Naime, još uvijek u SAD-u traju rasprave oko toga trebaju li se ili ne uvesti sankcije protiv projetka „Sjeverni tok 2“ i svih onih koji u njemu sudjeluju. Prijedlog zakona o uvođenju tih sankcija već je dostavljen Zastupničkom domu Kongresa ali se rasprava o njemu odgađa. Pritom je vrlo zanimljivo da je i unutar NATO saveza pripremljeno izvješće, koje se ovih dana treba prezentirati na summitu te organizacije, o tome da eventualno američko uvođenje sankcija protiv plinovoda „Sjeverni tok 2“ može negativno utjecati na partnerske odnose i strateško savezništvo SAD-a s pojedinim važnim zemljama EU koje podupiru izgradnju spomenutog plinovoda,
Zanimljiva vijest stiže iz svijeta energetike. U prvih šest mjeseci ove godine Velika Britanija je značajno smanjila uvoz prirodnog plina kroz postojeće plinovode, a povećala uvoz ukapljenog (LNG) plina. Podaci su to iz Poslovnog odjela za energetsku i industrijsku strategiju britanske vlade, objavljeni u izvješću o uvozu plina u prvom polugodištu 2019. godine.
Prema tim podacima, smanjenje uvoza plina kroz plinovode obrazlaže se njihovim planiranim remontom. Tako se uvoz plina iz Belgije smanjio za 90%, iz Nizozemske za 38%, a iz Norveške za 18%. Ukupno je uvoz plina kroz plinovode smanjen s 25,9 milijardi m3 na 18,5 milijardi m3 plina u odnosu na isto razdoblje prošle godine.
Taj je manjak kompenziran rastom uvoza LNG plina. Katar je ostao na prvom mjestu dobavljača ukapljenog plina u Veliku Britaniju, i na njega se odnosi 59% ukupnog uvoza u prvom polugodištu 2019.g. ili 5,9 milijardi m3 plina, a radi se o rastu od 4 puta u odnosu na godinu ranije.
Međutim, prema dinamici rasta uzvoza LNG-a u Veliku Britaniju prvo mjesto je zauzela Rusija sa svojim „zlim“ plinom, kako se u SAD često naziva ruski, za razliku od američkog „plina slobode“, kako se ovaj titulira u izjavama pojedinih američkih državnih službenika. Očito kako pragmatičnim Britancima podjela na „zločeste“ i „slobodarske“ molekule plina ne znači baš previše. Tako je izvoz ukapljenog plina iz ruskog arktičkog terminala „Yamal LNG“ u Veliku Britaniju u prvih pola godine porastao za pet puta i dostigao količinu od 1,8 milijardi m3.
Foto: terminal “Yamal LNG” u ruskom Arktiku
Pritom je zanimljivo kako su pokazatelji koji se odnose na uvoz američkog LNG-a u britansko Kraljevstvo ostali prilično skromni. Ukupna količina plina s američkih terminala izvezena u Veliku Britaniju iznosi 700 milijuna m3, što predstavlja rast od četiri puta, poput onog katarskog. Ali relativno mala količina američkog izvoza u tu zemlju ali i u EU u cjelini, zapravo, i ne treba čuditi s obzirom da američki proizvođači preferiraju azijsko u odnosu na europsko tzržište jer se u Aziji postižu znatno veće cijene.
Upravo na tu činjnicu sada ukazuju mnoge europske energetske tvrtke ali i političari i energetski stratezi mnogih europskih zemalja, koji uviđaju spomenuti problem. Upravo zbog tog razloga, kao jednoga od glavnih, ovih se dana u Berlinu ponavlja kako je ruski plinovod „Sjeverni tok 2“ nezaustavljiv projekt jer jamči stabilnu isporuku plina i Njemačkoj i EU u uvjetima kada će „plavoga energenta“ u Europi i njezinim drugim okolnim dobavljačima (osim Rusije) biti sve manje, što zbog smanjenja kloličina plina u samim europskim nalazištima, što zbog zatvaranja pojedinih velikih nalazišta iz ekoloških i seizmičkih razloga poput onog u Nizozemskoj. Naime, još uvijek u SAD-u traju rasprave oko toga trebaju li se ili ne uvesti sankcije protiv projetka „Sjeverni tok 2“ i svih onih koji u njemu sudjeluju. Prijedlog zakona o uvođenju tih sankcija već je dostavljen Zastupničkom domu Kongresa ali se rasprava o njemu odgađa. Pritom je vrlo zanimljivo da je i unutar NATO saveza pripremljeno izvješće, koje se ovih dana treba prezentirati na summitu te organizacije, o tome da eventualno američko uvođenje sankcija protiv plinovoda „Sjeverni tok 2“ može negativno utjecati na partnerske odnose i strateško savezništvo SAD-a s pojedinim važnim zemljama EU koje podupiru izgradnju spomenutog plinovoda, a koji se planra dovršiti početkom iduće godine.
