(Video) Kina razbila kompletnu CIA-inu mrežu na svom tlu

U dvije godine kineske sigurnosne službe faktički su uništile cjelokupnu američku špijunsku aktivnost u Kini. Deseci agenata i njihovih informatora smješteno je iza rešetaka i kažnjeno. U Washingtonu to nazivaju najvećomm provalom CIA-e u posljednjih nekoliko desetljeća, a analitičari ne mogu razumijeti na koji je način to izvedeno i zabrinuti su mogućnošću da Peking svoje metode i polučene informacije ne podijeli s Moskvom, što bi prijetilo identičnim scenarijem i u Rusiji.

Svijet špijunaže uvijek je intrigantan. Zbog svoje tajnovitosti i „na kapaljku“ objavljivanih informacija, on već desetljećima plijeni interes javnosti, medija, filmskih i književničkih uradaka. Naravno, kod ovih dvaju posljednjih taj se, gotovo pa paralelni svijet skoro pa uvijek promatra kroz prizmu „crno-bijelog“ („mi smo dobri, a oni loši dečki“), ali i kroz nezaobilazne „bondovske“ ili „007“ tajne operacije – zasićene akcijom, pucnjavom, eksplozijama i, naravno, lijepim ženama. Ali stvarnost je najčešće daleko od takve, za javnost idealizirane slike tajnih službi i njihovih agenata (iako niti ona nije isključena), s obzirom da se u današnjem, informatički premreženom svijetu, prema nekim podacima i više od 80% obavještajno korisnog materjala prikupi sustavnim, analitičkim praćenjam legalnih medija.

Međutim, daleko od toga da se na terenima diljem svijeta i dalje ne odigravaju zanimljive stvari (pa i one nalik filmskim scenarijima), poput operativne pratnje zanimljivih „objekata“, pokušaja njihovog vrbovanja najrazličitijim metodama – u rasponu od klasičnih ucjena do izdašnih financijskih ponuda i različitih beneficija u zamjenu za suradnju, sve do „neutralizacije“ opasnih „elemenata“ i td.

A jedna od intrigantnijih priča u kontekstu trenutačnih geopolitičkih preslagivanja i borbi za što bolje pozicije u budućem ustroju svijeta, je i ona, koja se odnosi na američko-kineski obavještajno-protuobavještajni rat.

Konkretno, radi se o informaciji, prema kojoj je Kina u potpunosti razbila američku špijunsku agenturu na svom tlu, dugo desetljeća planski, sustavno i strpljivo građenu od strane CIA-e. Posljedice su do te mjere ozbiljne da su izazvale veliku zabrinutost u američkim obavještajnim krugovima, jer Kina je, uz Rusiju, danas i u buduće američki globalni suparnik broj jedan. U tom ćemo se smislu poslužiti jučer objavljenim člankom od strane ruske agencije RIA Novosti, istinitost kojeg mi ne možemo potvrditi, ali s obzirom na u članku citirane američke medije i mogućnost provjere na internetu, zaključak izvedite sami.  Evo o čemu se radi:

U dvije godine kineske sigurnosne službe faktički su uništile cjelokupnu američku špijunsku aktivnost u Kini. Deseci agenata i njihovih informatora smješteno je iza rešetaka i kažnjeno. U Washingtonu to nazivaju najvećomm provalom CIA-e u posljednjih nekoliko desetljeća, a analitičari ne mogu razumijeti na koji je način to izvedeno i zabrinuti su mogućnošću da Peking svoje metode i polučene informacije ne podijeli s Moskvom, što bi prijetilo identičnim scenarijem i u Rusiji.

Kako se Kina pretvarala u sve snažniju i utjecajniju državu, tako su i SAD sve snažnije motrile procese koji se u toj zemlji odvijaju. Krajem prošlog desetljeća CIA je raspolagala iscrpnim informacijama o aktivnostima kineske vlade, a one su dobivane ili klasičnim ubacivanjem agenata tj. neposredno od kineskih vladinih službenika, nezadovoljnih smjerom kojim ide njihova zemlja i stupnjem korupcije, bilo vrbovanjem agenata za novac. Međutim, pritok informacija iz Kine postupno se počeo smanjivati i 2012.g. u CIA-inom sjedištu spoznali su vrlo ozbiljan problem: izvori informacija nestajali su jedan za drugim.

Američke službe osnovale su posebnu grupu od uglednih i visokorangiranih djelatnika FBI-a i CIA-e. U strogo tajnom stožeru u Sjevernoj Virginiji oni su analizirali svaku operaciju, pozorno proučavali  sve djelatnike i suradnike američkog veleposlanstva u Pekingu – neovisno o diplomatskoj razini.

Prema pojedinim svjedočenjima, ta je oparacija dobila kodni naziv „Honey Badger“, prema osobito snažnoj i agresivnoj, rijetkoj vrsti kune, koja praktički nema prirodnih neprijatelja.

Razmatrale su se dvije glavne verzije: prva, u njedrima američkih obavještajaca postoji „krtica“, koja Pekingu prenosi informacije o agenturnoj mreži u Kini; i druga, kineski hakeri „slomili“ su šifre na komunikacijskom sustavu.

Nekako istovremeno kineska protušpijunaža razbila je sustav nadzora, organizairan od strane američke Agencije za nacionalnu sigurnost (NSA) u Tajvanu. A agenti CIA-e usmjerili su se na američkog studenta u Shangaju Glena Shivera, koji je za novac porikupljao informacije vojnog karaktera za kineske obavještajne službe. U tom je smislu američki FBI objavio i video uradak, namjenjen američkim studentima koji studiraju u inozemstvu, koji realno prepričava dvostruki život Glena Shivera (možete ga u cijelosti pogledati ispod ovog teksta).

Uspoređujući te činjenice, istražitelji su se priklonili verziji „krtice“. Istina, najautoritetniji američki protuobavještajac – Mark Kelton, koji je bio na čelu formirane specijalne grupe, sumnjao je u tu verziju. Moguće i zato, jer je i sam bio blizak prijatelj CIA-inog časnika Briana Kelleyja, kojeg je FBI 1990. godine pogrešno optužio za suradnju s Rusijom.

Ali u korist druge – hakerske verzije, govorili su i brzina i preciznost s kojom su kineske tajne službe udarale na američke informatore. Osim toga, kako su tvrdili organizatori špijunske mreže, niti jedna osoba iz SAD-a, ma kako visoke ovlasti imala u pristupu tajnim informacijama, nije mogla raspolagati podacima istodobno o svim agentima na koje se uspješno obrušila kineska protuobavještajna služba.

Tijekom istrage slika koja je nastajala nije bila ni malo ugodna: postigavši primjetne uspjehe u Kini CIA-ini djelatnici su se opustili, izgubili oprez i zanemarili pravila konspiracije. Agenti u Pekingu uopće nisu mijenjali rute kretanja i zakazivali su tajne susrete na jednim te istim mjestima, kao poklon kineskim protuobavještajcima. Pojedini američki obavještajni časnici razgovarali su s informatorima u restoranima koji su bili pod povećalom kineskih službi, gdje je pod svakim stolom bio montiran mikrofon, a konobari radili za protuobavještajnu službu.

Osim toga, tajni komunikacijski sustav Covcom, kojeg je koristila agenturna mreža, prema ocjeni analitičara bio je posve primitivan, a osim toga odlazio je i na internet. On je kopirao bliskoistočni sustav, gdje je mrežno okružje manje opasno. Sposobnost kineskih hakera otvoreno se podcjenjivala. Istražna grupa provela je test prodora u sustav i uvidjela kako on sadrži fatalnu grešku: ušavši u njega, mogao se dobiti pristup puno širem tajnom komunikacijskom sustavu, preko kojeg je CIA komunicirala s agenturnom mrežom širom svijeta.

Po prvi put o toj špijunskoj „štoriji“ u svibnju prošle godine pisao je The New York Times.  Anonimni službenici u različita vremena novinarima su prenosili različite brojeve oko ljudskih gubitaka, koji su se kretali između 12 i 20. Nakon toga broj se povećao na 30 agenata i informatora, koliko je američka obavještajna služba izgubila u Kini od 2010. godine. Pojedine agente uspjeli su evakuirati iz Kine.

Paralelno, razrađivala se i verzija „krtica“. U ožujku 2017.g. saznalo se za uhićenje djelatnice State Departmenta Candace Clainborne – u vrijeme intervjua s istražiteljskom grupom ona je prešutila kontakte s kineskim službenim osobama. Na njen bankovni račun uplaćeni su novci iz Kine, kineski službenici obasipali su je darovima, između kojih su bili i iPhone, notebook, potpuno opremljen stan i još toga. Ali Clainborne nije priznala svoju krivnju, a dokazati da je upravo ona Kinezima otkrila agenturnu mrežu nije se moglo.
U siječnju ove godine u njujorškoj zračnoj luci zadržan je 53-ogodišnji Jerry Chun Shing Lee, etnički Kinez, državljanin SAD-a, koji je 1980. postao američki vojnik, a od 1994.g. radio je u CIA-i, gdje je imao pristup tajnim dokumentima. 2007. godine dao je otkaz i s obitelji otišao u Hong Kong, zaposlio se u aukcijskoj kući, suvlasnik koje je utjecajni kineski partijski dužnosnik.

Svo su to vrijeme američke službe pratile njegove aktivnosti i u 2012.g.  su ga namamile u SAD. Pretražujući sobu u kojoj je odsjeo, našli su dva notesa sa zabilješkama: jedan s telefonskim brojevima i adresama, a drugi s opširnim podacima o agentima CIA-e, koji su radili prikriveno. Tamo su zabilježena njihova prava imena, datumi sastanaka s vezama, adrese tajnih stanova za sastanke i td. Nakon ispitivanja Lee je iz nekog razloga pušten na slobodu i omogućen mu je povratak u Hong Kong. Uhitili su ga tek nakon šest godina, optuživši ga za krađu tajnih informacija. Nikakvih dokaza, koji bi ukazivali da je upravo on predao informacije kineskim službama, istražitelji nisu uspjeli pronaći. Osim toga, pronađeni podaci nisu omogućili niti izvođenje jedinstvenog zaključka o tome da je američku mrežu u Kini provalio upravo on.

Posljedice su katastrofalne

Izdaja, hakeri, vlastita neodgovornost ili sve to skupa – CIA i FBI ne znaju što je uništilo američku obavještajnu mrežu u Kini. Ne znaju ni to, koliko je duboko Kina prodrla u sustav američkih službi.

CIA-u poglavito zabrinjava pitanje, nije li Peking podijelio svoje informacije, kao i pristup Covcomu, s Rusijom. Jer upravo u vrijeme kada se urušavala američka mreža u Kini, prestalo se na pozive odazivati i  nekoliko agenata koji su radili u Rusiji.

U svakom slučaju provala je katastrofalna. U SAD-u priznaju kako uspostava razrušene mreže može trajati godinama. Ili je uopće neće ni biti. Pogglavito u kontekstu sadašnje sve veće napetosti u odnosima između dviju zemalja, kada je i intenzitet aktivnosti protuobavještajnih službi nesumnjivo povećan, a time i rizici onih koji bi se u takve stvari upuštali. Jer niti jedan novac i druge blagodati koje život čine ugodnijim i ljepšim, nisu vrijedni prijetećoj kazni zatvora od primjerice 80 godina ili čak onoj smrtnoj.

 

0 komentara

You may also like