Britanska operacija „Catapult“ u alžirskom gusarskom središtu Mers-el-Kébiru

Mario Raguž

Predvečer, u britanskom uporištu Gibraltar postalo je živo. Drugi dan mjeseca srpnja ratne 1940. našao je britansku flotu „H“ u užurbanim pripremama za isplovljavanje na otvoreno more. Njen prvi časnik, admiral James Summerville, dobio je zapovijed koja bi se malo kom zapovjedniku ikada mogla svidjeti. Naredba je nalagala akciju do tada nezamislivu, a od njenog rezultata ovisi možda i sudbina Velike Britanije.

mers-el-kebir, lokacija





mers-el-kebir, 3. srpnja1940. (french fleet attack, operation catapult)

Odluka je bila toliko teška, kompleksna i važna da ju je donio osobno predsjednik britanske ratne vlade Winston Churchill.

Flotu „H“ činio je zapovjedni bojni krstaš HMS Hood, bojni brodovi HMS Valiant i Resolution, moderni nosač zrakoplova HMS Ark Royal, kao i prateće krstarice i razarači.





HMS Hood

Uputili su se u smjeru istoka, a zadatak je bio primorati svog dojučerašnjeg saveznika, Francusku, ili na predaju brodovlja ili pak na njihovo potapanje.

Došavši ispred alžirske luke, bivšeg utočišta gusara, a tada snažne mornaričke baze francuske ratne mornarice, Mers-el-Kébir, odaslano je izaslanstvo koje je nosilo svojevrsni demarš francuskom zapovjedniku.

francuska krstarica Bretagne 03.07.1940.

Razlog ove akcije ležao je u činu kapitulacije Francuske, samo dva tjedna prije. Najviše britansko vojno i političko rukovodstvo zaključilo je da bi, ukoliko jaka francuska flota dospije u ruke Njemačke to predstavljalo egzistencijalnu ugrozu Ujedinjenom Kraljevstvu, i da se takva opasnost mora, pod svaku cijenu osujetiti.

Francuske brodove koji su izbjegli zarobljavanje tijekom pada njihove domovine i nalazili se u britanskim lukama Plymouth i Portsmouth, zauzeli su britanski marinci bez krvoprolića. Slično se dogodilo i u egipatskoj luci Alexandria. Namjera je bila nagovoriti „ranjene“ Francuze na isti čin i u Mers-el-Kébiru.

Nevoljko, ali s premisom da se i najteži zadatci moraju izvršiti, britanska flota je došla ispred francuske luke i odaslala razarač HMS Foxhound na kojemu je kapetan Holland nosio ultimatum francuskom admiralu Gensoulu slijedećeg sadržaja:

  1. Pređite u britanske luke i nastavite rat na našoj strani
  2. Prebacite brodove s posadama u britanske luke ili francuske karipske luke. Posade će biti repatrirane a brodovi nakon rata vraćeni
  3. Onesposobite brodove za borbu i to pod britanskim nadzorom
  4. Potopite sami svoje brodove

Postojala je i peta točka, ali ona nije napisana. No bila je i više nego očigledna gledajući grotla teških topova na britanskim bojnim brodovima ispred same francuske luke u Alžiru.

francuski bojni krstaš Strasbourg 3.07.1940.

Kapetan Holland bio je dugogodišnji časnik za vezu s francuskim admiralitetom i u njega su polagane velike nade da će iznaći pozitivno rješenje u ovom delikatnom trenutku. Međutim, redao se niz grešaka, pogrešnih interpretacija, sujete i agresivnog ponašanja s obje strane tijekom tih napetih trenutaka.

Najveća krivnja pak pada na pleća francuskog glavnog zapovjednika, admirala Gensoula, koji je u komunikaciji sa svojim nadređenima javio da „Britanci traže potapanje flote“ ne spominjući ostale solucije iz ultimatuma.

Mogador 03-07-1940

Time je kocka bačena i mnogi životi, poglavito francuskih mornara, su zapečaćeni.

Francuski zapovjedni kadar počeo je kalkulirati u svrhu dobivanja na vremenu i dovođenja u borbeni status svojih brodova. Ti brodovi bili su redom: nešto stariji bojni brodovi Provence i Bretagne, moderni bojni krstaši Dunkerque i Strasbourg, matični brod za hidroavione Commandant Teste, potom 6 brzih i modernih razarača, kao i više pomoćnih brodova.

Da bi dodatno pokazali odlučnost u svoje namjere, Britanci na sami ulaz zaljeva izbacuju, iz zrakoplova, magnetne mine.

Oko 14:00 izdano je s britanskih brodova oštro upozorenje da će otvoriti vatru na francusku flotu kroz sat vremena ukoliko odmah ne dobiju jasan odgovor.

Novi razgovor dviju strana ponovo nije urodio plodom, i da apsurd bude veći, francuski mornari su svečano pozdravljali odlazećeg britanskog časnika za vezu s propalih pregovora. Stvari su se počele ubrzavati kad je s nosača HMS Ark Royal uzletjelo devet zrakoplova u bombardiranje francuskih brodova još vezanih u luci. Istovremeno, u 15:54,„progovorili“ su i 381 mm topovi britanske eskadre. Već treća salva napravila je inferno na Bretagni kad je pogođeno njeno skladište strjeljiva. Brod se ubrzo okrenuo i potonuo odvodeći u smrt 977 svojih mornara.

Veći brodovi su iz luke pokušali uzvratiti paljbom, dok su se manji nastojali što prije dokopati  izlaza.

Šest razarača formiralo je liniju i krenulo u proboj. Prvi od njih, Mogador, dobio je puni pogodak najteže britanske granate. Ubrzo su još dva razarača iz kolone zadobila slična teška oštećenja, dok su se preostala tri uspjela izvući i krenuti k Toulonu. Nakon samo deset minuta strahovitog bombardiranja cijela luka je u dimu i plamenu. Tu konfuziju nastojala su iskoristiti i dva moderna bojna krstaša i manevrirajući doći do izlaza iz klopke. Hood-ovih šest granata ipak je pogodilo Dunkirque i on je prisiljen nasukati se na obalu. Strasbourg je pak bolje sreće i koristeći slabu vidljivost uspjeva izaći na otvoreno more.

Okružen svojim razaračima francuski predratni ponos, također je krenuo na jug Francuske. Videći da bi im ovako vrijedan brod mogao izmaknuti, odmah je s Ark Royala upućeno više bombardera Sworfish. Strasbourg i njegov sastav su uspjeli izbjeći sve bombe i pri tome i oboriti dva napadača.

Malena francuska topovnjača Rigault de Genouilly odlučila se žrtvovati i krenula na cijeli britanski flotni sastav, kupujući vrijeme glavnini svojih snaga.

Kako sreća prati hrabre tako je i sićušna topovnjača nakon razmjene vatre s najjačim brodovima na Sredozemlju, oštećena, uspjela preživjeti i vratiti se u Mers-el-Kébir.

Puno brži francuski brodovi postali su neuhvatljivi za britansku eskadru koja ubrzo prekida potjeru i vraća se u Gibraltar.

Ovaj kontraverzni napad zatrovao je odnose između do tada bliskih saveznika, i prouzročio smrt 1297 Francuza. Flotni sastav koji je izbjegao potapanje na afričkoj obali sutra je uplovio u svoju bazu u Toulonu.  U slijedećim tjednima francuski su bombarderi izveli više zrakoplovnih napada na Gibraltar u cilju osvete.

Ovaj, po mnogima okrutni čin, gledajući na nemilosrdne geopolitičke odnose u potpunosti je ostvario svoje ciljeve. Njemačku je osujetio u dobivanju vrijednih brodova, ali još više, pokazao je SAD-u i njegovom predsjedniku Franklinu Rooseveltu, svu odlučnost za vođenje, i u konačnici pobjedu u ratu.

Komentari

komentar

You may also like