Turski potpredsjednik odgovorio Grčkoj podsjećanjem na vladavinu sultana Selima II.

Foto: aa.com.tr

I dok EU na svom summitu na vrhu niti sama ne zna što učiniti s rastućom krizom u Istočnom Sredozemlju – tj. na koji način „pravilno“ stati iza svojih južnih članica Grčke i Cipra u njihovom teritorijalnom morskom sporu s Turskom, a da pritom samo blago sankcijski kazni Ankaru kako se ova ne bi previše naljutila i Europskoj uniji na „vrat“ natovarila nove „hrpe“ migranata sa svoga teritorija – nastavlja se neprijateljska politička retorika na relaciji Atena-Ankara.

Nakon što je grčka predsjednica Katerina Sakellaropoulou Tursku nazvala „državom-okupatorom“, na njene je riječi maloprije reagirao turski potpredsjednik Fuat Oktay, kazavši, kako se radi o „komičnoj“ izjavi i „pustoj propagandi i provokaciji“ (info: Anadolu).

Ali na toj reakciji Oktay nije stao, već je „predstavom“ grčke predsjednice nazvao njezin raniji dolazak na grčki otok Kastellorizo (turski naziv – Meis), smješten svega 2 kilometra od turske obale, a 580 kilometara od najbližeg grčkog kopna. Oktay je također izrazio spremnost Ankare na dijalog s Atenom, ako „tandem Grčka i grčki Cipar“ (misli na većinski, grčki dio tog podijeljenog otoka na čijem se sjeveru nalazi tursko stanovništvo, a dvije etničke zajednice dijele snage UN-a još od početka 70.-ih godina prošloga stoljeća i završetka međusobnog vojnog sukoba) spoznaju realitete regije i ponovo se suglase s0 razmatranjem rješavanja ciparskog sukoba na temelju načela dviju suverenih država. Ankara će tu ideju pozdraviti, kazao je Oktay i naglasio, kako put rješenja ciparskog problema prolazi kroz odbacivanje Atene tzv. „mega-ideje“ (Megalo Idea), koja podrazumijeva ujedinjenje Grčke i Cipra.

Okay je izjavio kako bi grčku vladu trebalo podsjetiti na lekcije povijesti. „Osmanski sultan Selim II. osvojio je Cipar 1571.g., završivši s razdobljem venecijanske vladavine otokom. Cipar se nalazio pod nadzorom osmanske države tijekom 307 godina. To su bila stoljeća najstabilnije i najmirnije povijesti Cipra“, izjavio je turski potpredsjednik, dodavši, kako „Grci nisu prestajali s nastojanjima za zauzimanjem Cipra, organizirajući provokacije i u razdoblju britanske uprave, koja je trajala od 1878. do 1960. godine“.

„Grčka se i danas oslanja na prekid pregovaračkog procesa, ignorirajući interese ciparskih Turaka. Nikakve provokacije Atene neće dovesti ni do čega drugog, osim napetosti u regiji.  Grčka predsjednica može iskreno odbaciti neprijateljsku retoriku, što će ići u korist mira i dogovora, i odgovarat će interesima ne samo Grčke i grčkog Cipra, već i čitave regije“, zaključio je Fuat Oktay.




Jasno je kako se u riječima turskog potpredsjednika ogleda fundamentalna razlika u pristupu rješenja polustoljetnog ciparskog pitanja između Ankare i Atene, a njime i dobrog dijela aktualnih sporova koji se sada vode između dviju strana vezano uz bogata energetska nalazišta u akvatoriju oko tog – faktički podijeljenog, a međunarodno-pravno jedinstvenog otoka, odnosno države – članice EU i NATO saveza. Naime, Ankara je jedina prijestolnica na svijetu koja priznaje „Tursku Republiku Sjeverni Cipar“ kao nezavisnu državu. Iz toga i proizlaze njezine pretenzije koje idu u smjeru zaštite prava ciparskih Turaka da ravnopravno sudjeluju u podjeli bogatog energetskog „kolača“ toga otoka s tamošnjom grčkom zajednicom. Naravno, u istraživanju i podjeli dijela energenata koji bi prema logici Ankare pripao turskoj etničkoj zajednici na Cipru, glavnu ulogu bi imale turske energetske tvrtke a time i turska kao država koja teži što većem stupnju energetske neovisnosti, kao ključu njenih vanjskopolitičkih tj. geopolitičkih ambicija ne samo u bliskoistočnoj regiji.

Komentari

komentar





You may also like