U Senatu predložili raskinuti sporazum s Turskom o isporuci zrakoplova F-35

U četvrtak na veče, 26. travnja, troje američkih senatora, dvojica republikanaca (Thom Tillis i James Lankford)  i jedana demokratska senatorica (Jeanne Shaheen), predložili su zakon o zabrani prodaje Turskoj višenamjenskih zrakoplova 5. generacije F-35. On se temelji na njihovom stavu, kako Turska skreće s partnerstva sa Sjedinjenim Državama i približava se Rusiji, kao i na turskom uhićenju izvjesnog američkog pastora, osumnjičenog za suradnju s disidentom Fethullahom Gulenom, priopćio je turski medij Daily Sabah.

„Strateške odluke Turske, na žalost, sve ju više i više udaljavaju od linije (partnerstva sa SAD-om, op. GN.) i dovode u proturječje s interesima Sjedinjenih Država“, kaže u svojoj objavi na Twitteru jedan od sukreatora prijedloga tog zakona, republikanac James Lankford.

Podsjećamo: krajem ožujka je turski ministar obrane Nurettin Canikli izjavio kako „ruski proturaketni sustav S-400 neće utjecati na kupnju američkih lovaca F-35, i da s isporukom S-400 nema nikakvih problema“. S tom bismo se konstatacijom turskog ministra mogli složiti ukoliko znamo da je prodaja suvremenog naoružanja jedan od prioriteta politike Trumpove administracije. Jer SAD te zrakoplove Turskoj ne namjerava pokloniti u okviru vojne pomoći, kako to čini s pojedinim slabim, a po američke interese strateški  važnim državama i kada se u pravilu radi o zastarjelim tipovima naoružanja.

Osim toga, 9. travnja, na gospodarskom forumu u Ankari, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je izjavio, kako Turska neće odustati od kupnje ruskih sustava S-400 „Triumf“, i naglasio, kako Ankara samostalno donosi odluke koje se tiču njezine sigurnosti. Zanimljivo, takav stav tj. pravo svake zemlje na odabir i kupovinu oružja koje i od koga želi službeno podupire i NATO savez i američki državni i vojni vrh. Međutim, posve je jasno kako njih taj turski potez zabrinjava, što se u posljednje vrijeme sve češće naglašava kroz riječi o nekompatibilnosti S-400 sa zapadnim tipovima takvog naoružanja, što može ometati operativnu sposobnost Turske unutar NATO saveza. A ta zabrinutost, osim po pitanju ugleda (jer je Turska ponajvažnija članica NATO saveza) puno je veća zbog političkih razloga koji se ogledaju u navodnom skretanju Ankare prema Istoku, iako je poznato kako se ona nikada neće odreći svog savezništva sa Zapadom i članstva u NATO-u. Međutim, Turska sada izvrsno koristi snažno rusko pozicioniranje u Siriji, kako bi kombinacijom bilateralne gospodarske i vojne suradnje s Moskvom i suradnje po pitanju riješenja sukoba u Siriji za sebe priskrbila maksimum mogućeg od zacrtanih strateških nacionalnih interesa, a što u suprotnom ne bi mogla. Dakle, u slučaju Turske radi se o čistom pragmatizmu, a ne svrstavanju na Istok. Takav pragmatičan smjer vođenja vanjske politike ta si zemlja zbog svoje veličine, snage i ukupnog geostrateškog značaja može priuštiti, što Erdogan jako dobro zna. Upravo zbog toga njega na Zapadu ne vole i rado ga proglašavaju diktatorom i „novim sultanom“, a ne toliko zbog njegovog kršenja ljudskih prava i sličnih floskula koje se na pijedestal visoke politike podižu već prema potrebi. Dovoljno se prisjetiti stanja s ljudskim pravima u Saudijskoj Arabiji, što  Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji ne smeta da s tom zemljom uspostavljaju strateške odnose i prodaju im na desetke milijardi dolara vrijedno najsuvremenije naoružanje, koje se, k tome, neselektivno, već godinama koristi u krvavoj saudijskoj vojnoj intervenciji u Jemenu.

Podsjećamo, također, kako bi se prema ugovoru, ruski sustavi S-400 Turskoj trebali početi isporučivati tijekom 2020. godine, o čemu je nedavno govorio pomoćnik ruskog predsjednika po pitanju vojno-tehničke suradnje Vladimir Kozhin. On je izjavio kako je turska strana zatražila ubrzanje izvršenja ugovora o isporuci S-400, zbog čega je ruska strana pronašla optimalnu varijantu – početak 2020.g. Prema ranijim informacijama, Turska je od Rusije naručila četiri divizijuna S-400 za iznos od 2,5 milijardi dolara. Prema riječima predsjednika državne korporacije „Rosteh“ Sergeya Chemezova iz prosinca 2017.g., Turska je 45% tog iznosa platila u vidu avansa, a 55% od ukupne cijene dogovorenih isporuka odnosi se na ruska kreditna sredstva.

(Video) Rusija počela proizvodnju S-400 za Tursku, Kongres prijeti Ankari obustavom isporuka zrakoplova F-35

0 komentara

You may also like