Turski medij Yeni Şafak 13. prosinca analizira mogući razvoj američko-turskih odnosa u kontekstu dolaska nove administracije na čelu s Joe Bidenom, kao i imenovanja novog turskog veleposlanika u SAD-u Murata Mercana i td. Spominju se pozitivni signali s obiju strana usprkos činjenice da su oba doma američkog Kongresa nedavno odobrila uvođenje protuturskih sankcija zbog Ankarine kupnje ruskih protuzračnih sustava S-400.
Upravo je to i „glavni kamen spoticanja“ na relaciji Washington-Ankara, ali, kako se čini, Turska od svojih stavova po tom pitanju neće odustati, već će se tražiti novi modeli za međusobnu suradnju.
Autor teksta spomenutog medija Mehmet Acet podsjeća i na članak New York Timesa u kojemu se navodi kako će pristup Bidenove administracije ruskim raketama S-400 biti prvi test u odnosima dviju zemalja pri novoj administraciji. S obzirom na položaj SAD-a i Turske u svezi tog pitanja, poznato je da je “razdor” između njih prilično velik.
Mehmet Acet dalje navodi, kako usprkos tome što je Donald Trump na summitu G-20 u Osaki 2019. g. javno dao izjave koje indirektno opravdavaju Tursku u svezi tog pitanja, i kada je kazao kako “Turska nije imala drugog izbora zbog naših pogrešaka”, nije došlo do promjene u američkom službenom stavu.
Jedino što se promijenilo bio je oblik prijetnje, jer je prvo rečeno: “Uvest ćemo sankcije ako se isporuči čak i (ruski) vijak”, koja je izjava donijeta prije dolaska ruskih sustava PZO. Zatim su Amerikanci prešli na “plan B” i rekli: “Kada su već stigli, barem ih nemojte aktivirati”. Međutim za Tursku vraćanje S-400 koje je dobila, ili njihova prodaja drugoj zemlji ne dolazi u obzir, navodi se u tekstu.
S obzirom kako Sjedinjene Države i njihovi europski saveznici u NATO-u strahuju da bi radari na sustavima S-400 mogli otkriti i pratiti F-35, što bi ih u budućnosti učinilo manje tajnim za ruske sustave, autor teksta navodi kako ipak postoji „formula“ za to rješenje i pri tom se poziva na iskusnog dužnosnika, koji je bio uključen u postupak kupnje S-400, i koji izvrsno razumije tehničke kvalitete tog sustava.
On kaže da su, kada je prodaja F-16 Pakistanu bila na dnevnom redu 1990.-ih, Amerikanci sklopili sporazum s pakistanskom vladom kako bi bili sigurni da se ti zrakoplovi neće koristiti na bilo koji način koji SAD nisu smatrale podobnim. Točnije, u toj je zemlji otvoren zajednički ured za nadziranje uporabe F-16.
Taj „pakistanski model“ može se primijeniti i u turskom slučaju, ističe autor, navodeći, kako bi se „mogao otvoriti sličan ured s turskim i američkim osobljem. Na temelju ove formule ne bi trebalo biti problema s aktiviranjem S-400. U slučaju potencijalne opasnosti za F-35, baterije S-400 mogu se okretati u drugom smjeru, a to će pratiti i potvrditi Amerikanci na dužnosti u zajedničkom uredu. Tako bi se uklonio američki strah da će S-400 otkriti tajne F-35 ”. To bi osiguralo srednji put za obje strane.
Ne znamo hoće li se o ovakvoj formuli razgovarati u pregovorima sa SAD-om, ali ako je namjera pronaći rješenje, ova ili slične ideje mogu se pojaviti na dnevnom redu, zaključuje turski medij blizak vladi u Ankari.
