Turski razvoj glavnog tenka Altay sputan stranim sankcijama

Turski program za razvoj svog prvog glavnog borbenog tenka, Altay, “ilustrira kako je njezina obrambena industrija i dalje sputana stranim sankcijama na ključne tehnologije i zamagljena industrijskim spletkama”, napisao je danas vojni analitičar Sebastien Roblin za časopis 19FortyFive.

Kada program razvoja skupog tenka Altay zastao kao rezultat ovih čimbenika, Južna Koreja je Turskoj ustupila “preko potreban spas ponudivši tehnologiju motora neophodnu kako bi se proizvodni model Altay doslovno pokrenuo naprijed”, primijetio je Roblin. Analitičar predviđa da bi, ako Seul može pomoći Ankari da razvije motor, Turska mogla ostvariti svoje ambiciozne planove za izgradnju čak 1000 tenkova Altay, kako za vlastite oružane snage tako i za izvoz. Katar, kao bliski saveznik Turske već je naručio 100 komada. Ostali potencijalni kupci su Azerbajdžan, Oman, Pakistan i Saudijska Arabija.

Procjenjuje se da turske kopnene snage održavaju od 2500 do 3000 tenkova američkog i njemačkog podrijetla, što Roblin napominje da je “tradicija koja datira još iz Drugog svjetskog rata kada je Ankara dobila njemačke Panzere i američke tenkove Sherman i Stuart”. Iako je Turska modernizirala neke od svojih starijih tenkova, još uvijek koristi veliki broj starih američkih tenkova M48 i M60 Patton. Također, Leopard 1 i 2 te MBT-ovi njemačke proizvodnje koje koristi turska vojska također su već zastarjeli. Kada je Turska koristila tenkove u prekograničnim operacijama u Iraku i Siriji 2016.-2018., kurdski i ISIS-ovi borci uništili su nekoliko M60 te oko 10 Leopard 2A4.

Turska je, ističe Roblin, ima planove za izgradnju vlastitog tenka još od 1990-ih. Prvo je tvrtki Otokar dodijeljeno 500 milijuna dolara za izgradnju četiri prototipa Altay. Tenk Altaj je dobio ime po Fahrettinu Altayu, vođi turskog 5. konjičkog korpusa koji se borio iza grčkih linija u bici kod Dumlupinara. Komponente tenka u razvoju dolaze iz raznih izvora i tu leži glavnina problema za Ankaru. Tehnologija za top Rh-120 55 kalibra, motor MTU833 i RENK prijenos su njemačke proizvodnje, dok je dizajn kupole južnokorejski. Roblin napominje da je njemački transfer tehnologije propao u posljednjem desetljeću kao rezultat rastućeg autoritarizma turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i turske upotrebe tenkova njemačke proizvodnje u operacijama izvan svojih granica. U studenom 2018. Ankara je dodijelila unosan ugovor vrijedan 3,5 milijardi dolara zajedničkoj tursko-katarskoj tvrtki BMC za izgradnju tenka Altaya umjesto turskoj tvrtki Otokar koja je prvotno radila na razvoju.

Roblin procjenjuje da bi, s cijenom od 13,75 milijuna dolara po komadu, Altay mogao biti najskuplji tenk na svijetu. Također je napomenuo da je to još jedan težak borbeni tenk zapadnog stila sličan njemačkom Leopardu 2, američkom M1 Abramsu i britanskom Challengeru 2. Altay je također revidiran posljednjih godina kako bi uključio novi oklop i sustave aktivne obrane nakon borbenih lekcija koje je Turska naučila u Siriji gdje je izgubila tenkove u bitkama.

Ako Južna Koreja može isporučiti ključno važan motor, Turska može “obnoviti cijelu svoju tenkovsku flotu” s Altayom, postupno ukidajući mnogo starije tenkove koji su sve više irelevantni za moderno ratovanje. Nakon toga, Ankara se nada da će u budućnosti prijeći na izgradnju tenka bez posade. “Međutim, ovi ambiciozni planovi ovise o novom korejskom motoru i prijenosu koji bi mogli ukloniti nekoliko godina zastoja proizvodnje turskog tenka”, zaključio je američki analitičar.




Komentari

komentar





You may also like