenje ruskih mirovnih snaga moglo biti „optimalno rješenje“ za reguliranje problema Nagorno Karabaha, ali da je problem u tome, da takva odluka mora biti odobrena od svih strana uključenih u sukob.

Ovdje treba dodati kako je na izjave takvoga tipa armenskog premijera, koje je on već ranije odašiljao u javnost, svojedobno reagirao i azerbajdžanski predsjednik Ilham Aliyev. On je tada govorio kako je za takav potez još prerano, ali ga općenito nije odbacio ili se o njemu negativno izrazio.





Zoran Meter: Zašto Rusija ne želi spašavati Armeniju?

 

 




 

Komentari

komentar

You may also like