Z. Meter: Indija želi ruski LNG

Indijske tvrtke istražuju mogućnosti kupnje ukapljenog plina (LNG) u Rusiji i ulaska u arktičke projekte. Indija, koja je uz Kinu bila i glavni partner na prošlotjednom Istočnom ekonomskom forumu u Vladivostoku (EEF), u to rusko pacifičko središte poslala je snažnu delegaciju na čelu s ministrom energetike Hardeep Singh Purijem, dok se sudionicima foruma, na kojem je sudjelovao i ruski predsjednik Vladimir Putin, posredstvom video-linka obratio indijski premijer Narandra Modi vrlo prijateljskim riječima, govoreći o snažnim gospodarskim i političkim vezama s Rusijom i velikoj perspektivi u energetskoj i svakoj drugoj suradnji. Također je govorio o želji za indijskim sudjelovanjem u ruskim energetskim projektima na Arktiku, kao i onima vezanim uz Sjeverni morski put.

“Sve je na stolu”, izjavio je spomenuti indijski ministar energetike novinarima na pitanje planira li Indija kupovati ruski LNG ili sudjelovati u projektima. Ovdje treba spomenuti kako Indija već kupuje ruski LNG od Gazproma, koji ga pak kupuje od ruske privatne tvrtke Novatek koja je većinski vlasnik arktičkih LNG projekata na poluotoku Yamal. Indijska tvrtka Gail godišnje od Gazproma kupuje 2,5 milijuna tona (oko 3,5 milijardi kubičnih metara) ukapljenog plina.

Kako navodi američki Bloomberg, pozivajući se na svoj izvor u indijskom izaslanstvu na spomenutom ekonomskom forumu u Vladivostoku, navodi kako indijski konzorcij ONGC i Petronet LNG raspravlja o kupnji 9,9% udjela u Arctic LNG 2, ali da odluka o tome još nije donesena. Ponuda je stigla nedavno, kazao je sugovornik agencije.

Arctic LNG 2 nije jedini projekt koji razmatraju indijske tvrtke u Rusiji.

“Raspravljalo se o nizu novih mogućih ulaganja: Vostok Oil, Arctic LNG 2, petrokemijski projekti. I siguran sam da će sve to u narednim mjesecima dovesti do jačanja odnosa između Rusije i Indije, posebno u energetskom sektoru ”, izjavio je indijski ministar Hardeep Singh Puri, istaknuvši kako je ONGC Videsh Ltd Indijske naftne korporacije (IOC) potpisao memorandum o suradnji s Gazpromom u sektoru ugljikovodika, budući da su zemlji, koja uvozi 85% nafte i plina, potrebna naftna i plinska sredstva.

Kapacitet projekta Arctic LNG 2 iznosit će 19,8 milijuna tona (27 milijardi kubičnih metara), a u njemu već sudjeluje pet tvrtki. Francuski Total, kineski CNPC i CNOOC te japanski Arctic LNG BV (konzorcij Mitsui&Co i JOGMEC) posjeduju svaki po 10%, dok 60% otpada na ruski Novatek.





Rosnjeft-ov mega-projekt, Vostok Oil, također predviđa pogon za Taimyr-LNG kapaciteta 35-50 milijuna tona (48-69 milijardi kubnih metara).

Na indijske ambicije reagirao je jučer svojim komentarom zamjenik predsjednika ruskog Fonda za nacionalnu energetsku sigurnost – NESF, Aleksei Grivač, kazavši kako sam veliki interes Indije nije i dovoljan. „Zasad su (Indijci) inferiorni u odnosu na Kineze u utrci za pristup ruskim (plinskim) resursima”, kaže Grivač i dodaje kako Arctic LNG 2 i Vostok Oil trenutačno nisu konkurenti. “Jedan je već u izgradnji, drugi je puno veći u smislu deklarirane ljestvice, ali je još samo na papiru i vrijeme njegovog pokretanja je nepoznato i u dalekoj je budućnosti”.

Naravno, sve ove teme i ambicije Indije vezane uz energetsku suradnju s Rusijom, kao i onu u svezi perspektivnog Sjevernog morskog puta kao najkraće rute koja povezuje Daleki istok Azije s Europom, imaju i itekako snažne geopolitičke reperkusije s obzirom na američke planove s Indijom u Indo-Tihooceanskoj zoni. Washington Indiju želi iskoristiti kao svog strateškog partnera u borbi za sprječavanje širenja kineskih ambicija, skupa s tradicionalnim američkim azijskim saveznicima Japanom i Australijom (koalicija QUAD, kao svojevrsni azijski NATO). Međutim, s Indijom je u tom smislu itekako rizično računati s obzirom da se radi o golemoj zemlji s izraženim vlastitim nacionalnim interesima, u kojima nema stvarne želje za opasnim ili nepotrebnim sukobljavanjem s Kinom. Indije je, vjerojatno, ugodno imati SAD za vojnog partnera i mogućeg dobavljača suvremenog naoružanja, ali nikako ne partnera koji će im naređivati što i gdje oni moraju raditi, poglavito ne na azijskim prostorima tj. na indijskom “kućnom pragu”. Indija jednostavno ne želi donedavni britanski kolonijalizam zamijeniti onim američkim. Sjećanja na onaj prvi, gdje su Britanci u Indiju najprije došli samo s “plemenitim” namjerama trgovanja, još su uvijek snažna.





Komentari

komentar

You may also like