Zašto je Turska zatvorila tjesnace Bospor i Dardaneli za ratne brodove?

Turska je danas priopćila da počinje blokirati prolaz ratnim brodovima kroz ključne tjesnace Bospor i Dardaneli u skladu s konvencijom koja joj daje kontrolu nad prolaskom vojnih brodova u ovom strateškom području.

“Obavijestili smo obje zemlje u regiji i šire da ne šalju ratne brodove kroz Crno more”, rekao je turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu. “Primjenjujemo Konvenciju iz Montreuxa”, prenosi ga AA. Ova Konvencija potpisana 1936. i regulira slobodno kretanje trgovačkih brodova u mirnodopskim uvjetima kroz tjesnace. Osim toga, daje Turskoj pravo da blokira prolaz ratnim brodovima kroz tjesnace u slučaju rata. Ovo je izuzetno bitno jer tjesnaci Bospor i Dardaneli povezuju Crno i Sredozemno more.

Konvencijom se propisuje niz odredbi za reguliranje prolaska ratnih brodova kroz tjesnace. Ove odredbe uređuju način ulaska, trajanje boravka i tonažu, kao i prirodu oružja (točnije, glavnog kalibra) koje može biti na brodu. Tursku se mora 15 dana unaprijed obavijestiti o prolasku ratnih brodova kroz tjesnace ukoliko je riječ o državama koje nemaju izlaz na Crno more i 8 dana unaprijed ukoliko je riječ o državama koje imaju crnomorsku obalu. Primjena  odredbi uvelike ovisni o tome je li riječ o razdoblju mira ili rata. Iako sporazum općenito daje prednost crnomorskim državama (Rusija, Ukrajina, Rumunjska, Bugarska i Gruzija) u odnosu na ostale države kada je riječ o tranzitu ratnih brodova kroz tjesnace, određena ograničenja vrijede univerzalno. Poziv Zelenskog da se zatvore tjesnaci odnosio se na članak 19. konvencije koji od Turske zahtijeva da u vrijeme rata zatvori tjesnace za prolaz ratnih brodova iz zaraćenih država. Turska također ima mogućnost pozvati se na članak 21. koji Ankrai daje pravo da potpuno kontrolira prolazak ako procjeni da joj prijeti “neposredna opasnost od rata”. Međutim, u oba slučaja postoje iznimke koje omogućuju ratnim brodovima koji pripadaju “zaraćenim silama” da se vrate u svoje matične baze unutar Crnog mora i izvan Crnog mora.

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan pojasnio je danas poziciju Turske i rekao da ne planira napustiti suradnju ni s Rusijom ni Ukrajinom, ali da neće “ustupiti turske nacionalne interese”.”Odlučili smo koristiti prava Konvencije iz Montreuxa kako bismo spriječili eskalaciju krize”, rekao je nakon sastanka vlade.

Ukrajina je u četvrtak i službeno zatražila od Turske da zatvori tjesnac Dardaneli, a time i pristup Crnom moru za ruske brodove. Članica NATO-a Turska, koja ima čvrste veze i s Rusijom i s Ukrajinom, nije odmah odgovorila na ovaj zahtjev. Jučer je ukrajinski predsjednik Zelenski vješto iskoristio to što je u medijskom fokusu, pa je preko Twittera zahvalio Erdoganu što je zatvorio tjesnace, iako to još nije bila sigurna odluka Ankare i time je stavio u fokus svjetske javnosti tu temu. Ministar vanjskih poslova Turske je do danas nudio informacije koje nisu potpuno jasne. Rekao je da planira primijeniti odredbe konvencije, ali i da Turska mora dati pravo brodovim iz država koje imaju obalu na Crnom moru da se vrate u matične baze.

Turski stručnjaci su danima proučavaju situaciju kako bi procijenili “je li riječ o ratnom stanju s pravne točke gledišta”, piše DefenceTalk. Međutim, Turska je sinoć i službeno opisala ruske napade na Ukrajinu kao “ratno stanje”. Zatvoriti prolaz ruskim ratnim brodovima je ozbiljan potez koji zasigurno nije bio lak za Tursku.




Tursko gospodarstvo je u lošem stanju i obilježeno je snažnom  inflacijom i rastućim deficitom. Turskoj su ekonomski drage i Rusija i Ukrajina. Čak 78% turskog uvoza žitarica dolazi iz dvije sukobljene zemlje (64,6% iz Rusije i 13,4% iz Ukrajine). U vrijeme kada zapadni turisti ne dolaze toliko u Tursku, ruski i ukrajinski građani predstavljali su važan izvor prihoda za sektor koji čini oko 4% turskog BDP-a. Obje zemlje su važna tržišta za turski izvoz, kao i građevinske usluge. Konačno, Turska ima važne obrambene projekte s obje strane. Turska je od Rusije kupila protuzračni sustav S-400 i time razbjesnila Washington. S druge strane, turske vojne bespilotne letjelice Bayraktar TB2 ovih su dana dragocjena prednost za Ukrajinu, piše Brookings.

Ipak, u energetici Turska uvelike ovisi o Rusiji. Drugi je najveći uvoznik ruskog prirodnog plina nakon Njemačke. Uz to, Rusija gradi nuklearnu stanicu koja bi trebala opskrbljivala 30% energetskih potreba Turske do 2030. Turska i Rusija i u Siriji imaju kompliciran odnos. Ankara, iako na suprotnoj strani u Siriji u odnosu na Rusiju, ipak se oslanjala na ruski utjecaj na Assada kako on ne bi pokrenuo napad koji bi izazvao raseljavanje velikog broja Sirijaca u Tursku u vrijeme kada javnost ionako već negoduje zbog zbrinjavanja čak 3 milijuna Sirijaca. Sve u svemu, Putin će teško zaboraviti ovu odluku Erdogana. Čini se da je Erdogan ipak morao izabrati stranu.





Komentari

komentar

You may also like