Zamjenik azerbajdžanskog ministra kulture Anar Karimov negirao je u četvrtak da čuveni samostanski kompleks Armenske apostolske crkve pripada armenskoj povijesti, već je ustvrdio kako je riječ o spomeniku civilizacije Kavkaske Albanije.
Samostanski kompleks Armenske apostolske crkve Dadivank/Khutavank građen je od 9. do 13. stoljeća, a nalazi se u okrugu Kelbajar koji će, po sporazumu Armenije, Azerbajdžana i Rusije o okončanju rata za Nagorno Karabah, biti vraćen Azerbajdžanu 15. studenog. Samostan je pod zaštitom UNESCO-a.
Riječ je o teritoriju koji su armenske snage zauzele u ratu 1992.-1994., a nalazi se izvan samog Nagorno Karabaha.
“Samostan Khudavang jedan je od najboljih izraza antičke civilizacije Kavkaske Albanije. Gradila ga je od 9. do 13. stoljeća žena albanskog princa Vakhtanga u azerbajdžanskoj regiji Kalbajar, a kompleks se sastoji od Crkve Arzu Khatuna, Crkve Hasana, bazilike i dvije kapele”, objavio je na Twitteru Anar Karimov, zamjenik azerbajdžanskog ministra kulture.
#Khudavang monastery is one of the best testimonies of ancient Caucasian Albania civilization.Built in 9-13th century by wife of Albanian prince Vakhtang in Kalbajar region of #Azerbaijan,this complex is composed of Church of Arzu Khatun,Church of Hasan, basilica and 2 chapels pic.twitter.com/ZrmVLztPQS
— Anar Karimov ?? (@Anar_Karim) November 11, 2020
Kavkaska Albanija postojala je od 2. do 8. stoljeća, a obuhvaćala je prostor današnjeg zapadnog Azerbajdžana i južnog Dagestana. Albanijom su to područje nazivali Rimljani, a prefiks “kavkaska” dodala je historiografija kako bi se razlikovala ta državna tvorevina od balkanske Albanije, koja ni na koji način nije povezana s Kavkaskom Albanijom.
Malobrojni kavkaski narod Udi, koji živi po svim zemljama južnog i sjevernog Kavkaza, smatra se nasljednikom kavkaskih Albanaca.
Iako su Azerbajdžanci turkijski narod, dio revizionističke historiografije tvrdi da su Albanci imali važnu ulogu u etnogenezi Azerbajdžanaca. Mnogi armenski vladari srednjovjekovnog Nagorno Karabaha proglašeni su Albancima kako bi se istaknulo i povijesno pravo Azerbajdžanaca, kao nasljednika Kavkaske Albanije, na to područje.
Primjeri prekrajanja povijesti u praksi zabilježeni su i ranije. Tako je godine 2005. natpis na armenskom (jeziku i pismu) izbrisan je s crkve u Niju, u sjevernom Azerbajdžanu, dok su, prema brojnim navodima, 2006. u gradu Julfa (Nahičevan) uklanjani križevi s armenskog srednovjekovnog groblja. Službeno azerbajdžansko objašnjenje tada je bilo da armenska groblja i armenski spomenici nikada nisu postojali u Julfi, već je riječ o ostavštini kršćanske Kavkaske Albanije.
