Prije dva dana izvijestili smo kako u Moskvu uskoro stiže moćna američka diplomatkinja, s jednim od najvećih utjecaja po pitanju kreiranja ukupne američke vanjske politike, jedna od najvećih američkih stručnjakinja za Rusiju i zemlje bivšeg SSSR-a, podtajnica za politička pitanja State Departmenta Victoria Nuland. Također smo kazali kako se Victoria Nuland nalazi (od 2019.g.) na ruskom tzv. crnom spisku osoba aktivnih na području proturuske politike i djelovanja, ali i to, da se u ovakvim slučajevima, kada se radi o ozbiljnim stvarima i ozbiljnim diplomatima koje dolaze vršiti svoju profesionalnu dužnost a ne idu u turističke ili druge privatne posjete – rade iznimke tj. izdaju se privremene vize za ulazak u zemlju.
Rečeno – ostvareno! Victoria Nuland danas je stigla u rusku prijestolnicu – i to u trodnevni posjet – od 11. do 13. listopada, a u zračnoj luci Domodedovo dočekao ju je američki veleposlanik u RF John Sullivan. Visoka američka diplomatkinja razgovarat će sa zamjenikom ruskog ministra vanjskih poslova Sergejem Rjabkovom i drugim visokim dužnosnicima, a navodno bi se mogla sastati i s jednim od najbližih Putinovih suradnika – zamjenikom uprave Kremlja Dmitrijem Kozakom, navode RIA Novosti.
State Department nije otkrio program posjeta Victorie Nuland Moskvi već je šturo priopćio kako će se razgovarati o pitanjima bilateralnih, regionalnih i globalnih odnosa.
Međutim, po dolasku u Moskvu Victoria Nuland bila je malo konkretnija, kazavši za RIA Novosti kako je cilj predstojećih razgovora uspostava stabilnih i predvidljivih odnosa između Ruske Federacije i Sjedinjenih Država.
Podsjećamo kako je ranije glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Maria Zaharova kazala da je inicijativa za navedeni posjet došla s američke strane. Kako je danas navedeno, Moskva je pristala na dolazak Victorie Nuland u zamjenu za ukidanje sankcija jednom od ruskih državljana.
Kako smo prekjučer naveli, kada se između Moskve i Washingtona vode ozbiljni razgovori, a ovaj bi trebao biti takav (navodno bi se trebalo razgovarati o Ukrajini, kao jednoj od glavnih tema, ali i o Siriji i Afganistanu), trebaju strepiti i u Kijevu i u Bruxellesu. U Kijevu, zato, što se najveće sile iznova dogovaraju o njegovoj sudbini bez ukrajinskih predstavnika, što je potvrda činjenice da je ta zemlja, umjesto subjekta, odavno postala objekt međunarodne zajednice tj. problem kojim se ona mora baviti.
S druge strane Bruxelles je svojom proturuskom politikom, dodvoravajući se Washingtonu, paralizirao ukupne odnose EU-Rusija i dao Washingtonu “otvorene ruke” da s Moskvom razgovara i o “sudbini” Europe bez briselskih geopolitičkih mudraca koji su pogrešno smatrali kako će privremenim podilaženjem Bidenu prije ili kasnije ostvariti globalne geopolitičke ciljeve EU koji idu u smjeru strateške autonomije. Do nje će biti još jako dalek i trnovit put, a vrlo je upitno hoće li se ta želja ikada i ostvariti. Bez obostrano korisne suradnje s Rusijom jednostavno ne može biti govora o stabilnoj EU, već puno prije o EU kao vojnoj utvrdi, prostoru rastućih napetosti, gdje netko drugi, kada mu to zatreba može svaki čas zapaliti šibicu i stvoriti takav oganj da će umjesto europske strateške autonomije na kraju ostati samo zgarišta, prah i pepeo. Povijest je pokazala da Rusi djeluju sporo i da ih je teško pokrenuti ali i to, da, kada krenu – da ih je nemoguće zaustaviti. Zar Europi to ponovo treba?
Koliko je Washingtonu stalo do EU vidljivo je i kroz nedavni ustroj trojnog pakta AUKUS kroz kojeg je ponižena Francuska (a zapravo i čitava EU) izbačena iz igre u Indo-tihooceanskoj regiji i lišena unosnog sporazuma s Australijom o izgradnji podmornica za tu zemlju.
Najvažnije je da visoki predstavnik EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell ovih dana govori i piše da je Rusija regionalna a ne globalna država čemu teži EU (vidi poveznicu ispod teksta). Samo nikako ne može objasniti zašto s tom regionalnom državom onda ozbiljno razgovara vodeća globalna velesila SAD, kao i to da ju i Sjedinjene Države i EU istodobno javnosti prezentiraju kao najveću ugrozu njihovoj sigurnosti i nacionalnim interesima, a na istočne granice Unije dovode nove i nove vojne efektive?
Ali vodeći političari EU već su odavno samo skup marioneta, bez svog jasnog i čvrstog stava o bilo čemu ključnom, a EU samo teatar, odavno ustrojen za lakše upravljanje Europom kao cjelinom od strane Washingtona. Svi koji misle ili govore suprotno ili griješe ili svjesno ne govore istinu. Jer Bruxelles se svojom upornom i glupom politikom, u najboljem slučaju na kraju može dovesti u položaj Kijeva – da će ga malo tko slušati i uvažavati – i “unutra” i “vani”. To ne vide samo političari-amateri i oni koji ne žele vidjeti jer im je i ovako dobro.
Borrell strahuje za ulogu EU u svijetu, a Rusiju smatra regionalnom silom
