Mario Raguž
Više ih je oboreno iznad Crne Gore, a jedan je i pogođen iznad Sarajeva te pao kod Imotskog 02.04.1945. odvodeći u smrt svog pilota
Neveliki američki lovac Bell P-39 Airacobra bio je sigurno najkontraverzniji lovac cijelog Drugog svjetskog rata. Piloti su ga ili obožavali ili mrzili iz dubine duše.
Kako je to moguće i gdje leži temelj ovakvog dvojakog odnosa?
Foto: P-39 Airacobra tijekom testiranja
Razvoj lovca počeo je 1937. kao odgovor na natječaj za presretača na velikim visinama od strane američkog ratnog zrakoplovstva.
Kad je u travnju slijedeće godine obavljen prvi opitni let Airacobra nije zadovoljila tražene performanse. Ipak konstrukcija aviona donijela je niz novosti od kojih je najvažnija bila položaj motora u sredini trupa i njegova veza s propelerom preko duge osovine koja je prolazila između noga pilota. Ovakva konfiguracija omogućavala je da se u nos aviona postavi ogromni, 37 mm top. Neobična i po prvi put upotrjebljena su bila i pilotska „automobilska vrata“, dok je konfiguracija podvozja tipa tricikl također predstavljala novinu kod serijski proizvedenih lovaca.
Slika: prikaz Airacobre iz četiri kuta
Problem s ovim inovativnim lovcem leži u birokratskim odlukama američkih zrakoplovnih vlasti koje su, iz teško objašnjivih razloga, uklonile kompresor te dodali dodatni oklop i time lišile avion osnovnih preduvjeta za obavljanje zadataka na velikim visinama. Ubrzo su na avion, uz već spomenuti top, montirane po dvije 12,7 mm i 7,9 mm strojnice koje su dodatno pogoršale ionako osrednje osobine glede brzine penjanja i horizontalne brzine.
Usprkos svim nedostatcima Francuska je bila prvi inozemni naručitelj „Zračne kobre“ i to u impresivnoj brojci od čak 200 primjeraka.
Naručeni primjerci nisu nikada došli do Francuske uslijed njenog brzog pada 1940. godine i narudžbu je preuzela Velika Britanija koja je bila u izuzetno teškoj sigurnosnoj situaciji nakon što je Hitler pregazio pola Europe. Naručeni su i dodatni primjerci tako da je total od 675 lovaca P-39 počeo dolaziti počevši od ljeta 1941. Umjesto topa od 37 mm britanski primjerci su u nosu dobili standardni 20 mm top. RAF (Royal air force- Kraljevske zračne snage) je ostao razočaran skromnim mogućnostima novopridošlog lovca i nakon samo dvije borbene misije, listopada 1941. svi primjerci su povučeni s prve borbene linije.
Nakon pritužbi tvornici Bell britanska narudžba je stopirana a već proizvedeni primjerci, 200 komada, preusmjereni su australskim zračnim snagama za rat na Pacifiku te im je dana nova oznaka P-400.
Nakon početka agresije Njemačke na SSSR i teških gubitaka koje su Sovjeti doživjeli u zrakoplovnom materijalu, Britanija je ponudila svojih 212 primjeraka P-39 od kojih je većina bila još u svojim sanducima ne sklopljena, novim istočnim saveznicima.
Foto: sovjetski piloti ispred omiljene Kobre
I upravo je na Istočnom bojištu Airacobra doživjela svoje najblistavije trenutke upravljana rukama sovjetskih pilota. Gotovo polovica svih proizvedenih P-39 završila je u sovjetskom zrakoplovstvu čiji piloti su iznimno cijenili pokretljivost aviona na malim visinama ali još više njegovo snažno naoružanje.
Leteći na ovome lovcu najmanje 28 pilota ostvarilo je 15 ili više pobjeda, dok su Aleksandar Pokriškin i Grigori Rečkalov oborili 48 i 44 neprijateljska aviona.
Razlog za uspješnost P-39 na Istoku leži u činjenici da su se zračne borbe odvijale na malim visinama i da udaljenosti do bojišnice nisu bile velike, a tu je ovaj lovac pokazao sve svoje kvalitete.
Sovjetski piloti bili su isprva skeptični prema neobičnom lovcu, ali nakon što su ovladali njegovim upravljanjem, postali su njegovi obožavatelji. Dvije stvari koje su im se posebno svidjele, a tiču se udobnosti su; grijana kabina i cijev kroz koju su se mogli pomokriti tijekom leta! Kroz američki Lend-Lease program naoružavanja saveznika, isporučeno je Staljinovom SSSR-u čak 4952 Airacobri! Tijekom brutalnog rata na Istočnoj bojišnici od svih uzroka izgubljeno je 1030 ovih lovaca.
Bell P-39 ratovao je i na Pacifiku gdje se nije naročito iskazao i mnogi piloti postali su plijen superiornijih japanskih lovaca, poglavito glasovitog A6 Zero. Dobio je i više pogrdnih nadimaka od strane svojih pilota a sve zbog loših performansi u zračnim dvobojima. Samo je jedan Amerikanac leteći na P-39, poručnik William Fiedler, stekao status asa tj. pilota koji je oborio 5 ili više neprijateljskih zrakoplova.
Foto: rijedak prizor pobjede P-39 nad japanskim Zerom
Služio je i na Sredozemlju i to tijekom borbi u Tunisu, a poslije i na Siciliji te kod iskrcavanja u talijanski Anzio.
Foto: poručnik Lt. Bill Fiedler, jedini američki as na P-39
Osim kod Amerikanaca, Rusa, Britanaca i Australaca služio je i u postrojbama Slobodnih Francuza, a nakon kapitulacije Italije 1943., njime su opremljene postrojbe novouspostavljenog talijanskog savezničkog ratnog zrakoplovstva (Co-Belligerent).
Ti talijanski zrakoplovi, 149 komada ukupno, često su nadlijetali našu obalu te djelovali protiv svojih dojučerašnjih njemačkih saveznika. Jedna od baza na kojoj su obavljali nadopune gorivom bio je i otok Vis. Više ih je oboreno iznad Crne Gore, a jedan je i pogođen iznad Sarajeva te pao kod Imotskog 02.04.1945. odvodeći u smrt svog pilota narednika Maria Michelonia.
Foto: talijanski P-39Q često su letjeli iznad naših krajeva
Airacobra je doživjela i svog nasljednika u vidu P-63 Kincobre, a mnoga inovativna rješenja poslužila su i za prvi američki zrakoplov na mlazni pogon P-59 Airacomet.
