Operacija izraelskih zračnih snaga Mole Cricket 19, izvršena u lipnju 1982. godine iznad Libanona, postala je predložak kasnijeg djelovanja izraelskog i zapadnih zrakoplovstava u ostvarivanju zračne nadmoći nad protivničkom protuzračnom obranom već u u ranim fazama ratnog djelovanja.
Njezinu realizaciju, kroz elektroničku blokadu i naknadno fizičko uništenje sustava protuzračne obrane, omogućio je tehnološki razvoj – stvaranje novih sredstava elektroničkog ratovanja i razvoj novih vrsta vođenih bombi i raketnih projektila s kojima se po ciljevima protuzračne obrane moglo djelovati s većih udaljenosti i većih visina, bez ulaska u opasne zone uništenja neprijateljskih protuzračnih sredstava za djelovanje na malim i srednjim visinama, prije svega lakih protuavionskih prijenosnih raketnih sustava i protuzračnog topništva, upravljanog optoelektroničkim i radarskim uređajima.
Detalji operacije Mole Cricket 19, koja je postala prekretnica zračnog ratovanja, još i danas su klasificirani, a povremeno se, kako vrijeme protječe, u medije puštaju pojedini detalji operacije koji zbog protoka vremena i tehnoloških promjena više nisu tajna.
Poticaj za kreiranje novog načina borbenog djelovanja izraelskoga zrakoplovstva prema protivničkoj protuzračnoj obrani nastao je tijekom ranih 70.-ih godina, kada su u tkzv. Ratu iscrpljivanja i 4. arapsko-izraelskom ratu, poznatom kao Yom-Kippurski rat, izraelske zrakoplovne snage pretrpjele znatne gubitke od strane egipatske protuzračne obrane. Velik broj prijenosnih protuzračnih raketnih sustava Strela -2M (gotovo 3000 lansera), radarski upravljanih, samohodnih, protuzrakoplovnih topova Shilka ZSU- 23 -4 i raketnih sustava za male i srednje visine 2K12 “Kub” (NATO oznaka SA-6 “Gainful”) gotovo su zaustavili djelovanje izraelskog zrakoplovstva.
Krajem lipnja 1970. godine zbio se događaj kojega „Jerusalem Post“ u članku od 18. srpnja 2016. godine, autora Uria Milsteina, označava ključnim za buduću strategiju djelovanja izraelskih zračnih snaga. U popodnevnim satima 30. lipnja 1970. godine, četiri izraelska borbena zrakoplova F-4E „Phantom“ napala su bitnice egipatskih protuzračnih projektila SAM-2 u zoni Sueskog kanala. U svega nekoliko minuta, koliko je trajao neposredni napad na prvu od ciljanih bitnica, protuzračna obrana, upravljena od strane sovjetskog osoblja, srušila je dva „Phantoma“ i odbila napad. Prema“ Jerusalem Postu“, zapovjednik izraelskog zrakoplovstva general-major Moti Hod bio je zaprepašten neuspjehom i prema tvrdnji tadašnjeg načelnika stožera zrakoplovstva, pukovnika Jacoba Agassia, obustavio je daljnje zrakoplovne napade na protuzračne bitnice.
Prema Agassiu, frustracija egipatskom protuzračnom obranom nastavljena je sve do rata 1973. godine i utjecala je na propuste i velike gubitke izraelskog ratnog zrakoplovstva. Već u prvim danima toga rata Izrael je izgubio veći broj zrakoplova. Nakon neuspjeha u bitki kod Al-Mansouraha 14. listopada 1973. godine, kada izraelsko zrakoplovstvo nije uspjelo uništiti elitne eskadrile egipatskih Migova-21, dana 17. listopada uslijedio je novi šok. Četiri zrakoplova Phantom napali su egipatske protuzračne raketne bitnice u cilju otvaranja prodora ostatku zrakoplovnih snaga prema egipatskoj pozadini. Srušena su sva četiri zrakoplova, a šest pilota je smrtno stradalo ili zarobljeno. U članku za „Jerusaelm Post“ pukovnik Eliahu Yitzhaki, koji je kasnije postao zapovjednik Odjela za elektroničko ratovanje izraelskog zrakoplovstva, izjavljuje: “Slijedećega dana izraelsko ratno zrakoplovstvo (IAF) prizemljilo je sve svoje zrakoplove. Njegovi zapovjednici obratili su se Odjelu za elektroničko ratovanje kako bi spasili situaciju. Pokrenuta je operacija „Nutcracker 23“, planirana i potpuno sinkronizirana s Odjelom za elektroničko ratovanje. Zrakoplovi su letjeli visoko, obavili su sve svoje zadaće, a nijedan nije pogođen. Revolucija je započela .“ Tijekom te operacije potpuno je promijenjen način djelovanja. Izvršeno je elektroničko ometanje egipatske PZO, a zrakoplovi su djelovali usklađeno, s većih visina i većih udaljenosti, koristeći od Amerikanaca isporučene nove vrste vođenih avio-bombi i televizijski vođene rakete AGM-65 „Maverick“.
Operacija „Nutcracker 23“ bila je početna točka od koje je izraelsko zrakoplovstvo uspjelo stvoriti strategiju, koja je u konačnici eliminirala efikasnost egipatskog i ostalih arapskih zrakoplovstva i protuzračne obrane. Ona je stvorila preduvjete za operaciju „ Mole Cricket 19,“ kojom je tijekom libanonskog rata 1982. godine potpuno devastirana sirijska protuzračna obrana i ratno zrakoplovstvo.
Kada je počeo 1. libanonski rat, 6. lipnja 1982. godine, izraelsko ratno zrakoplovstvo imalo je poptpuno izgrađene obavještajne kapacitete, uz pomoć kojih je u svakom trenutku moglo znati lokacije sirijskih sustava protuzračne obrane, kako na teritoriju Sirije tako i susjednoga Libanona. Izraelci su imali razrađenu stretegiju udara i mogućnost potpunog zagušenja i izbacivanja iz uporabe sirijskih elektroničkih komunikacija. Zrakopolovstvo je bilo je u stanju uništavati baterije protuzračnih projektila s udaljenosti od 40 km. Sve je bilo spremno i samo se čekala prilika za provjeru strategije, ljudstva i borbenih sredstava u stvarnim ratnim uvjerima.
Povod za rat bio je atentat na izraelskog veleposlanika u Velikoj Britaniji Shlomo Argova, organiziran od strane palestinskog teroriste Abu Nidala, koji formalno nije bio član PLO-a ali su ga izraelske službe povezivale s tom organizacijom. Veleposlanik Argov preživo je atentat ali je do kraja života ostao paraliziran. Izraelski premijer Menachem Begin odgovornost je pripisao PLO-u, odnosno njegovim formalnim i neformalnim frakcijama, pa je zapovjedio pokretanje vojne operacije protiv PLO snaga u južnom Libanonu u dubini od 40 km od izraelske granice. Ministar obrane Ariel Sharon i načelnik Glavnog stožera Rafael Eitan počeli su operaciju „Small Pines“. No nije im bila namjera ostati u politikom zadanim gabaritima vojne intervencije u Libanonu. Plan im je bio proširiti bojno djelovanje na dolinu Beka, gdje su se nalazile sirijske i palestinske trupe koje su vršile pritisak na izraelske saveznike, kršćane Maronite.
Proširenje operacije „Small Pines“ počelo je udarom izraelskih snaga pod zapovjedništvom brigadnog generala Dan Vardia na područje oko grada Jezzine, gdje su se nalazile stacionirane sirijske trupe u sastavu 2. oklopne bojne, 2. pješačke bojne, 2. postrojbe specijalnih snaga i 2. grupacije boraca palestinskog Fataha. Izraelski napad bio je uspješan – sirijske snage su razbijene, dio se počeo povlačiti u neredu, čak uzimajući i taoce kako bi zaštitili bijeg. Već u prvim satima boja Izraelci su uspjeli uništiti 32 sirijska tenka. Sirijsko vrhovno zapovjedništvo reagiralo je hitnim slanjem pojačanja u ugroženo područje. Između ostalog, s područja Golana u Libanon prebačeno je 5 dodatnih baterija protuzračnih raketa Kub ili SAM-6, tako da je na libanonskom teritoriju ukupno raspoređeno 19 baterija tih projektila.
Ministar obrane Sharon procjenio je kako nova sirijska pojačanja, poglavito dovlačenje novih baterija protuzračnih raketa, ugrožavaju kompletnu izraelsku vojnu operaciju u Libanonu, pa je, ne obavještavajući premijera, od načelnika Glavnog stožera Eitana zatražio potpuno uništenje sirijskih snaga u Libanonu. To je podrazumijevalo predhodnu eliminaciju sustava sirijske protuzračne obrane. Strategija uništenja protivničke protuzračne obrane novim taktičkim i operativnim djelovanjem i novim ubojnim sredstvima sada je dobila priliku provjere u stvarnim ratnim uvjetima.
Operacija izraelskog zrakolovstva, koja je prvi put u praksi trebala provjeriti novu stretegiju eliminacije protuzračne obrane, nazvana je „Mole Cricket 19“. Njezin cilj bilo je poptpuno uništenje sirijske protuzračne obrane. Bojevo djelolovanje izraelskog zrakoplovstva počelo je 9. lipnja 1982. godine. Izraelski zrakoplovi rasporedili su se na tri razine. Borbeni zrakoplovi“ Kfir“ i „Skyhawk“ pružali su neposrednu zračnu potporu zemaljskim postrojbama, udarajući po ciljevima na tlu. Na visini iznad 3000 metara, izvan dosega lakog protuzračnog topništva i prijenosnih lakih protuzračnih raketa, nalazila se lovačka zaštita, a na najvišoj razini raspoređeni su zrakoplovi s ugrađenim radarskim sustavom promatranja i kontrole zračnog prostora E-2 „Hawkeye“. U zraku su uvijek bile dvije bespilotne letjelicce koje su podatke prosljeđivale zrakoplovima „Hawkeye“, koji su objedinjavali prikupljene infoemacije i dostavljali preuređene zrakoplovima „Boeing“ na daljnju obradu i sintezu, a sve se potom slijevalo u zrakoplovni stožer. On je, tako, uvijek, u realnom vremenu imao sve informacije o rasporedu svojih i protivničkih snaga prikupljenih iz svih raspoloživih izvora, od informacija prikupljenih bespilotnim letjelicama, preko podataka izvidničkih zrakoplova do podataka dobivenih od strane kopnenih snaga. Sve se računalno obrađivalo, nakon čega se sintezirana slika bojišta dostavljala zapovjedništvima .Ta obavještajna priprema i praćenje borbenih operacija bio je sastavni dio bojeve strategije djelovanja zračnih snaga, koja je operacijiom „ Mole Cricket 19“prvi put stavljena u ratnu provjeru.
Sam napad na raketne sustave protuzračne obrane počeo je tijekom noći – u 1:45 sati. Prva postrojba koja je udarila po sirijskim protuzračnim baterijama bila je 201. eskadrila, pod zapovjedništvom brigadnog generala Avi Barbera, u čijem sastavu su se tada nalazila 22 lovca-bombardera F-4E „Phantom II“. Polovica zrakoplova iz eskadeile opremljena je za do tada uobičajni napad na baterije protuzračnih raketa iz niskoga leta i uz korištenje standardnih ubojitih sredstava, nevođenih bombi i topničkog naoružanja. Ostatak zrakoplova iz sastava eskadrile opremljen je za novi oblik napada, u kojem su se koristila elektronička sredstva ometanja i vođene avio – bombe koje se na ciljeve mogu ispuštati s većih udaljenosti i precizno voditi do cilja. Prva grupa zrakoplova služila je kao pričuva u slučaju da nova metodologija napada druge grupe ne bude uspješna. Zrakoplovi eskadrile bili su pripremljeni, napunjeni gorivom i naoružani. Čekala se zapovjed za prvi izraelski zračni napad organiziran po novoj stretegiji. U 22:00 sati Avi Barber je okupio pilote u operativnoj sobi. Satnik Doron Dovrat, koji je imao zadaću pripremiti podatke o rasporedu svih ciljeva u relanom vremenu, upoznao je pilote o prikupljenim saznanjima, nakon čega su posadama zrakoplova dodijeljeni ciljevi. Svaki zrakoplov naoružan je s dvije vođene avio-bombe težine 1000 kg, koje se optički navode na cilj. Svaka bomba imala je cijenu od milijun tadašnjih dolara. Planom je predviđeno da na svaku sirijsku bateriju budu ispuštene četiri takve bombe. Zrakoplovi su poletjeli u 01:45 sati, jedan za drugim, u potpunoj radio tišini. Letjeli su preko Sredozemnog mora, a na teritorij Libanona ušli preko njegove obale i približili se sirijskim baterijama raketa Kub koje su bile cilj. Barber je kasnije opisao napad: “Kada smo prišli na 32 km od baterija SAM-6 uspješno smo identificirali sve naše ciljeve. U trenutku kada sam utvrdio da je tragač bombe zahvatio cilj ispustio sam bombu. U prvom dijelu leta bombom je upravljao auto-pilot, nakon čega je kopilot, satnik Dovrat, preuzeo vođenje bombe i doveo je u samo središte baterije, gdje je eksplodirala. Kontrolni centar primio je poruku „Alfa“, što je značilo da je prva bomba operacije „Mole Cricket 19“ uspješno pogodila cilj. Uništenje je izvršeno bez rizika za izraelske zrakoplove i posadu. Nakon prvog ispuštanja bombe djelovali su i svi ostali zrakoplovi, koji su u slijedećih 110 minuta uništili 15 od 19 sirijskih raketnih protuzračnih baterija sustava Kub ili SAM-6. Iako su četiri baterije ostale nedirnute, zapovjednik operacije Aviem Sella zapovjedio je povlačenje zrakoplova što su mu kasnije ozbiljno zamjerili ministar obrane i načelnik Glavnog stožera. Oni su mislili kako je uništenje trebalo biti potpuno, a Sella je svoju odluku argumentirao opasnošću od duljeg zadržavanja u zoni borbenog djelovanja, posebice, kada je više od 2/3 neprijateljskih borbenih kapaciteta uništeno, što se u vojnoj teoriji smatra da je postrojba uništena. Slijedećeg dana uništene su još dvije baterije, a posljednjeg dana operacije likvidirane su i preostale baterije.
Sve u svemu, za vrijeme tri dana borbenog djelovanja u operaciji „Mole Cricket 19“ izraelske zračne snage razorile su kompletnu protuzračnu obranu sirijskih trupa u Libanonu, i srušile ukupno 97 sirijskih borbenih zrakoplova pri čemu nisu imali svojih, spomena vrijednih gubitka. Izgubljene su dvije bespilotne letjelice, a jedan je borbeni zrakoplov ošetećen ali se uspješno vratio u bazu.
Operacija „Mole Cricket 19“ postala je, tako, prekretnica u borbi izraelskog i zapadnih zrakoplovnih snaga protiv sustava protuzračne obrane sovjetskog porijekla. Na neki način operacija je pokazala kako je Zapad pronašao dobitnu kombinaciju eliminiranja sovjetske protuzračne obrane. Prije operacije procjenjivalo se da bi u slučaju rata s SSSR-om američke i savezničke snage već u prvim danima sukoba izgubile oko polovice zrakoplovnih efektiva. Nakon operacije stvari su se potpuno prmijenile i sustavi protuzračne obrane, formirani od sovjetskih protuzračnih raketa, jednostavno su bili deklasirani. Sovjetska strana zato je počela razvoj novih protuzračnih raketnih sustava iz obitelji S-300.
https://www.liveleak.com/view?i=bdd_1349975028
0 komentara