Turska će od SAD-a tražiti naknadu šteta zbog izbacivanja iz programa F-35

Prema navodima Ismaila Demira, direktora odjela za tursku obrambenu industriju (SSB), Ankara neće nužno zahtijevati povratak u program proizvodnje lovaca pete generacije F-35, iz kojeg je odlukom Sjedinjenih Država izuzeta nakon kupnje ruskog protuzračnog raketnog sustava S-400 Triumf. Međutim, sigurno će tražiti naknadu šteta zbog tog poteza Washingtona (info: turski medij NTV).

Visoki turski državni službenik izjavio je u intervjuu za spomenuti medij kako se Ankara više ne nastoji na bilo koji način vratiti projektu F-35, i da je glavni cilj Turske dobiti naknadu za njihove gubitke nakon odluke Sjedinjenih Država.

Ankara je, kazao je Demir (inače bliski suradnik predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana), pretrpjela “očitu štetu u pravima”, a turski šestomjesečni ugovor s američkom odvjetničkom tvrtkom Arnold & Porter (što neki smatraju turskim lobiranjem za povratak spomenutom programu) usmjeren je na utvrđivanje daljnjih koraka za uklanjanje tih gubitaka.

Inače, i sam Ismail Demir uvršten je na spisak američkih sankcija protiv Turske zbog nabave ruskih protuzračnih sustava, čijoj se kupnji i razmještaju Washington, kao i njegovi europski partneri iz NATO saveza oštro protive. S obzirom da je njihova kupnja već gotov čin i da se s tim u svezi više ništa ne može napraviti, Washington od Turske već dulje vrijeme zahtjeva da ona sustave S-400 ne razmješta na svom teritoriju tj. ne uključuje ih u sustav svojih vojnih snaga. Takvi su zahtjevi za tursku vladu blago rečeno jednako neugodni kao i oni prethodni – o obustavi njihove kupnje, jer bi u slučaju njihovog ispunjavanja to značilo da su kupljeni bez ikakvog razloga ili strateškog promišljanja.

To bi, posve sigurno, vrlo neugodno odjeknulo u turskoj javnosti i u smislu Erdoganovog imidža, uporno građenog na konstrukciji njegove beskompromisne borbe za turske nacionalne interese, što bi turska   oporba itekako znala iskoristiti u predizborne svrhe. Osim toga, i ne manje važno, nabava ruskih protuzračnih sustava svojevrsni je „lakmus papir“ turske stvarne mogućnosti budućeg samostalnog provođenja svoje vanjske i obrambene politike na čemu Erdoganova administracija aktivno radi već skoro čitavo jedno desetljeće. Odustanak, pod snažnim i javnim pritiskom SAD-a i NATO saveza od razmještaja već kupljenih ruskih sustava (koji turskoj vojsci inače itekako trebaju jer se sada oslanja isključivo na NATO-ove sustave Patriot na svom teritoriju ali nad kojima nema svoje zapovjedništvo u smislu njihove uporabe), značilo bi, zapravo, i poraz navedene politike turske vanjskopolitičke autonomije. Nekako slično kako i ruski plinovod Sjeverni tok 2 ukoliko bi bio zaustavljen (što je za sada malo vjerojatno usprkos snažnim pritiscima Washingtona) po pitanju strateške autonomije EU i u sklopu nje poglavito Njemačke.
Zato su ta dva pitanja, iako naizgled nemaju baš nikakvih dodirnih točaka, itekako međusobno povezana i privlače veliku pozornost svjetskih analitičkih krugova.




Komentari

komentar

You may also like