Zoran Meter: Postignut sporazum između Rusije i S. Arabije! Ali bojkotira ga Meksiko pa sve može „pasti u vodu“!

Na jučerašnjem, 11-osatnom izvanrednom sastanku najvažnijih svjetskih proizvođača nafte u formatu OPEC+, Rusija i Saudijska Arabija uspjele su se dogovoriti oko smanjenja proizvodnje „crnog zlata“ u razdoblju od početka svibnja do kraja lipnja, kada neće smjeti povećati proizvodnju iznad 8,5 milijuna barela dnevno. Sve članice OPEC+ obvezne su smanjiti proizvodnju u istom razdoblju za 10 milijuna barela dnevno. Nakon pregovora OPEC+ je usvojila deklaraciju o suradnji.

Međutim, problem predstavlja Meksiko koji se, posve neočekivano, usprotivio tom sporazumu, a bez čije suglasnosti on ne može stupiti na snagu (Meksiko je član OPEC-a u kojemu se svi sporazumi moraju usvajati jednoglasno). Naime, vlada te države nije suglasna s predloženim smanjenjem od 400 tisuća barela dnevno, koliko bi se odnosilo na Meksiko, i spremna je na svega 100 tisuća u odnosu na proizvedene količine iz listopada 2018.g. Nakon što su ga ostale članice satima bezuspješno nagovarale da prihvati sporazum, meksički ministar energetike isključio se s video konferencije (sastanak je zbog pandemije koronavirusa održan posredstvom video-konferencije).

Razgovori po tom pitanju nastavljaju se danas u okviru formata država G-20 i tu se sada traži spas.

U tom je smislu važno kazati slijedeće: nakon spomenutog bojkota sporazuma od strane Meksika američki predsjednik Donald Trump promptno je nazvao ruskog čelnika Vladimira Putina i saudijskog prijestolonasljednika Muhammeda bin Salmana, kazavši, kako će SAD na sebe preuzeti meksičke obveze o smanjenju proizvodnje. To najbolje potvrđuje sve naše ranije analize o velikoj američkoj zainteresiranosti za postizanje sporazuma zbog golemih gubitaka koje trpe tamošnje nezavisne naftne tvrtke. Ovaj Trumpov potez predstavlja činjenicu da su SAD, po prvi puta u povijesti, u praksi spremne sudjelovati u nekom sporazumu o nafti s tzv. naftnim kartelima, što ne dozvoljava američko zakonodavstvo i na čemu se temeljila američka stoljetna energetska nezavisnost (i diktiranje pravila igre kroz „petrodolar“ i političko-vojnu kombionaciju sile, prije svega u ključnim svjetskim naftnim regijama, koje se, prema potrebi, lako destabiliziralo i time (ne)posredno utjecalo na cijene nafte).

Međutim, vremana se mijenjaju u svemu pa tako i po ovoj – jednoj od ključnih globalnih geopolitičkih i geoekonomskih sfera – nafti i naftnom tržištu. Jer ovo što se jučer dogodilo – povijesno smanjenje proizvodnje nafte od 10 milijuna barela dnevno i Trumpova telefonska intervencija – do sada je neviđen scenarij koji samo potvrđuje kakva se igra vodi u pozadini globalnog medijskog fokusa na pandemiju koronavirusa koja će prije ili kasnije proći i koja, zapravo, uopće nije bitna (brojevi o umrlim i zaraženim u svijetu su zapravo minorni a da bi se sve to skupa uopće nazivalo pandemijom, npr. 100 tisuća umrlih u svijetu do sada predstavlja broj pojedinih kvartova mega-gradova, a što je to u odnosu na više od 7 milijardi stanovnika Zemlje), već je bitno ono što će nakon COVIDa-19 od svijeta nastati.Naravno, ovdje bih dodao kako je Trumpu bitno spašavati američki naftni i s njim povezani bankarski sektor i zbog predsjedničkih izbora koji se održavaju u studenom ove godine. Jer prevelike probleme tih sektora, a onda i čitavog gospodarstva, itekako bi znali iskoristiti demokrati. Zato i nisam nedavno bez razloga postavio pitanje: spašava li Putin Trumpa, čiji odgovor možete pronaći u velikoj analizi na ovom linku.



Saudijska Arabija i Rusija smatraju kako države koje ne sudjeluju u formatu OPEC+ i koje osiguravaju više od 50% svjetske proizvodnje, također moraju sudjelovati u smanjenju proizvodnje nafte. Prije svega se misli na Sjedinjene Države koje su proteklih nekoliko godina postale svjetski lider u proizvodnji nafte, i svojim proizvođačima iz škriljevca „punili niše“ koje su ostajale prazne nakon što su Moskva i Rijad sporazumno smanjile proizvodnju zbog potrebe za stabilizacijom cijena nafte na svjetskom tržištu kao glavnog preduvjeta za globalnu gospodarsku stabilnost. Također je bitno naglasiti kako su američke tvrtke ovih dana priopćile o smanjenju svoje proizvodnje za 20-30%. Također se doznalo kako je Rusija spremna smanjiti proizvodnju za 15, a Saudijska Arabija za 17%.

S pozornošću ćemo nastaviti pratiti tijek današnjag sastanka G20 na kojem će se pokušati riješiti tzv. meksičko pitanje, jer bez suglasnosti te zemlje navedeni sporazum OPEC+ ne može stupiti na snagu.

I za kraj bih želio prognozirati slijedeće: ukoliko navedeni sporazum na kraju i bude prihvaćen, do nekog dramatičnog porasta cijena nafte sigurno neće doći. Kako zbog koronavirusa koji je paralizirao svjetsko gospodarstvo a time i potražnju za naftom, tako i zbog (geo)političkih razloga. Pretpostavljam kako bi nafta sorte Brent do kraja godine u najboljoj varijanti mogla doći do 45 dolara za barel. Međutim i to je nedostatno za američke male i srednje tvrtke koje se bave proizvodnjom nafte iz škriljca, kojima se granica rentabilnosti kreće na cijeni od oko 50 dolara, dakle, za zaradu im je potrebna veća tržišna cijena nafte od navedene. Drugim riječima Trump će vjerojatno žrtvovati te mnogobrojne male i prezadužene tvrtke, a fokusirati se na krupne američke naftne proizvođače, koji zapošljavaju veli broj ljudi i koji će sve ovo puno lakše preboliti u okviru spomenutog sporazuma OPEC+. A time se, osim Trumpovih političkih, zadovoljavaju i primarni ekonomski i financijski interesi Moskve i Rijada kroz eliminaciju malih i tržišno agresivnih američkih tvrtki koje su prijetile i ulaskom na tradicionalna ruska i saudijska naftna tržišta. Zato treba očekivati i današnje „slamanje“ Meksika (kroz neke druge ponuđene benefite), osim ukoliko on ima neku, nama sada posve nepoznatu, nametnutu ulogu, u što ne vjerujem.

 

Zoran Meter: Rusija obankrotila najveću američku “fracking” tvrtku. SAD pristaju na sporazum s Moskvom i Rijadom!

 

Komentari

komentar

loading...

You may also like