Za razliku od EU, Japan se ne povlači iz energetskih projekata s Rusijom

Japan svoje sudjelovanje u naftnim i plinskim projektima na moru Sahalin-1 i Sahalin-2 smatra iznimno važnim s gledišta osiguravanja energetske sigurnosti zemlje i ne planira se povući iz njih, navodi se u godišnjem izvješću “Bijela knjiga o energetici “ objavljeno na web stranici japanskog Ministarstva energetike, a prenosi ruski medij RIA Novosti.

Radi se o projektima na ruskom Dalekom istoku, na otoku Sahalinu, u kojem sudjeluju i dvije japanske kompanije Mitsui & Co. Ltd, Mitsubishi Corporation.

„Japan, koji ima vrlo ranjivu strukturu opskrbe energijom, uvozi 3,6 posto nafte i 8,8 posto ukapljenog prirodnog plina iz Rusije, a projekti Sahalin-1 i Sahalin-2, koji pokrivaju te isporuke, važni su za Japan. Osim toga, što se tiče transporta energetskih resursa, Sahalin se nalazi na maloj udaljenosti od Japana u usporedbi s drugim zemljama i regijama, poglavito državama Bliskog istoka”, navodi se u dokumentu.

U izvješću se dodaje da je 28. veljače anglo-nizozemska tvrtka Shell objavila povlačenje iz projekta Sahalin-2 , a 2. ožujka američki ExxonMobil objavio je da napušta Sahalin-1.

Autori dokumenta tvrde da bi povlačenje Tokija iz ovih projekata moglo u konačnici naštetiti energetskoj sigurnosti zemlje. Osim toga, Japan strahuje da će Rusija prijenosom svojih dionica u Moskvu moći dobiti više koristi od prodaje resursa po višim cijenama, a to će smanjiti učinkovitost sankcija. Sudjelovanje trećih zemalja umjesto Tokija također će “biti u rukama” Moskve, naglašava se u izvješću.

Stoga je japanski premijer Fumio Kishida naznačio da namjerava nastaviti sudjelovanje zemlje u projektima Sahalin-1 i Sahalin-2, stoji u dokumentu.




Istodobno, Tokio namjerava smanjiti ovisnost o uvozu ruske nafte “uspostavljanjem alternativnih smjerova opskrbe”.

U sklopu projekta Sahalin-2 razvijaju se dva polja na sjeveroistoku sahalinskog šelfa – Piltun-Astokhskoye i Lunskoye. Njegova infrastruktura uključuje tri morske platforme, integrirano postrojenje za preradu na kopnu, terminal za izvoz nafte i LNG tvornicu s projektiranim kapacitetom od 9,6 milijuna tona godišnje.





Operater je Sakhalin Energy, u kojem Gazprom posjeduje 50 posto plus jednu dionicu, Shell posjeduje 27,5 posto minus jedna dionica, Mitsui & Co. Ltd – 12,5 posto, Mitsubishi Corporation – 10 posto.

Ovdje bismo dodali slijedeće: za razliku od Njemačke (ali i EU u cjelini), koja se olako odrekla onoga što je već imala u „džepu“ – ruskog baltičkog plinovoda Sjeverni tok 2 u sklopu širih geopolitičkih i geoenergetskih igara, Japan je (isto tako podložan utjecaju SAD-a s obzirom da je, poput Njemačke poražena strana u Drugom svjetskom ratu) pokazao puno veću čvrstoću u zaštiti svojih nacionalnih interesa u novonastaloj – krajnje složenoj globalnoj geopolitičkoj situaciji.

Tko se Sjevernog toka 2, čije su opstrukcije, kako ne bi bilo zabune počele još davno prije ruske vojne intervencije u Ukrajini 24. veljače, još uopće sjeća ili ga spominje? Ali se zato itekako sve češće spominju nestašice plina i nafte, kao i vrtoglavi skok njihovih cijena. Mudrost europskih elita ne pozna granice.

 




Komentari

komentar

You may also like