TOP VIJEST: Cijena nafte ispod 27 dolara, a može pasti i na 20 dolara!

Cijena nafte tipa Brent, po prvi put nakon, sada već davne 2003. godine,  spustila se ispod 27 dolara za barel.

Cijena za svibanjske fjučerse navedene naftne sorte pala je za 6,51% i spustila se na razinu od 26,88 dolara za barel, dok su svibanjski fjučerski za naftu sorte WTI pali za 10,72% i spustili se na 24,4 dolara za barel. Time je nafta WTI po prvi put nakon 2002. g. pala ispod 25 dolara.

Analitičari Goldman Sachsa izjavili su za Reuters kako je sve vidljivije da je pad potražnje za naftom rezultat širenja epidemije koronavirusa, a oni prognoziraju i pad cijene nafte Brent i do 20 dolara u ovom kvartalu.

Paralelno s padom cijena nafte padaju i burzovni indeksi, i tu ne pomaže niti konačno smanjivanje kamatnih stopa od strane američkih Federalnih rezervi gotovo na nultu stopu, što je od njih, već dugo bezuspješno tražio Donald Trump kao nužni stimulans za rast američkog gospodarstva, govoreći kako su upravo visoke kamatne stope, a ne Kina, glavni problem za američku ekonomiju. Međutim, čini se kako su ove mjere FED-a sada zakašnjele jer su američke burze i nakon te objave, donešene dva dana prije današnje vijesti o padu cijena nafte, pokazale negativne trendove.

Američki dolar će, sukladno padu cijena nafte, nastaviti jačati, a i to je u suprotnosti s Trumpovim namjerama za slabljenjem američke valute s ciljem stimuliranja domaćeg izvoza, slično kako to Kina radi s jeftinim juanom.



Naravno, ovdje se ne smije zaboraviti i na ključni razlog ovako dramatičnog pada cijena nafte, kojeg analitičari Goldman Sachsa sada ne spominju, a to je -nedavno pokrenuti trgovinski rat između Saudijske Arabije i Rusije, koji, ako se nastavi do međusobnog „istrebljenja“, može dovesti do kolapsa svjetskog energetskog sektora, prije svega onog američkog koji se oslanja na proizvodnju nafte iz škriljevca, kojemu se početna prodajne cijena za održanje rentabilnosti kreće na razini od 50-ak dolara. S druge strane Rusija, zbog akumuliranog kapitala i puno jeftinije tradicionalne proizvodnje, tvrdi kako balansirati s niskim cijenama nafte od 20-ak dolara bez problema može u idućem razdoblju od 6-10 godina, dok se Saudijska Arabija također oslanja na svoja golema financijska sredstva i niske troškove proizvodnje ali i teži kraćem razdoblju trajanja drastično niskih cijena s obzirom kako joj je za održavanje proračunske stabilnosti nužna prodajna cijena nafte od 80-ak dolara. Naime saudijski proračun o izvozu nafte ovisi oko 80%, ruski 40, a američki svega oko 7%. Zbog toga Rijad sada najviše računa na učinak „cjenovnog šoka“ koji bi doveo do straha i obnove sporazuma s Rusijom  unutar formata OPEC+, koji, zbog nedavnog povlačenja Rusije i odluke Moskve kako neće prihvatiti novi saudijski prijedlog o smanjenju proizvodnje zbog koronavirusa i da će povećati vlastitu proizvodnju, prestaje postojati s 1. travnja ove godine. S njime prestaju važiti i ranije dogovorene kvote o reguliranju proizvodnje „crnog zlata“ unutar organizacije OPEC. Naravno, ni Rusi ni Saudijci pritom nisu „zatvorili vrata“ za mogući dogovor tj. obnovu platforme OPEC+ od koje su, zapravo, najveću korist imali američki naftaši iz škriljevca. Suprotno tome, upravo oni sada trpe i najveće gubitke, kao i one banke i financijske institucije u SAD-u koje su ih proteklo desetljeće izdašno kreditirale, dobro znajući gdje se krije prava zarada. Ali svemu jednom dođe kraj. Ako ne zauvijek, ono barem na određeno vrijeme do neke nove stabilizacije stanja, a koje na neki način treba prebroditi i ostati na nogama.

 

Zoran Meter: Putin objavio veliki naftni rat

 

Komentari

komentar

loading...

You may also like