Glasnogovornik turskog predsjednika Ibrahim Kalyn izjavio je kako je prvi izbor Ankare sudjelovanje u programu proizvodnje američkih lovca pete generacije F-35, ali da Turska ima alternativu nakon što je iz njega izbačena u sklopu američkog zakona CAATSA iz 2017. g., “O suprotstavljanju protivnicima Amerike kroz sankcije” (izbačena je zbog kupnje ruskog protuzračnog sustava S-400 Triumf, op.GN.). Taj postupak Washingtona prema Ankari Kalyn je nazvao nezakonitim i nepravednim, izvješćuje u petak, 5. studenog, turska televizija TRT.
Osvrnuo se i na nedavni sastanak turskih i američkih predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i Joe Bidena u Rimu, na marginama summita G20, kazavši kako su se dvojica državnika složili oko toga, da je potrebno “usmjeriti tursko-američke odnose u pravom strateškom smjeru”.
Kalyn je podsjetio kako je Turska platila 1,4 milijarde dolara za sudjelovanje u programu proizvodnje F-35 i da je nepravedno iz njega izbačena, ukazujući kako je po tom istom zakonu učinjena iznimka za Indiju koja je također prethodno potpisala ugovor o kupnji istih ruskih protuzračnih sustava S-400.
Ako se problem s programom F-35 ne riješi, onda “ne namjeravamo gubiti vrijeme”, rekao je Erdoganov glasnogovornik.
“Možemo pokušati to nadoknaditi s (američkim lovcima) F-16. Američka administracija je do sada pokazala pozitivan stav prema tome.
“Ako govorimo o uvođenju sankcija samo protiv zemalja koje jednostrano kupuju snažno naoružanje od Rusije, zašto se prave iznimke za te zemlje? Ako ne postoji takvo pravilo, zašto se te sankcije primjenjuju na Tursku?“, upitao se javno Ibrahim Kalyn.
“Naš prioritet je zadovoljiti potrebe turske obrambene industrije na najprikladniji način”, ali Turska ima alternative u vojno-tehničkom području.
Nije posebna tajna kako u tom smislu misli na ruske zrakoplove Su-35 i Su-57, s obzirom kako je upravo to 28. listopada izjavio turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu za CNN Türk.
Pregovori Ankare i Washingtona oko kupnje američkih F-16 traju, međutim, Turska inzistira na povratku svojih uloženih 1,4 milijarde dolara u neuspjeli ugovor oko F-35, o čemu Washington za sada ne želi razgovarati.
Ovdje bismo dodali i slijedeće: sastanak Biden-Erdogan održan je u Rimu 31. listopada. Na međusobnom sastanku je već duže inzistirala turska strana – razočarana činjenicom da do njega nije došlo tijekom Erdoganovog boravka u New Yorku krajem rujna, na redovitom godišnjem zasjedanju Glavne skupštine UN-a.
Biden je tijekom predizborne kampanje oštro kritizirao Erdogana i tursku politiku i otvoreno najavljivao potporu turskoj oporbi, što je uvijek davalo mogućnosti Erdoganu da njegove riječi prikazuje i kao napad na čitavu Tursku. Međutim, posljednjih mjeseci Biden je, svjestan kontra-efekta, odustao od svoje protu-Erdoganove retorike ali i dalje pokazuje kako mu američko-turski odnosi sada nisu prioritet. Drugim riječima čeka turske predsjedničke i parlamentarne izbore u nadi da će oni dovesti do smjene vlasti u Ankari.
Razloga za to sada itekako ima: tursko gospodarstvo upalo je u velike probleme, turska lira se srušila na povijesno niske razine u odnosu na dolar, a oporba inzistira na prijevremenim izborima, svjesna pada popularnosti Erdogana i njegove vladajuće Stranke pravde i razvoja prema svim posljednjim istraživanjima javnog mišljenja.
Sada SAD i Turska, što je rezultat rimskog sastanka njihovih čelnika, pokušavaju stvoriti zajednički mehanizam za poboljšanje odnosa. Tako je već jučer turski ministar vanjskih poslova Cavusoglu izjavio kako će se formirati zajedničko tijelo na kojem će se raspravljati o svim pitanjima koja već dugo otežavaju američko-turske odnose: od sirijskih Kurda, preko Gülenove terorističke organizacije (FETÖ) do kupnje ruskog sustava S-400. Kazao je kako je taj prijedlog došao iz Washingtona.
Razgovarati se vjerojatno hoće, ali je nešto sasvim drugo postizanje obostrano prihvatljivog rješenja nagomilanih problema. Razgovori, ako se spomenuto tijelo i formira, mogu trajati dugo, pa čak i do turskih izbora. Washingtonu se u tom smislu pretjerano ne žuri. Da je suprotno, ti bi pregovori sigurno već davno počeli.
