Z. Meter: ruski sustavi S-400 s lakoćom otkrivaju izraelske nevidljive zrakoplove F-35

Ruska protuzračna obrana uočila je izraelske lovce F-35 koji su se pripremali za napad na Siriju, navodi jučer specijalizirani medij Avia.pro.

Sustavi protuzračne obrane S-400, raspoređeni na teritoriju ruske zrakoplovne baze “Hmeymim” u sirijskoj sjeverozapadnoj regiji Latakiji, uspjeli su otkriti i pratiti izraelske višenamjenske borbene zrakoplove 5. generacije F-35, koji su se pripremali za napad na vojne i civilne ciljeve u Siriji. Incident se dogodio početkom prošlog mjeseca.

Prema poznatom izraelskom vojnom i političkom analitičaru Yakovu Kedmiju, Izrael je već svjestan takvih okolnosti i zato koristi lovce F-35 bez ulaska u sirijski zračni prostor, shvaćajući da će Rusi ovaj zrakoplov odmah napasti. Štoviše, prema Kedmiju, ovaj je slučaj daleko od izoliranog, a ruska vojska već ima veliko iskustvo u borbi protiv izraelskih F-35 u borbenoj situaciji.

“Izrael vrlo često koristi F-35 protiv Sirije, a da ne leti u njen zračni prostor. Danas ruske snage i protuzračni obrambeni sustavi imaju najveće iskustvo komunikacije s F-35 u borbenoj situaciji”, izjavio je Kedmi.

Sada su mogućnosti ruskog protuzračnog sustava S-400 dovoljne za otkrivanje izraelskih F-35 pa stoga nema problema i za njihovo uništenje, smatra autor.

Kada ovo imamo u vidu, jasno je zašto turski državni vrh (barem za sada) ne odustaje od kupljenih ruskih sustava S-400 Triumf usprkos oštrog ne slaganja Washingtona i NATO saveza s tim u svezi, pa čak i uvedenih protu-turskih sankcija od strane američkog Kongresa. Računica Ankare u tom je smislu jasna: Turska ne raspolaže vlastitim dalekometnim sustavima PZO, već samo onima u sastavu NATO saveza koji njima i zapovijeda i odlučuje o njihovoj eventualnoj uporabi; s druge strane Grčka nabavlja američke zrakoplove F-35, a Izrael ih već odavno i posjeduje. S obje zemlje Turska ima, blago rečeno, vrlo složene političke odnose iako s Grčkom dijeli članstvo u NATO savezu.




Osim toga, ruski sustavi S-400 već su od ranije postali i svojevrsni globalni indikator koji razlučuje zemlje koje su u mogućnosti voditi samostalnu vanjsku politiku (što Ankara u svojim strategijama itekako želi i što, uostalom, primjerima i dokazuje), uključno i onu po pitanju nabave naoružanja za vlastite vojne potrebe, i onih koji to nisu, i koji su u tom smislu ovisni o stavovima Washingtona. Nešto slično kao što sada čini rusko cjepivo Sputnik V protiv koronavirusa Covid-19. I ono itekako odražava prisutne geopolitičke razdjelnice na relaciji Zapad (u užem smislu te riječi, koji se odnosi na sjeveroatlantsko partnerstvo)-Rusija.

Iako su i jedno i drugo daleko od toga da predstavljaju najveće probleme u današnjim vrlo složenim odnosima Zapad-Rusija, oni su itekako bitni po pitanju „ega“, odnosno percepcije stvarne snage i utjecaja jedne ili druge strane u očima domaće i svjetske javnosti. Zbog toga su (iako to u svojoj biti uopće nisu), i opasni s obzirom da niti jedna strana oko njih ne želi popuštati.





Pozitivna percepcija javnosti oko vođenja politike, za političare diljem svijeta danas je često važnija čak i od stvarnih nacionalnih interesa. I po pitanju naoružanja, i po pitanju cijepljenja i mnogo čega drugog.

Komentari

komentar

You may also like