Upravo je u tijeku „balonska kriza“ između Sjedinjenih Država i Kine vezana uz veliki kineski balon koji se pojavio na nebu iznad SAD-a.
Njega Peking naziva znanstvenim sredstvom, namijenjenim prije svega za meteorološka istraživanja, dok ga je Washington označio kao, istina neobično primitivno s obzirom na postojeće metode prikupljanja obavještajnih podataka, ali ipak sredstvo špijunaže u korist Kine.
Slika 1: kineski balon iznad SAD-a
Stoga je Washington izdao zapovijed za njegovo uništenje, što je američka vojska i učinila dan kasnije, nakon što se balon pomaknuo s kopnenog, u zračni prostor iznad američkih teritorijalnih voda – time smanjujući mogućnost da njegove krhotine izazovu neke neželjene posljedice na samom tlu.
U kontekstu navedene teme, prilično benigne u odnosu na sve ono opasno što se upravo događa u svijetu u odnosima između triju globalnih velesila – SAD-a, Kine i Rusije, donosimo kratak podsjetnik na „balonsku krizu“ iz stvarnog hladnog rata – onog između SAD-a i SSSR-a.
Pogledajmo kako su to nekad davno radili glavni globalni suparnici:
Slika 2: američki pilot Gary-Powers
Nakon obaranja američkog špijunskog zrakoplova U-2 iznad SSSR-a u svibnju 1960. godine i zarobljavanja pilota Gary Powersa, Amerikanci su se odlučili da riskantan posao špijunaže povjere slobodnoletećim balonima.
Po masovnom pojavljivanju balona iznad sovjetskog teritorija, tamošnji vrhovni vojni i politički krugovi pokušali su pronaći odgovarajuće rješenje za ovu prijetnju. Zbog plinova unutar balona sovjetskom PZO-u bilo je jako teško dobiti zahvat na raketama tj. radarima i poslati odgovarajuće sredstvo koje bi ih uspješno uništilo.
Slika 3: američki špijunski zrakoplov U-2
Ubrzo je zrakoplovni konstrukcijski ured „Mjasiščev“ dobio zapovijed o konstrukciji zrakoplova koji bi na velikim visinama mogao presresti i oboriti neprijateljske špijunske balone.
Konstruktori su odgovorili s neobičnom letjelicom M-17 Mistik. Ideja je bila da koristeći laganu konstrukciju i veliki raspon krila M-17 dođe do balona i strjeljačkim naoružanjem izvrši djelovanje uništenje istoga.
Slika 4: Myasishchev_M-17_CCCP-17103
Prvi prototip poletio je 1978. a drugi 1982. Do tog vremena SAD je prestao sa slanjem balona i špijuniranje povjerio satelitima. Stoga je M-17 modificiran u izvidnički zrakoplov i avion za pokuse u različitim slojevima atmosfere.
Tijekom 1990. postavio je niz od 25 rekorda od koji se neki i danas drže. Godine 1992. letio je iznad Antarktika nadgledajući „rupu“ u ozonu.
Slika 5. Myasishchev_M-55_in_2005
Ukupno su sagrađena samo tri primjerka ovog jednosjednog aviona. Imao je raspon krila od 22,27 metara dok je bio 40 metara dug. Imao je i dvomotornog nasljednika, M-55 koji je namjenski proizveden kao špijunski zrakoplov.
