(Video) Kako je Belenkov bijeg otvorio tržište za Mig-25

Paradoksalno, bijeg sovjetskog pilota s tada tajnovitim sovjetskim zrakoplovom Mig-25 u Japan, koliko je ruskoj strani donio štete toliko joj je priskrbio i koristi. Do slijetanja Miga -25 u Japan taj je zrakoplov bio namijenjen isključivo sovjetskom zrakoplovstvu i nije se smio izvoziti, kako bi se sačuvale tajne njegove konstrukcije, tehničkih podataka i borbenih sposobnosti. Od trenutka kada su ga se dočepali Amerikanci i zapadni saveznici nikakvih tajni više nije bilo, a sovjetskoj strani je ostala samo mogućnost zamjene  ključnih elektronskih uređaja, prije svega radara, uvođenje te nove varijante Miga-25 u svoje naoružanje i otvaranje mogućnosti prodaje starijih verzija na svjetskom tržištu. Iako su osobine tih starijih verzija sada bile razotkrivene, veliki akcijski radijus i nevjerojatna brzina leta korpulentnog zrakoplova Mig-25 izazvali su njegovu veliku potražnju na svjetskom tržištu ratnih zrakoplova, kojoj je tadašnji SSSR udovoljio i inkasirao velike dolarske iznose. Nešto je prodao i u okviru klirinške razmjene ali za razliku od drugih zrakoplova nisu isporučivani u okviru vojne pomoći nego isključivo na tržišnim temeljima.

Dana 6. rujna 1976. godine, grupa sovjetskih najsuvremenijih borbenih zrakoplova, obavijenih velom tajnovitosti,  iz sastava 11. zračne armije bazirane u regiji  Primorsky Krai, obavljala je trenažne letove i taktičke vježbe. U jednom trenutku pilot jednog od zrakoplova, poručnik Viktor Belenko, odvojio se od formacije i zrakoplov usmjerio prema japanskoj obali. Belenko je svoj Mig-25 spustio na vrlo malu visinu kako bi izbjegao sovjetske radare i povećao brzinu do maksimalne  granice koje je moguće postići na malim visinama.

Očito opažen od strane japanske protuzračne obrane po ulasku u japanski zračni prostror, susreo sa s dva zrakoplova američke proizvodnje F-4 Phantom, nakon  čega je, kako bi ih izbjegao, naglo povećao visinu leta i brzinu podigao na maksimalnu vrijednost koju je taj tada tajnoviti zrakoplov mogao postići – gotovo do 2,8 macha (3.220 km/sat). Za Phantome koji su ga presreli to je bila nedostižna brzina pa su odustali od njegovog progona. Podizanjem na veću visinu gdje je bio jasno radarski vidljiv, Belenko je japanskoj protuzračnoj obrani posredno pokušao poručiti da se ne skriva i da nema nikakve opasne namjere. Japanska strana reagirala je razumno i pratila razvoj situacije. Nakon bliskog susreta s jednim putničkim zrakoplovom gdje je lako moglo doći do sudara, Belenko je na kraju uspio svoj zrakoplov Mig-25A prizemljiti u zračnoj luci Hakodate na sjeveru Japana. Pristiglim japanskim vojnicima objasnio je da je prebjegao iz SSSR-a i da im predaje zrakoplov.

Amerikanci i zapadni eksperti bili su oduševljeni. Bez ikakve obavještajne operacije, natezanja s nagovaranjem prebjega, plaćanjima, iznudama, ucjenama i sličnim postupcima, na zlatnom pladnju uspjeli su dobiti najbrži sovjetski zrakoplov čije su karakteristike držane u strogoj tajnosti. Nisu bili sigurni ni u njegovu točnu tipsku oznaku. NATO mu je dao kodnu oznaku „Foxbat“. Borbene i tehničke karakteristike Miga-25 do tada su držane u tolikoj tajnosti da ne samo što je na snazi bila zabrana njegovog izvoza nego je i objavljivanje  njegovih  fotografija bilo strogo kontrolirano. Sve koje su do tada objavljene  bile su namjerno jako loše kvalitete i iz njih je teško bilo dokučiti i sam oblik zrakoplova, a kamoli spoznati nešto o njegovim tehničkim podacima i sposobnostima.

Kada su stručnjaci U.S. National Air & Space Intelligence Center dohvatili i razmontirali pristigli Mig-25, bili su šokirani. Za razliku od ranije prevladavajućeg mišljenja da je zbog ekstremno visokih brzina leta uglavnom sačinjen od titana koji može izdržati temperature koje trup zrakoplova dostiže na njima, utvrdili su da je izgrađen najvećim dijelom od čelika, materijalom  koji nije uobičajen za izradu zrakoplova. Svi dijelovi zrakoplova spajani su točkastim varenjem i to ručno. Na mjestima gdje su ipak korištene zakovice one nisu kao kod zapadnih zrakoplova imale uvučene glave koje su nakon sastavljanja u istoj razini s limom, nego  grube, ispupčene kakve se primjenjuju, slikovito rečeno, na industrijskim kotlovima, a ne na aerodinamičkim konstrukcijama. Ali najveći šok izazvala je elektronika. Umijesto tada uobičajnih tranzistora cijela elektronika zrakoplova bazirala se na vakumskim cijevima kakve su se, primjerice,  ranih 60.- ih godina  mogle vidjeti u prvim crno bijelim televizorima. Iznenađeni analitičari čak su razmatrali mogućnost da je sve incenirano od sovjetske strane i da im je u cilju obmanjivanja podmetnut zrakoplov koji nema veze sa stvarnim Migom-25. No pilot Viktor Belenko, koji je zatražio politički azil, jamčio je kako je riječ o potpuno novom zrakoplovu, da su svi zrakoplovi u njegovoj postrojbi bili potpuno identični ovome kojim je on upravljao i da ne postoji ni jedna druga verzija Miga-25. U prilog njegovim tvrdnjama najviše je govorila knjiga instrukcija za korištenje koju je ponio sa sobom. Ona je, uostalom, i bila najveći trofej zapadne strane jer je sadržavala ne samo uputstva za tehničku uporabu nego i za taktičke postupke.

Zahvaljujući onome što je govorio pilot i tehničkim analizama, zapadni su stručnjaci došli do zaključka da je takva zastarjela tehnologija, koja je zahtijevala i mnogo prostora i povećavala dimenzije i težinu zrakoplova, ugrađena namjerno.  Tada moderni uređaji za elektronsko ometanje teško su mogli djelovati na elektronsku konfiguraciju jednu ili dvije generacije stariju jer ona jednostavno nije očekivana kao dio bilo kojeg tada operativnog borbenog zrakoplova. Elektronske ili vakumske cijevi omogućavale su veliku snagu ugrađenog radara, i što je najvažnije, bile su na tadašnjem razvoju tehnologije u velikoj mjeri otporne na djelovanje elektromagnetskog pulsa (EMP) koji nastaje prigodom  nuklearnih eksplozija. EMP bi uništio svu elektroniku koja bi mu se našla u radijusu ali ne i većinu zastarjelih vakumskih cijevi pa bi bilo lako moguća situacija da nakon općeg nuklearnog rata leti još samo Mig-25, dakako, ukoliko bi preživio fizičke učinke nuklearnih eksplozija.

Nakon svega sovjetski stručnjaci izvršili su opsežnu rekonstrukciju Miga-25, ugradili potpuno novi radar i veći dio ostale elektronike. Ta nova verzija uvedena je u naoružanje sovjetskog zrakoplovstva pod oznakom Mig-25PD s radarom tipa RP-25 Safir, IC sustavom za otkrivanje i praćenje, ugrađeni su također i snažniji motori. Proizvodnja te inačice započeta je 1978. godine, naknadno je još oko 370 Migova-25 najranije inačice usavršeno na ovu razinu i označeno oznakom Mig-25PDS. Starije varijante Migova-25 ponuđene su svjetskom tržištu pa su izveženi u Alžir, Bugarsku, Indiju, Irak, Libiju i Siriju.

Mig-25 bio je velik zrakoplov, dužine gotovo 20 m, raspona krila 14 m, težine oko 20 tona. Najveća brzinu bila mu je nevjerojatnih 3,20 macha (3.645 km na sat) iako je preporučena maksimalna brzina postavljena na 2,8 macha. Dolet mu je bio 1.730 km.

Do 1984. godine, kada je prekinuta proizvodnja, ukupno je proizvedeno oko 1190 zrakoplova. Od prodanih zrakoplova irački  i sirijski zrakoplovi sudjelovali su u uborbenim operacijama. Irački su za vrijeme iračko-iranskog rata imali pet zračnih pobjeda, a jedan je srušen od strane iranskog zrakoplova. Za vrijeme Prvog zaljevskog rata irački Migovi-25 srušili su jedan neprijateljski zrakoplov ali su dva izgubili u zračnim borbama. U kasnijoj fazi sučeljavanja sa zapadom tijekom uspostavljene zone zabrane leta Iračani su Migom-25 srušili jedan zrakoplov,  ali su i jedan izgubili u zračnoj borbi.

U prosincu 2002. godine, neposredno pred Drugi zaljevski rat, američka bespilotna letjelica Predator ispalila je raketu zrak-zrak AIM-92 Stinger na irački Mig-25 koji joj je uspio umaknuti nakon čega je srušio Predatora. Tijekom Drugog zaljevskog rata Migovi-25 nisu korišteni od strane iračkog zrakoplovstva jer su ih pokušali sačuvati od prvih zračnih udara za eventualnu kasniju fazu rata do koje nije došlo. U svibnju 1997. godine Mig-25 još jednom je, približavajući se rekordnoj granici brzine, demonstrirao  svoje sposobnosti. Indijski Mig-25RB tada je pri brzini od 3 macha neometano preletio cijeli pakistanski teritorij kako bi pokazao nadmoć indijskog zrakoplovstva.

Mig-25 u svakom slučaju neće ostati zaboravljen  avion u povjesnici zrakoplovstva.

 

 

 

0 komentara

You may also like