Ova vijest definitivno se neće svidjeti Sjedinjenim Državama i tamošnjim proizvođačima ukapljenog (LNG) plina koji već godinama nastoje povećati njegov izvoz na europsko tržište, kroz paralelno, postupno potiskivanje jeftinijeg ruskog prirodnog plina koji već dugo zadovoljava oko 35 posto ukupnih uvoznih potreba Europske unije za „plavim energentom“.
Onim istim, koji joj je sada itekako potreban EU kao prijelazni energent (daleko najčišći od svih fosilnih goriva) do završetka tzv. energetske tranzicije tj. potpunog prijelaza na obnovljive i čiste izvore energije, što je, kao obvezno po sve zemlje članice, planirano postići do 2050. godine.
Jedan od glavnih projekata, koji bi, ne samo Njemačkoj, već i šire unutar EU, omogućio spomenutu mirnu tranziciju (s obzirom na odustajanje od termoelektrana na mazut i ugljen, ali i nuklearne energije kroz zatvaranje postojećih atomskih centrala do 2030. g. (iako je nuklearna energija definitivno najčišća , a pojedine članice EU najavljuju i izgradnju novih nuklearki, poput Poljske, ili proširenja već postojećih, poput Mađarske) – je i ruski baltički plinovod Sjeverni tok 2, oko kojeg se trenutačno vodi neviđena geopolitička bitka na relaciji Washington-Berlin (Bruxelles).
Zbog golemih pritisaka SAD-a, a s ciljem iznalaženja kompromisa, njemačka savezna vlada je još prošle godine Trumpovoj administraciji iznijela prijedlog o izgradnji dvaju LNG terminala u Njemačkoj za uvoz američkog ukapljenog plina, a Berlin je već i donio takvu odluku (s obzirom da takve projekte ne gradi njemačka država, već privatne kompanije, Berlin je na to primoravao domaće energetske tvrtke koje su na to nevoljko gledale s obzirom na očekivanu neprofitabilnost vezano uz vjerojatne niske narudžbe američkog plina od strane zainteresiranih potrošača s obzirom na njegovu cijenu).
Izgradnja njemačkih LNG terminala za američki plin trebala je „omekšati“ krajnje negativan američki stav prema dovršetku ruskog plinovoda Sjeverni tok 2. Međutim, niti Trumpova administracija, a niti ova nova – Bidenova – nisu popuštale, štoviše, uvele su i nove sankcije protiv ne samo izvođača radova, već i svih tvrtki i fizičkih osoba koje na bilo koji način sudjeluju u dovršetku ovog, po Njemačku i njenu energetsku sigurnost ključnog projekta.
Međutim, čini se kako upravo dolazi do novog velikog obrata, ne samo u odnosu na najnovije Bidenove pomirljivije izjave u odnosu na kontroverzni ruski energetski projekt (zbog složene globalne geopolitičke situacije i spomenutih želja američkih proizvođača plina podjednako).
Naime, jučer je stigla vijest kako će, umjesto terminala za prijem LNG-a iz Sjedinjenih Država, njemačka energetska tvrtka Uniper (ona ista koja sudjeluje i u projektu plinovoda Sjeverni tok 2) sagraditi središte za uvoz sirovina za proizvodnju “zelenog” vodika u Wilhelmshavenu, uz obalu Sjevernog mora. Tvrtka je objavila kako sudionici na tržištu plina nisu pokazali interes za uvoz ukapljenog plina. Bilo je planirano da se LNG terminal u Wilhelmshavenu kapaciteta do 10 milijardi kubika izgradi do 2023. godine.
Uniper sada najavljuje projekt Green Wilhelmshaven. Tvrtka je izjavila da će stvoriti nacionalno čvorište za vodik na mjestu planiranog LNG terminala i provesti odgovarajuća istraživanja.
“Planiran je terminal za uvoz zelenog amonijaka. Postrojenje će biti opremljeno “krekerom amonijaka” za proizvodnju “zelenog” vodika. Terminal će biti povezan s planiranom mrežom plinovoda za transport vodika ”, objavio je Uniper u svojoj izjavi. Tvrtka je dodala da će lokalna elektrana na ugljen biti zatvorena do kraja godine, a na njezinu mjestu planira se izgraditi postrojenje za proizvodnju “zelenog” vodika snage 410 MW.
“U kombinaciji s uvoznim terminalom to će omogućiti opskrbu 295 tisuća tona zelenog vodika godišnje ili pokrivanje 10% potražnje koja se očekuje u Njemačkoj 2030. godine”, obećava njemačka tvrtka. Dobiveni vodik, koji Europska unija planira koristiti kao jedan od glavnih izvora energije umjesto ugljena, nafte i plina, bit će isporučen lokalnoj industriji i nacionalnom plinovodnom sustavu.
Izvršni direktor Unipera David Brison kazao je slijedeće: “Bit ćemo vrlo ovisni o uvozu ako želimo koristiti vodik kako bismo ispunili naše klimatske ciljeve.”
Terminal Wilhelmshaven trebao bi biti pokrenut u drugoj polovici desetljeća, ovisno o potražnji i mogućnostima izvoza.
„Metalurgija je industrija u kojoj vodik može igrati ključnu ulogu u smanjenju emisija. Danas proizvodnja svake tone čelika rezultira emisijom jedne tone CO2. Vodik je jedina održiva opcija za dekarbonizaciju ove industrije ”, izjavio je Axel Witfeld, izvršni direktor tvrtke Uniper Hydrogen .
Podsjetimo, prošle su godine iz Francuske također stigle loše vijesti za američke proizvođače LNG-a. Državna energetska tvrtka Engie (također sudionik u projektu Sjeverni tok 2) izjavila je da je odgodila potpisivanje dugoročnog ugovora o kupnji 7 milijardi dolara vrijednog američkog LNG-a (o tome smo pisali na ovom portalu). Na odgodi je inzistirala francuska vlada koja smatra kako se u SAD-u tijekom vađenja i prerade plina emitira previše metana.
Prošlog ljeta Gazprom je u svom ekološkom izvješću naznačio da je plin preko Sjevernog toka 2 tri puta ekološki prihvatljiviji od američkog LNG plina.
Nedavno su se u Njemačkoj održavale stručne konferencije na temu vodika kao zamjenskog energenta za fosilna goriva, na kojima su sudjelovali i ruski stručnjaci. Dvije zemlje, između ostalog planiraju i da se u budućnosti plinovod Sjeverni tok 2 koristi upravo za protok vodika prema EU koji bi bio proizveden u Rusiji i za što ova ima velike mogućnosti.
O tome smo također pisali na ovom portalu. Vidi poveznicu ispod teksta.
Je li na pomolu veliki zaokret oko funkcije „Sjevernog toka 2“? Njemački prijedlog Rusiji
