(Video) Prva zračna pobjeda Miga-21

U trenucima kada dugovječni borbeni zrakoplovi Mig-21 napuštaju i posljednja ratna zrakoplovstva koja su ga do sada koristila i zlatnim slovima se upisuje u povjesnicu zrakoplovstva, vrijedno se je prisjetiti njegove prve borbene uporabe i prvog zrakoplova kojeg je srušio .

Na žalost, stjecajem sudbine nije bila riječ o nekom opasnom borbenom zrakoplovu nego o transportnom zrakoplovu civilne registracije koji je njegova nesretna posada odvezla u pogrešnom smjeru. Prva žrtva Miga-21 bio je transportni zrakoplov Fairchild C-82A Packet, vlasništvo  naftne kompanije John Mecom Oil Company iz američkog Houstona, a srušen je 10. prosinca 1964. godine u blizini Aleksandrije  od strane egipatskih Migova-21.

Egipat je bio prva arapska država koja je u svoje naoružanje uvela tada najmodernije sovjetske nadzvučne borbene zrakoplove Mig-21, rane verzije koja se označavala kao Mig-21F-13. Ugovorom o nabavci, koji je Kairo s Moskvom sklopio  u lipnju 1961. godine, ugovorena je  isporuka 48 zrakoplova Mig-21 F-13, zajedno s pripadajućim naoružanjem, pričuvnim motorima i dijelovima, opremom za podršku, kao i  obuka egipatskih pilota i zrakoplovnih tehničara.

Prvi kontigent zrakoplova Mig-21F-13 brodom je stigao u Aleksandriju u studenome 1961. godine. Zrakoplovi su bili rastavljeni, pa ih je nakon iskrcaja  skupina sovjetskih stručnjaka na čelu sa pukovnikom Sluginom sastavila, testirala i dovela u stanje operativne spremnosti. Ti prvi Migovi uključeni su u naoružanje  dvije novoformirane eskadrile i to 40. i 47. eskadrile iz sastava  tzv. Air Group 7. Pristizanjem novih Migova, kako je i predviđeno ugovorom, tijekom 1962. i 1963. godine formirane su, pored postojeće dvije, još dvije eskadrile – 43. i 45. Tako je početkom 1964. godine Egipatsko ratno zrakoplovstvo u svom naoružanju imalo 4 potpuno operativno sposobne eskadrile zrakoplova Mig-21F-13 namjenih za lovačko-presretačke zadaće i zaštitu zračnog prostora. Njihova maksimalna brzina na visini od 12 000 m bila je oko 2 100 km/h, a brzina uspinjanja 203 metra u sekundi. Bili su naoružani jednim automatskim topom kalibra 30mm Nudelman-Rikhter NR-30 i s dvije IC samonavođene rakete Vympel K-13A (R-3S), NATO  kodne oznake AA-2A “Atoll”.

S ciljem osiguranja zračnog prostora Sinaja od upada izraelskih izvidničkih i borbenih zrakoplova, jedna od te 4 eskadrile uvjek je bila stacionirana u zračnoj bazi Meliz, u samom središtu Sinaja. Poznata je i po imenu  „Bir Gifgafa“. Bazu su tijekom 2. svjetskog rata izgradile britanske zračne snage za svoje potrebe, a njezina rekonstrukcija od strane Egipta i prilagodba modernim mlaznim zrakoplovima započeta 1956. godine, a prekinuta  je izbijanjem 2. arapsko-izraelskog rata i francusko-britanske vojne  intervencije  u Egiptu 1956. godine, da bi konačno bila dovršena nakon povlačenja izraelskih snaga s okupiranog Sinaja tijekom 1957. godine.

Od početka 1964. godine baza Meliz  postala je središte egipatskih zračnih operacija nad Sinajom. Migovi-21 iz sastava dežurnih eskadrila koje su se u njoj izmjenjivale u više su navrata intervenirali protiv izraelskih borbenih zrakoplova koji su, uglavnom, u svrhu izviđanja upadali u egipatski zračni prostor na Sinaju. Tijekom ljeta 1964. godine dva egipatska Miga-21F-13 imali su bliski susret s dva izraelska Miragea III CJ, kojom prilikom su ispalili IC samonavođene rakete R-3S, AA-2 Atoll, ali su ih izraelski Miragei uspjeli izbjeći naglom promjenom smjera kretanja i povećanjem brzine do maksimalno dozvoljene granice nakon čega su se udaljili u smijeru Izraela.





Krajem 1964. godine  došlo je do velike napetosti u odnosima između Kaira i  Washingtona zbog zbivanja u Kongu. Neprijateljstvo je eskarilao 28. studenog 1964. godine kada su egipatske vlasti dozvolile  prosvjed državljana Konga ispred američkog veleposlanstva u Kairu koji se odmah pretvorio u nasilni, a egipatske sigurnosne snage, očigledno namjerno, postavile su se potpuno pasivno i mirno promatrale napad prosvjednika na američke objekte i samo veleposlanstvo u koje su pokušali prodrijeti. Američki marinci uspjeli su golom fizičkom silom obraniti veleposlanstvo nakon čega su se prosvjednici razišli bez intervencije egipatske policiije. Rezultat je bila eskalacija napetosti između SAD-a i Egipta nakon čega su i  upadi izraelskih zrakoplova u egipatski zračni prostor, posebice na Sinaju, postali su sve učestaliji. Istovremeno  američki i saveznički zrakoplovi demonstrativno su  obavljali  učestale ophodnje iznad Sredozemnog mora, na samoj granici egipatskih teritorijalnih voda i zračnog prostora.

Egipatsko ratno zrakoplovstvo podignuto je u viši stupanj borbene pripravnosti i samim time  postalo je „brže na okidaču“. U rano jutro, 10. prosinca 1964. godine, još jedan nepoznati zrakoplov povrijedio je egipatski zračni prostor iznad Sinaja, a podignuti egipatski migovi iz baze Meliz nisu ga uspjeli presresti jer se udaljio brzinom gotovo dvostrukom bržom od zvuka. Na nesreću,  istoga  jutra na let je krenuo i transportni zrakoplov naftne tvrtke  Mecom Oil tipa C-82A, civilne registracije N128E s pilotom američkog državljanstva Hoytom Williamsom i kopilotom švedskog državljanstva Kjellom Gruppom. Zrakoplov naftne tvrtke poletio je iz Ammana u Jordanu prema Bengaziju u Libiji kako bi ukrcao deterdžent potreban za radove tvrtke na naftnim bušotinama u Saudijskoj Arabiji.

Od samog početka stvari su krenule pogrešnim tijekom. Prije svega egipatskim valstima nije na vrijeme dostavljen plan leta, bez čijeg odobrena,  u tada ratnim uvjetima koji su vladali između egipatske i izraelske strane, nije bio moguć siguran prelet pretko egipatskog teritorija. Čak štoviše, takav pokušaj od strane sporog i tromog zrakoplova kao što je C-82 Packet bio je ravan samoubojstvu. Zbog tehničkog kvara polijetanje je pak, kasnilo gotovo sat vremena, a nakon toga pojavili su se problemi s radio uređajem i vezom. Posada je jedva uspjela izvijestiti kontrolu leta u Ammanu o svojoj poziciji nakon čega su, prema kasnije izvršenoj rekonstrukciji , radio uređaji zrakoplova potpuno otkazali. Umjesto da se vrate u zračnu luku iz koje su  poletjeli, posada je uporno nastavila prema svom zacrtanom planu. Pored svega toga, zrakoplov C-82 svojim vanjskim izgledom bio je  sličan francuskom  transportnom zrakoplovu Nord 2501 „Noratlass“, kojeg je Izrael u razdoblju  od 1960. do 1963. godine kupio u većem broju primjeraka i koristio ga  u razne svrhe, između ostalog i kao platformu za elektronsko izviđanje.





Zbog ratnog stanja Izraela  i Egipta prelet preko Izraela u pravcu Egipta i dalje Bengazija u Libiji nije bio moguć, pa je naftaški zrakoplov, poletjevši iz Ammana morao zaobilaziti Izrael letom prema jugu, prema jordanskoj luci Aqaba,  a potom prema egipatskoj Aleksandriji i libijskom  Bengaziju. Nakon preleta Aqabe, u  08:04 sati C82 ušao je u egipatski zračni prostor iznad Sinaja. Kako njegova  posada nije uspostavila radio vezu s egipatskom kontrolom leta, niti je sam let bio najavljen,  prema njemu su iz baze Meliz upućena dva Miga-21.  Migovi su uskoro presreli  C-82 i kako nisu bili u mogućnosti s njim uspostaviti radio komunikaciju približili su se zrakoplovu, ostvarili vizualni kontakt s pilotom i signalizirali mu da ih slijedi, što je on i učinio. Zrakoplov američke kompanije i egipatski  Migovi uputili su se prema Kairu iz čega  je pilot američkog zrakoplova nedvojbeno mogao shvatiti da egipatska strana želi njihovo slijetanje u Kairu. No kada su stigli na otprilike 100 km sjeverozapadno od međunarodne zračne luke Kairo, egipatski Migovi zbog kritične razine  goriva dovoljne samo za povratak u bazu  napuštaju pratnju i vraćaju se prema Melizu. Williams je nastavio letjeti u pravcu Kaira, no u jednom trenutku,  neposredno pred Kairom, okrenuo  je zrakoplov prema Aleksandriji, ušavši u uski komercijalni zračni koridor, očito namjeravajući izbjeći gubitak vremena koje bi izazvalo slijetanje u Kairu. Leteći  nenajavljeno tim koridorom  i bez mogućnosti radio kontakta pilot je napravio posljednju i kobnu pogrešku. Iz neutvrđenog razloga  napustio je koridor u kojem je imao nekakve šanse preživjeti jer njime redovito  lete civilni zrakoplovi, pa bi egipatska strana najvjerojatnije ponovo pokušala presresti, identificirati zrakoplov  i uspostaviti kontakt s posadom. Napustivši civilni koridor zrakoplov C-82 uletio je u potpuno zatvoreni vojni zračni prostor u zoni Aleksandrije  u kojem se praktički puca bez posebnih provjera i upozorenja. Na tom dijelu egipatskog teritorija i dan danas stacionirane su elitne egipatske postrojbe, na njemu se nalaze vježbovni poligoni i koristi bojno streljivo. I redovite američko – egipatske vojne vježbe „Brigiht Star“  svake druge godine održavaju se upravo na tom prostoru. Prema zrakoplovu američke naftne kompanije upućena su dva  Miga -21 , ovog puta iz baze Inchas. Njihovi piloti su ubrzo presreli C-82 i nakon neuspjelog pokušaja uspostave radio veze ispalili su više zrna iz svojih 30 mm topova ispred nosa zrakoplova kako bi upozorili posadu. Nakon toga su, kako nije bilo vidljive reakcije, gađani  motori zrakoplova i u 10:17 sati pogoci iz topova Migova razorili su motor i krilo koje se odlomilo od trupa. C-82 u plamenu se srušio istočno do Aleksandrije, na mjestu  čak 16 km udaljenom od središta komercijalnog koridora, duboko u zabranjenoj vojnoj zoni. Pilot i kopilot nisu preživjeli. Rezultate istrage koja je nedvojbeno ukazala na sve pogreške pilota prihvatila je i američka strana.

Tako je stjecajem nesretnih okolnosti prva žrtva slavnog Miga-21,  koji je kasnije sudjelovao u desecima oružanih sukoba i za  vijetnamskog rata rušio tada najmodernije američke  borbene zrakoplove, bio ruzinavi, spori i tromi  C-82 američke  naftne kompanije.

 

 

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like