Nakon što su u armenskom glavnom gradu Erevanu izbili neredi nedugo poslije postizanja rusko-armensko-azerbajdžanskog sporazuma o prekidu rata u Nagorno Karabahu, pri čemu su prosvjednici upali u zgradu vlade i parlamenta, tražeći hitnu ostavku premijera Nikole Pašinjana, politčko stanje u toj južnokavkaškoj zemlji vrije.
Još uoči postizanja spomenutog sporazuma 17 armenskih oporbenih stranaka u zajedničkoj pismenoj izjavi zatražilo je mirnu ostavku premijera Pašinjana i njegove vlade, a danas su se odlučili i za korak dalje.
U drugom po redu danu masovnih prosvjeda, na današnjem skupu u Erevanu predstavnik armenske oporbene stranke „Armenska revolucionarna federacija“ izvijestio je o osnivanju vijeća nacionalnog spasa. Prosvjednici pri tom skandiraju: „Nikol-izdajnik“, a počeli su i sukobi s policijom.
Sinoć je zapovjednik dragovoljačke postrojbe „Arabo“ Manvel Egiazarjan pozvao zastupnike da dođu u parlament i civiliziranim putom počnu proces de-ratifikacije potpisanog sporazuma o prekidu vatre u Nagorno Karabahu. Također se planira prikupljanje potpisa za saziv izvanredne sjednice parlamenta, s ciljem prekida sudjelovanja Armenije u novim sporazumima o Nagorno Karabahu,
Podsjećamo: vojne snage Nagorno Karabaha prije dva dana bile su pred potpunim vojnim porazom, nakon što je azerbajdžanska vojska zauzela drugi po veličini i strateški najvažniji grad Šušu, smješten na uzvisini s koje se kontrolira glavni grad te regije Stepanakart, udaljen manje od 10 kilometara. Osim toga stvorene su velike kolone vozila s armenskim stanovništvom koje je bježaloi pred prodorom azerbajdžanske vojske, dok su se vojnici Nagorno Karabaha već pripremali za ulične borbe u glavnom gradu regije. Drugim riječima Nikol Pašinjan u ovakvim uvjetima i nije ima drugog rješenja osim potpisivanja sporazuma kojim se zaustavlja rat i zadržavaju trenutačne pozicije na bojnom polju. Sve drugo značilo bi potpuni slom armenskih snaga u Nagorno Karabahu i masovni pogrom civilnog stanovništva. Osim toga, samo stanovništvo Nagorno Karabaha pozdravlja sporazum i dolazak ruskih mirovnih snaga na bojišnice između sukobljenih strana, smatrajući Rusiju svojom jedinom stvarnom zaštitnicom s obzirom na ograničene mogućnosti Armenije.
To su realiteti, koji se u valu emocija, koje su posve razumljive, u Erevanu i diljem Armenije sada gube iz voda, ali o tome je trebalo misliti puno ranije. Teško da sada više može biti povratka na stanje rata jer je ruska vojska već jučer stigla (osim toga Armenija za to nema niti dovoljno snage niti joj geopolitičke okolnosti u tom smislu idu u prilog s obzirom kako je Rusija kategorički protiv nastavka rata i sigurno ne bi vojno podržala eventualne avanture Erevana takvoga tipa, koje bi nedvojbeno dovele i do potpune eskalacije stanja u široj regiji). Međutim traženje političke odgovornosti i odgovora od strane armenskog državnog vrha, zašto se ovakav rasplet stanja nije mogao ili želio predvidjeti (a predvidljiv je bio od samoga početka i jasne poruke Moskve kako se neće vojno miješati u sukob u Nagorno Karabahu, već da se o tome moraju dogovoriti Erevan i Baku) svakako je logično pa i opravdano s gledišta i političkih i nacionalnih interesa te zemlje. U tom je smislu, ukoliko se žele izbjeći daljnji neredi i eskalacija napetosti u Armeniji, tamošnjoj vladi najlogičnije podnijeti ostavku i raspisati nove izbore. To je uvijek najbolji lijek za stabilizaciju stanja i smirivanje strasti. Sve ostalo može imati samo još veće posljedice po Armeniju – sigurnosne, političke i gospodarske.
Komentari
