Izrael i dalje s velikom pozornošću prati politička zbivanja i razvoj vojno-sigurnosnog stanja u Siriji, što intenzivno čini još od početka revolucije tzv. arapskog proljeća i otpočinjanja građanskog rata u toj zemlji 2011. godine.
U tom kontekstu nije nepoznanica da politički i vojni vrh te zemlje, poput kolektivnog Zapada, svo to vrijeme nije podržavao vladavinu sirijskog predsjednika Bashara Asada (kao što je ne podržava niti sada, nakon što je on krajem prošlog mjeseca opet ostvario uvjerljivu pobjedu na predsjedničkim izborima na 70-ak posto sirijskog teritorija kojeg danas kontrolira Damask), kao niti nazočnost proiranskih vojnih elemenata u toj, sebi susjednoj zemlji, zbog čega sve ove godine nije nedostajalo niti izraelskih zračnih i raketnih napada na njihove ciljeve na tlu Sirije.
Čini se kako niti nakon sedam godina u pristupu mainstream izraelskih analitičara i medija nema ničeg novog u odnosu na Assada, koji je uspio izdržati sve terorističke, vojne i političke pritiske, što mu nakon spomenutih izbora omogućuje objavu svojih planova za budućnost i samoga sebe i zemlje kojoj je službeno na čelu.
Međutim, ovdje treba napomenuti i uvođenje novog pristupa od strane Izraela, kojeg sada aktivno promovira Washington, u rješavanju složenih (geo)političkih problema, koji pretpostavlja odlučan odgovor na ekološke i klimatske izazove koji su povezani s pitanjima nacionalne sigurnosti.
Ovdje bih se pozvao na riječi izraelskih analitičara iz Instituta za studije nacionalne sigurnosti (INSS) pri Sveučilištu u Tel Avivu. Tako Carmit Valenci i Shiri Efron, smatraju kako su “nasilni odgovor režima ne na klimatske promjene, već na demonstrante, doveli do požara u Siriji.” Prema njima, “građanski rat u Siriji primjer je kako klimatske promjene i ekološki problemi mogu zapaliti plamen i potkopati stabilnost i otpornost zemlje”. Prema njima, “vakuum upravljanja, kao što pokazuje sirijski primjer, postaje plodno tlo za radikalne islamističke organizacije, poput Islamske države, koje popunjavaju svoje redove, iskorištavajući probleme stanovništva i gubitak prihoda u poljoprivredi”.
Prema njima, „kao i prije, stručnjaci na razvoj međunarodnih odnosa gledaju uglavnom kroz prizmu političkih i vojnih događaja, manje obraćajući pozornost na klimatske i ekološke probleme. Ovaj je trend karakterističan za obavještajnu zajednicu u Izraelu i inozemstvu … To stoji u izvješću Stalnog ad hoc obavještajnog odbora američkog Zastupničkog doma iz rujna 2020., koji tvrdi da obavještajne agencije ne obraćaju dovoljno pozornosti na dugotrajne prijetnje nacionalnoj sigurnosti, uključujući klimatske promjene. ”
Izraelski analitičari vjeruju kako bi Izrael trebao učiti iz situacije u Siriji i u svoje sigurnosne procjene uključiti okoliš i klimatske promjene, kao i sposobnost susjednih država da se nose s njima. Napredne sposobnosti modeliranja trebale bi biti uključene u procjene geopolitičkog rizika za sveobuhvatnu analizu odnosa između okoliša/klimatskih promjena i političkih i gospodarskih zbivanja, uključujući i regionalnu sigurnost.
Općenito, reakcija izraelskih medija i stručnjaka na situaciju u Siriji nakon predsjedničkih izbora može se sažeti na sljedeći način: kako se i očekivalo, još jednom, tijekom imitacije izbora, pobjednik Asad je proglašen diktatorom i ubojicom, kojemu su na pobjedi čestitali Rusija, Iran i terorističke organizacije, za razliku od Zapada koji ne priznaje njihov legitimitet. Međutim, izraelski analitičari razmatraju razvoj stanja u regiji polazeći od činjenice da je Asad, suprotno prognozama, ne samo preživio, već i ojačao svoj režim, što se mora uzeti u obzir u kontekstu izraelskih interesa i osiguranja njegove nacionalne sigurnosti (o tome i dubinskim promjenama na Bliskom istoku više u sutrašnjoj analizi).
Komentari
