(Video) Posljednji Messerschmittov zrakoplov

Nakon 2. svjetskog rata, glasoviti njemački konstruktor zrakoplova Willy  Messerschmitt, tvorac proslavljenog Messerschmitta Me-109 i prvog operativno korištenog mlaznog borbenog zrakoplova Me-262 Schwalbe, nastavio je karijeru u Španjolskoj gdje se pridružio tvrtci Hispano Aviacion, koja je planirala za potrebe španjolskog ratnog zrakoplovstva konstruirati i proizvoditi laki nadzvučni borbeni zrakoplov, koji je po svojim idejnim temeljima trebao biti nasljednik Me-109. Napredak na konstrukciji i pripremama za izgradnju prototipa ovog zrakoplova bio je spor zbog problema s financiranjem i konačno je napušten 1960. godine.

Willyu Messerschmittu i njegovom konstrutorskom timu, potom je egipatska vlada ponudila suradnju pa se on sa svojim timom preselio u Egipat. Tamo je nastavio rad na borbenom zrakoplovu čistih i elegantnih linija, čistkrvnom lovcu koji bi lako postizao dvostruku brzinu zvuka, bio sposoban nositi rakete zrak-zrak, a istovremeno zadržati relativno male dimenzije i visoke manevarske sposobnosti. Za egipatsko ratno zrakoplovstvo to je trebao biti zrakoplov koji bi činio njegovu okosnicu, i kojega bi bilo jednostavno i jeftino održavati, zrakoplov koji bi posjedovao sve osobine koje je nekad imao Luftwaffeov  Messerschmitt 109. Novi zrakoplov nazvan je Helwan, tipske oznake HA-300. Njegov razvoj započet je u novootvorenom  konstruktorskom uredu i testnim postrojenjima u Helwnu, jugoistočno od Kaira, po kojem je mjestu zrakoplov i dobio ime. Radove je organizirala i nadzirala Egyptian General Aero Organisation (EGAO). Program razvoja zrakoplova HA-300  je službeno počeo 1959. godine. Osim Willya Messerschmitta, Egipćani su uspjeli angažirati još jednog uglednog zrakoplovnog stručnjaka, austrijskog  konstruktora mlaznih motora Ferdinanda Brandnera.

Messerschmitt je u podjeli posla trebao konstruirati dizajn zrakoplova prema egipatskim specifikacijama i vlastitoj idejnoj viziji nastavka života Me-109 u eri mlaznih zrakoplova, a Brandner, sa svojim timom, trebao je razviti potpuno novi turbo mlazni motor koji bi se ugrađivao u novi zrakoplov. I uistinu, do 1963. godine Brandner je dovršio rad na konstrukciji novog turbo-mlaznog motora čiji je prvi prototip testiran na prerađenom sovjetskom transportnom zrakoplovu Antonov An-12. Testovi su bili uspješni, no iz više razloga,  prije svega financijskih, motor nazvan E-300  bio je spreman za ugradnju Helwana tek u ožujku 1967. godine. U međuvremenu su testirana dva prototipa zrakoplova Helwan pa je Brandnerov motor bio ugrađen u trećem i posljednjem prototipu.

Usporedo s razvojem i ispitivanjem  motora konstruiran je i  dovršen prvi prototip zrakoplova Helwan, koji je poletio 7. ožujka 1964. godine, a bio je pokretan britanskim motorom Orpheus Mk 703- S-10. Prototip je probio zvučni zid već u vodoravnom letu i postigao maksimalnu brzinu nešto veću od brzine zvuka, prema nekim izvorima 1,2 Macha, a prema drugim i više od 1,5 Macha. Drugi prototip poletio je 22. srpnja 1965. godine i postigao je slične performanse. Tek treći i posljednji prototip s motorom E-300, postigao je gotovo sve osobine koje su postavljene pred projekt HA-300. Zrakoplov je postigao maksimalnu  brzinu veću od dvostruke brzine zvuka, Mach 2,1 a na visinu od 12000 metara uzdigao se u roku od 2,5 minuta. Operativni radijus djelovanja bio mu je oko 1400 kilometara, pri letu na visini od 18000 metara, otprilike, kako je i predviđeno projektnom dokumentacijom.

U slijedećoj fazi trebalo je pristupiti naoružanju zrakoplova. HA-300 trebao je biti naoružan s dva automatska topa Hispano 30 mm ili sa četiri sovjetska automatska topa 23 mm Nudelman-Rikhter NR-23, kakvi su se koristili na sovjetskim lovcima MiG-21. Zrakoplov je trebao nositi četiri  IC samonavođene rakete zrak-zrak.

I u tome trenutku, kada je postalo jasno da bi uskoro mogla početi proizvodnja Helwana, učinkovitog nasljednika slavnoga Messerschmitta Me-109 za egipatsko ratno zrakoplovstvo, financijskim problemima pridružili su se politički i diplomatski pritisci sa svih strana. Izraelske obavještajne službe, koje su i do tada pažljivo pratile radove na razvoju egipatskog zrakoplova, krenule su prikupljati operativne podatke koji bi omogućili vojni udar na projektne i proizvodne kapacitete. Njemački i austrijski konstruktori izloženi su prijetnjama, ucjenama i pritiscima od strane matičnih država, na koje je pak izraelska diplomacija djelovala u cilju onemogućavanja njihovog daljnjeg rada.  S druge strane, najvećem dobavljaču naoružanja i vojne opreme za egipatske oružane snage, SSSR-u, nije nimalo odgovaralo da Egipat proizvodi vlastiti zrakoplov i prestane s masovnom kupnjom njihovih MiG-ova 21. Kakva je zategnuta atmosfera vladala između egipatske i sovjetske strane, svjedoči u svojim memoarima doktor Adel Elsaie, jedan od egipatskih inžinjera koji su sudjelovali u razvoju Helwana. Elsaie navodi: “Prije rata s Izraelom 1967. godine došli smo do zaključka da novije verzije MiG-ova 21 koje su nam isporučene nisu imale dovoljno veliki operativni radijus za ogroman prostor Egipta. Zatražili smo, stoga, od ruske strane veće dodatne odbacive spremnike  za gorivo koji se nose ispod trupa zrakoplova, kako bi se akcioni radijus povećao. Rusi su odgovorili kako korištenje takvih spremnika na MiG-u 21 nije moguće i da ni oni ne raspolažu s takvom opremom. Stoga smo sami dizajnirali veće spremnike goriva za MiG 21 koji su se mogli nositi ispod trupa, nakon čega je sovjetska strana zatražila da radi sigurnosti upotrebe zrakoplova prestanemo koristiti naše spremnike, nakon čega će nam oni poslati svoje orginalne spremnike. Takva je bila naša suradnja s Rusima.“

Sovjetski otpor razvoju egipatskog zrakoplova dodatno je narastao nakon šestodnevnog rata 1967. godine, koji je rezultirao ogromnim  egipatskim gubitcima, a egipatsko zrakoplovstvo je bilo doslovno desetkovano izraelskim iznenadnim napadima po egipatskim aerodromima. Egipat je hitno trebao nadoknaditi ogromne količine naoružanja i opreme koju je u ratu izgubio. Od SSSR-a je morao ponovo kupiti stotine tenkova i drugih oklopnih borbenih vozila i gotovo cijelo zrakoplovstvo. Zbog velikih troškova obnove uništenih oružanih snaga, projekt vlastitog borbenog zrakoplova Helwan HA-300 više nije imao nikakve šanse. Egipat je projekt otkazao 1969. godine,  upravo u trenutku kada je treći prototip s Brandnerovim motorom bio u završnoj fazi ispitivanja. Novaca za proizvodnju više nije bilo.

Posljednji Messerschmittov zrakoplov, egipatski Helwan HA-300, iako uspješan projekt, nikada nije ušao u serijsku proizvodnju i naoružanje egipatskog zrakoplovstva.

Njemačk tvrtka Daimler-Benz-Aerospace AG(DASA) 1991. godine otkupila je prvi prototip HA-300 i dopremila  u Njemačku, gdje u pogonima  koncerna Messerschmitt-Bölkow-Blohm (MBB) restauriran i od 1997. godine smješten u Deutsches Museum Flugwerft Schleissheim, u blizini Münchena.

 

 

 

0 komentara

You may also like