(Video) Nevidljivi štitovi za američke tenkove

Američka kopnena vojska objavila je kako će za potrebe aktivne zaštite od protuoklopnih sredstava  svojih tenkova M1A2 Abrams nabaviti  i na početni kontigent od 261 tenka ugraditi sustav aktivne zaštite „Trophy“ izraelske tvrtke „Raphael“. Usporedno se vrše ispitivanja još dva sistema aktivne zaštite i to izraelskog  „Iron Fist“, koji bi se trebao ugrađivati na borbena vozila pješaštva Bradley, i američkog  „Iron Curtain“, koji se planira ugraditi na borbena vozila na kotačima tipa Stryker.

Za tenkove  Abrams odabrani sustav „Trophy“ već gotovo cijelo desetljeće štiti izraelske tenkove tipa Merkava, a u borbenim uvjetima je ispitan tijekom izraelskih kampanja u pojasu Gaze. Sada će ukupno tri brigade američkih tenkova dobiti te sustave. Trophy, poznat i kao ASPROA, ili Me il Ruach,  osigurava stalnu zaštitu tenka  ili drugog oklopnog borbenog vozila na koji je ugrađen, u  radijusu od 360 stupnjeva.   Sustav čine četiri radara Elta EL/M -2133 WindGuard, središnja  upravljačka postaja  i dva pokretna lansera koji mogu pokrivati  zamišljenu polusferu oko tenka. Nakon što radarske antene lociraju približavanje protuoklopnog projektila (protuoklopne vođene rakete ili projektila iz ručnog bacača) automatski se aktiviraju lanseri,  koji u terminalnoj fazi leta, ispaljivanjem svojih metalnih penetratora   uništavaju dolazeći projektil. Osim toga  sustav istovremeno, prema podacima dobivenim od radara, utvrđuje položaj s kojeg je projektil ispaljen, što osigurava brzu uzvratnu vatru. Informaciju je moguće prenijeti i drugim vozilima u borbenom stroju koji su također opremljeni ovim sustavom.

Suvremeno ratište opako je mjesto za tenkove i druga oklopna  borbena vozila. Protuoklopna sredstva pješaštva, prije svega vođene protuoklopne rakete, imaju sve veći domet,  pa se time i sigurnosni perimetar koji oko svojih tenkova treba stvoriti pješaštvo povećava, čime se razvlači borbeni raspored i otežava komunikacija i usklađenost borbenog djelovanja. Na mjestima koja zbog svoje konfiguracije terena  kanaliziraju kretanje tenkova i oklopnih vozila,  kao što su kanjoni ili usjec,i  još je teže osigurati pješačku zaštitu.

Suvremena protuoklopna sredstva imaju sve veću probojnu moć, što se postiže višestrukim bojnim glavama. Preciznost i pouzdanost je gotovo dosegnula tehnološki vrhunac. Oružni sustavi kod kojih je potrebno samo naciljati tenk i izvršiti ispaljivanje, nakon čega strijelac može odmah promijeniti položaj  (fire and forget),  kao što je američki FGM-148 Javelin, omogućuju veću pokretljivost napadača i njihovo kratko vrijeme zadržavanja u položaju ciljanja i gađanja tenkova. Dok je nekada strijelac ranih modela vođene protuoklopne rakete „Maljutka“ morao preko joisticka ručno upravljati letom rakete i navoditi je na cilj, sada je dovoljno ciljati i izvršiti ispaljivanje projektila.

U biti ne događa se ništa novo. Od samog nastanka tenka, uz njegove zagovaratelje  uvjek su postojale struje vojnog promišljanja koje su tvrdile kako je vrijeme tenkova prošlo i da su protuoklopna sredstva kojima raspolaže pješaštvo nadvladala tenk. Danas, u epohi ratova protiv terorizma, teze da je vrijeme tenkova prošlo ponovo su aktualne, jednostavno zašto što se suvremene vojske u tom ratu suočavaju uglavnom s asimetričnim prijetnjama  gerilskih  oružanih  skupina,  koje su u vojnom smislu predstavljaju čisto pješaštvo.

Još od prvih sukoba u kojima su tenkovi upotrebljeni dovodi se u pitanje njihova sposobnost opstanka na bojištu.  Tako je nakon  bitke kod Cambraia, u studenome 1917. godine, britanski vojni vrh raspravljao je  o učinkovitosti tenkova i njihovoj daljnjoj sudbini. Naime,  bitka kod Cambraia počela je 20. studenoga 1917. godine u ranim jutarnjim satima  jakom topničkom pripremom, nakon čega je po prvi put u povijesti u borbu ubačena masa od 476 britanskih tenkova koji su predvodili probijanje njemačke obrambene crte. Tenkovi su uspjeli prijeći sve prepreke, uključmno i rovove i redove bodljikave žice, i prodrijeti  7 km u dubinu  njemačke obrane. Koliko je prodorom tenkova bila iznenađena njemačka toliko je, čini se, bila  zatečena   i britanska strana. Dok su se tenkovi nalazili duboko u neprijateljskim položajima britansko konjaništvo je već u startu kasnilo jer nije na vrijeme dobilo zapovijed za napad, očito  iz razloga što nitko u vrhovnom zapovjedništvu nije očekivao tako brz prodor  tenkova u njemačke položaje. Pješaštvo je samo dijelom uspjelo slijediti tenkovski prodor, a većinom je zapelo na preprekama bodljikave žice i rovova. U svakom slučaju  britansko zapovjedništvo nije iskoristilo učinke prodora tenkovskih snaga, koje  su se pak, izdvojene u neprijateljskoj pozadini, našle pod njemačkom vatrom. Mnogo tenkova je uništeno njemačkim topništvom, nakon čega su Nijemci uspjeli dovući pojačanja i zaustaviti britanski prodor. Britanci su zbog spore reakcije na uspjeh vlastitih tenkova i pristizanja njemačkih pojačanja na kraju morali zaustaviti ofenzivu.

Ozbiljne dileme o mogućnosti preživljavanja tenkova na bojištu izazvao je četvrti arapsko-izraelski rat, poznati kao „Listopadski rat“, 1973. godine. Egipatske snage tada su uspjele prijeći Sueski kanal koji je  bio crta razdvajanja između njihovih i izraelskih snaga na okupiranom Sinaju, uglavnom pješaštvom probiti utvrđenu  izraelsku obrambenu liniju Bar-Lev i prodrijeti gotovo 10  km u dubinu izraelskog rasporeda. Izraelsko  zapovjedništvo  reagiralo je protunapadom s  dvije oklopne brigade koje su se nalazile u pričuvi Sinajskog bojišta. Te  oklopne postrojbe su bez potpore svoga pješaštva  uletjele u raspored egipatskog pješaštva, zasićenog tada modernim protuoklopnim sustavima – od bestrzajnih topova  sovjetske proizvodnje  B10 I B11, preko ručnih bacača  RPG-7, do vođenih protuoklopnih raketa tipa Maljutka. U kratkom vremenu obje su brigade desetkovane,  a zapovjednik jedne od njih je zarobljen. Veliki gubitci oklopnih postrojbi i egipatske i izraelske strane ponovo su tada pokrenuli pitanje daljnje sudbine tenkova u suvremenim ratovima. Tijekom libanonskog rata 2006. godine, kada su izraelski  tenkovi Merkava stradali od protuoklopne vatre boraca Hezbollaha, ponovo se postavilo pitanje može li tenk uopće preživjeti uz neprestano jačanje snage protuoklopnih sredstava pješaštva. Danas, kada  saudijski i turski tenkovi doživljavaju teške gubitke od strane pješaštva islamističkih terorističkih organizacija, ponovo se postavlja pitanje uloge tenka na bojištu.

No tenkovi su svaki put nakon takvih događaja nastavljali svoj put u sastavu borbenog stroja, usavršeni i ojačani.   Jednostavno se niti jedna vojska svijeta ne može odreći njihove uloge manevarskih snaga kakvu je nekada imala konjica i njihove vatrene moći. Tenk kao ujedinitelj pokretljivosti konjaništva i vatrene moći topništva i dalje je nezamjenjiv.

Problem je, u biti, uvjek predstavljala njegova oklopna zaštita koju protuoklopna sredstva u međusobnoj utrci povremeno nadjačaju. Povećanje oklopne zaštite neposredno utječe na težinu tenka i smanjuje njegovu manevarsku sposobnost. Stoga je izlaz nađen u razvoju  pasivnih i aktivnih sustava zaštite. Na tenkove su počeli ugrađivati eksplozivne ploče koje su svojom eksplozijom prijevremeno aktivirale kumulativne bojne glave protuoklopnih projektila. Potom je uslijedio razvoj aktivnih sustava zaštite, čija je funkcija locirati sve vrste projektila koje su usmjerene prema tenku i aktivno djelovati na njihovom presretanju, bilo ispaljivanjem mase metalnih penetratora  koji  mehanički razaraju dolazeći projektil, ili ispaljivanjem projektila koji  uz pomoć blizinskog upaljača  aktiviraju svoje bojne glave i eksplodiraju u neposrednoj blizini projektila koji napada tenk ili drugo borbeno vozilo koje se štiti.

Sve suvremene vojske svijeta ubrzano u naoružanje uvode sustave aktivne zaštite. Izraelski sustav Trophy  provjeren je u borbenim djelovanjima, lagan, pogodan za naknadu ugradnju i jednostavan za rukovanje. Stoga ne čudi što je u konkurenciji drugih sustava izabran za zaštitu američkih Abramsa.

 

 

0 komentara

You may also like