Brazilsko-francuski “Jastožni rat“ 1963. g.

Mario Raguž

Francuski ribari, loveći ispred obale afričke države Mauritanije, zaželjeli su se još boljeg ulova i krenuli na suprotnu stranu Atlantika, ispred brazilske pokrajine Pernambuko

Francuska i Brazil umalo su ušli u otvoreni ratni sukob 1963. godine. Razlog je bio, pretpostavljate, granični spor….  Ali ipak ne, razlog je bio rak, preciznije mnoštvo rakova, i da bih bio potpuno koncizan – mnoštvo jastoga.

Karta 1: Brazil; izvor: Wikimedia Commons





Brazilski RB-17, „rođak“ poznate „Leteće tvrđave“ iz razdoblja Drugog svjetskog rata leti, naoružan samo izviđačkim kamerama, par je kilometara od brazilske obale. Njegov zadatak je pronaći francuski razarač Tartu (D636). Nakon više sati pretrage član posade je uzviknuo: „Brod ispred nas!“.  Koordinate su dojavljene svom razaraču, a napravljeno je i više snimaka francuskog plovila.

Slika 1: RB-17 iznad Tartu (D636)





Francuski ribari, loveći ispred obale afričke države Mauritanije, zaželjeli su se još boljeg ulova i krenuli na suprotnu stranu Atlantika, ispred brazilske pokrajine Pernambuko.

U svrhu istraživanja količina jastoga ispred njihove obale, vlasti Brazila dozvolile su trima francuskim ribarskim brodovima 1961. tu aktivnost. Francuzi su zlouporabili situaciju i s četiri broda odmah krenuli u pravi izlov što je pak ponukalo Brazilce na ukidanje izdanih dozvola i otkazivanje gostoprimstva.

Slika 2: Krivac za rat

Francuski brodovi su u travnju iste godine napustili teritorijalne vode, da bi se već u studenom vratili i stacionirali odmah izvan brazilskog akvatorija. S druge strane promatrali su ih brazilski ribari i brodovi njihove obalne straže.

Igra „mačke i miša“ prekinuta je 02. siječnja 1962. g. kad je francusko ribarsko plovilo „Cassiopee“ zaplijenjeno pod optužbom za ilegalni izlov jastoga u brazilskom moru. U ovim godinama još nije postojala jasna i međunarodno priznata formulacija „teritorijalnih voda“. UN je konvenciju o istoj donio tek 1982. godine.

Karta 2: Sjeveroistočna regija Brazila

Pokušavajući dokazati ispravnost svojih stavova obje države koristile su samo one argumente koji su im išli u prilog. To je dovodilo i do komičnih francuskih zaključaka, poput onog da je „jastog ustvari riba“ jer se kreće u skokovima, na što je brazilska strana ustvrdila „da je klokan ustvari ptica“.

Ono što nije bilo komično je daljnje zaoštravanje retorike ali i konkretnih poteza. Brazilske vlasti uhitile su još tri francuske ribarice, a podatak, da je ulov „brazilskih jastoga“ donio Francuzima zaradu od 3 milijuna dolara, izazvao je dodatnu frustraciju kod brazilskih ribara.

Suočen s pritiskom cijele države brazilski predsjednik Joao Goulart poslao je ultimatum Francuskoj koji je nalagao da svi francuski ribari moraju napustiti vode ispred Brazila u roku od 48 sati. S druge strane imao je osebujnog, (da se pristojno izrazim) francuskog predsjednika de Gaulle koji je odmah poslao razarač u pomoć svojim ribarima. Bio je to razarač Tartu koji je činio dio udarne flote okupljene oko modernog nosača zrakoplova Clemenceau i još krstarice i sedam razarača. Dok je glavnina ostala na afričkoj obali spomenuti razarač je brzo došao do brazilske obale.

Političko i vojno vrhovništvo najveće države Latinske Amerike odlučilo se na mobilizaciju zračnih i mornaričkih efektiva. Imali su pri tome više problema. Prvi je bio da je mobilizacija proglašena na sami početak karnevala u Riju, kad je veliki dio vojnog osoblja bio na dopustima.

Skupili su ipak potreban broj ljudi za dvije udarne flote. Prva se sastojala od  krstarice Almirante Tamandare i četiri razarača, a druga isto od krstarice Almirante Barosso, razarača i podmornice.

Slika 3: Brazilska flota

Potom su izronili i drugi problemi. Naime, brazilska mornarica nije imala svoje tankere pa je morala unajmiti jednoga od domaćeg naftnog diva Petrobras. Nadalje, ratni brodovi, poglavito dva najjača broda – spomenute krstarice, bile su u lošem tehničkom stanju, topovske kule su se morale okretati ručno, a od 6 radara na brodovima, čak 4 su bila izvan funkcije. Možda je ipak najveći problem bila skromna količina topovskog strjeljiva. Ona je procijenjena na 30 minuta trajanja pomorskog sukoba!

Što se tiče zračnih snaga Brazilci su u svom inventaru imali RB-17, P2 Neptune i S-2 Tracker. Svi su, s izuzetnom Tracker-a, bili većinom namijenjeni izvidničkim i ophodnim zadatcima.

S druge strane francuska flota bila je moderna, svježa, odlično opremljena i u odličnoj formi.

Svi spomenuti problemi obogaljili su prvu udarnu brazilsku flotu na samo dva razarača, dok su Tamandare i preostala dva razarača ostala u luci kao neispravni.

Ubrzo, 26.02.1963, brazilski zrakoplov je pronašao francuski brod i na njega usmjerio svoj razarač Parana.

Dva broda su se promatrala na smanjenoj udaljenosti bez daljnjih agresivnih poteza sve do 02. ožujka, kada je Francuz otplovio prema Africi, ostavivši iznenađene Brazilce.

Na kraju je zdrav razum prevladao i dvije su države sklopile sporazum koji je omogućio francuskim ribarima lov u trajanju od 5 godina, s time što je dio novca od prodaje jastoga išao brazilskim ribarima.

Ovaj slučaj potaknuo je Brazil na proglašenje svog gospodarskog pojasa koji je sezao čak 370 km u Atlantik. Političke posljedice nije izbjegao brazilski predsjednik Goulart koji je oboren u vojnom puču 1964. Većinom su ga predvodili mornari, zasigurno nezadovoljni i stanjem svojih brodova i podređenom položaju u opisanom „Jastožnom ratu“ koji ipak nije postao krvav.

Komentari

komentar

You may also like