Američki predsjednik Donald Trump je, u prekjučerašnjem razgovoru s ruskim šefom diplomacije Sergeyom Lavrovom u Washingtonu, izjavio kako namjerava nekoliko puta povećati američku robnu razmjenu s Rusijom.
Pritom američki čelnik nije precizirao kako je to moguće postići u uvjetima aktualnih sankcija između dviju zemalja.
Kako navodi ruski medij „Kommersant“, uskoro će biti objavljena informacija o pokretanju američko-ruskog Poslovnog konzultativnog vijeća, što je ruski predsjednik Vladimir Putin američkom kolegi predložio još u ljeto 2018. g. tijekom njihovog prvog (i za sada jedinog) summita u Helsinkiju.
Prema zadnjim informacijama ruske carinske uprave, trgovinska razmjena između Rusije i SAD-a u razdoblju od siječnja do listopada 2019. g. porasla je za 5,2% u usporedbi s istim razdobljem prošle godine, i iznosi 21,638 milijardi dolara. Pritom je ruski izvoz u SAD porastao za 5,9% i iznosi 10,6 milijardi dolara, dok je američki izvoz u Rusiju porastao za 4,5% i iznosi 11 milijardi dolara.
Udio SAD-a u ukupnoj ruskoj vanjskoj trgovini porastao je s 3,6% na 4%.
Sve se to događa u vrijeme velikih političkih napetosti između Moskve i Washingtona, kao i snažnih američkih i europskih proturuskih sankcija. Pritom je zanimljivo kako udio EU u robnoj razmjeni s Rusijom opada. Osim toga i američke direktne investicije (bilo samostalne bilo zajedničke s ruskim partnerima) u Rusku Federaciju 2019. godine bile su veće i od europskih i od kineskih investicija.
Ovaj paradoks nedvojbeno je posljedica dogovora čelnika dviju svjetskih velesila, o tome, da njihov krupni biznis nastavi svojim putom i da poslove sklapa samostalno i neovisno o političkim odlukama ili posredništvu ključnih političara (vidi link ispod teksta). Iako to često izaziva otvorena pitanja i kritike unutar američkog političkog establišmenta, a još više onoga u EU, čini se kako je privilegija za razvoj poslovnih odnosa s Rusijom u ovako napetim političkim odnosima ipak isključivo na američkoj strani. Narvno, kada govorimo u okvirima zapadnih integracija i savezništava. A to je, onda, prilično negativna spoznaja po Bruxelles i ključne članice EU. Jer ona jasno ukazuje na koje ih mjesto danas svrstava službeni Washington: mjesto poslušnoga sluge, koji se striktno mora pridržavati svega dogovorenog sa svojim starijim porekooceanskim bratom. Pritom odstupanja tj. devijacije, naravno, ostaju samo američka privilegija.
Paradoks: dok SAD i Rusija jačaju međusobne prijetnje, njihova se trgovinska razmjena povećava
