Dva Engleza, usred okupirane Krete otela njemačkog generala

S generalom Kreipeom, kojeg su teglili na magarcu, uspjeli su pobjeći pred 30 tisuća Nijemaca koji su ih gonili

Fermor i Moss stali su na križanju ceste za Heraklion, dok su u žbunju čekali grčki pripadnici pokreta otpora. Kako je na zavoju generalov Mercedes morao jako usporiti, pred njega su iskočila dva lažna vojna policajca. Vozač Mercedesa ih je umalo pregazio, dok je general otvorio prozor i počeo vikati na njih, no u tren oka mu se na prsima stvorio Fermorov ‘šmajser’

Nakon padobranskog desanta 1941. otok Kreta je bio čvrsto u njemačkim rukama te je prijetio savezničkoj plovidbi Mediteranom, kao i britanskoj 8. armiji u Egiptu koja se borila s Rommelovim Afričkim korpusom. Stoga su britanski obavještajci potpomagali grčke ustanike na otoku, šaljući im oružje i novac, a kao ispomoć, obučavali su i pripadnike svojih diverzantskih jedinica. Za rukovođenje operacijama na Kreti britanska obavještajna služba odabrala je bojnika Patricka Leigh Fermora i kapetana Williama Stanleya Mossa jer su se obojica prije rata skitala po Balkanu, vodeći boemski život, te su upoznali lokalne jezike i običaje. Fermor, potomak plemićke obitelji, jedno je vrijeme živio u Moldaviji s rumunjskom groficom, a kad mu je dosadila, pobjegao je od nje u Grčku pa je kasnije tvrdio da ne postoji krčma i gostionica od Moldavije do Krete u kojoj nije bio. Uz svakodnevno bančenje i noćenje u javnim kućama, Fermor se bavio i spisateljstvom pa je kasnije po svojim zapisima izdao više uspješnih romana. Poput Fermora, i Moss se bavio spisateljstvom, zavođenjem europskih plemkinja, opijanjem i prostitutkama. No, kad je Velika Britanija objavila rat Njemačkoj, osjetili su zov domovine i prijavili se u vojsku, gdje su zbog svojih znanja i iskustava odmah stavljeni na raspolaganje obavještajnoj službi, a kada su se upoznali u Kairu, među njima se zbog gotovo istovjetnih pogledana život razvilo snažno prijateljstvo. Odbili su spavati u hotelu za obavještajne časnike te su se preselili u vilu poljske grofice Zofije Tarnowske, koju su nazvali Tara po istoimenoj ladanjskoj kući iz filma “Zameo ih vjetar”, dok su je brojni posjetitelji i posjetiteljice zvali “dvorcem mamurluka”. Tu je nerazdovjni dvojac smišljao svoje diverzantske akcije na Kreti, na koju su više puta odlazili torpednim čamcima, pa su se nakon uspješne akcije i pomoći lokalnom pokretu otpora istim putem vraćali u Egipat. Nakon jedne pijanke u vili Tara pala im je na pamet sumanuta ideja da otmu njemačkog zapovjednika na Kreti, generala Friedricha Wilhelma Muellera.

Arogantna meta

General Mueller bio je poznat po svojoj okrutnosti te je nakon svake akcije grčkih pobunjenika nemilice palio sela i strijeljao na stotine civila, a isto je tako pobio i tisuće talijanskih vojnika koji nakon kapitulacije svoje zemlje nisu htjeli nastaviti rat na njemačkoj strani. Sve mu je to donijelo jako lošu reputaciju na otoku, a saveznici su ga zvali “Mesar s Krete”. Iako se zapovjednicima ideja Fermora i Mossa o otmici njemačkog generala ispočetka činila redikuloznom, s vremenom su promijenili mišljenje. Tako su ideju flambojantnog dvojca uklopili u svoj veliki plan kojem je bio cilj zavarati Nijemce o pravom mjestu iskrcavanja savezničkih snaga u Europi, dok je sekundarni cilj bio oslabiti moral njemačkih vojnika i otmicom njihova krvnika rasplamsati opći ustanak na Kreti. Iako su svoj plan podastrli svojim šefovima 1942., odobren je bio tek u veljači 1944., pa se sada dvojac u svojoj poluprivatnoj akciji ponovno našao na Kreti, gdje ih je dočekao grčki pokret otpora. Ekscentrični Fermor odmah se odjenuo u istu nošnju kakvu je Lord Byron nosio u grčkom ustanku protiv Turaka, dok je Moss ipak ostao u svojoj britanskoj časničkoj uniformi. Na svoju veliku žalost, otkrili su da je “Mesar s Krete”, Mueller, smijenjen, te da ga je zamijenio heroj s istočnog bojišta, Lenjingrada i Kubana, general Heinrich Kreipe koji ni izbliza nije bio tako notoran kao njegov prethodnik. Ukinuo je represalije prema stanovnicima Krete pa su ga Grci manje mrzili nego vlastiti vojnici kojima je uveo čeličnu stegu te zabranio posjete bordelima i noćnim barovima. Bio je poznat i po svoj aroganciji pa se nikada nije zaustavljao na vojnim kontrolnim točkama, što ga je kasnije skupo stajalo.





Slika 1: Major Patrick Leigh Fermor i kapetan William Stanley Moss obukli su njemačke uniforme kako bi zbunili generala

Krivi trag

Kada se već nisu mogli dokopati Muellera, Fermor i Moss nisu se u Kairo htjeli vratiti praznih ruku pa su odlučili oteti generala Kreipea. Kako je general stanovao u dobro čuvanoj vili Ariadne, odlučili su ga oteti na cesti jer je svaki dan odlazio u svoj Glavni štab i noću se vraćao u vilu. Zbog velikog prometa na cesti prepad su odlučili izvesti noću, a za tu su priliku nabavili dvije kaplarske uniforme njemačke vojne policije. Nakon višednevnog promatranja terena i utvrđivnja rasporeda generalova kretanja, 26. travnja 1944. u devet i trideset navečer Fermor i Moss stali su na križanju ceste za Heraklion, dok su u žbunju čekali grčki pripadnici pokreta otpora. Kako je na zavoju generalov Mercedes morao jako usporiti, pred njega su iskočila dva lažna vojna policajca. Vozač Mercedesa ih je umalo pregazio, dok je general otvorio prozor i počeo vikati na njih, no u tren oka mu se na prsima stvorio Fermorov “šmajser”, dok je Moss prometnom palicom onesvijestio generalova vozača. Tada su im u pomoć priskočili Grci, dvojica su na stražnjem sjedalu sjela na zbunjenog i prestravljenog generala, dok su ostali odveli njegova vozača kojeg su putem zaklali jer su procijenili da im predstavlja suvišan i nepotreban teret.





Slika 2: General Heinrich Kreipe u društvu svojih otmičara

Fermor je stavio generalovu kapu na glavu i sjeo na njegovo mjesto, dok je Moss zamijenio vozača te su takokrenuli u noć, dok je general stenjao pod stražnjicama dvojice korpulentnih Grka. Zahvaljujući aroganciji i samouvjerenosti generala Kreipea, otmičari su imali više sreće nego pameti. Bez zaustavljanja su prošli kroz dvadeset i dvije njemačke kontrolne točke. Uplašeni  vojnici, čim su vidjeli generalske zastavice na blatobranima Mercedesa, isti su trendizali rampu i u stavu mirno pozdravljali Fermora kojeg su zbog kape i mraka zamijenili za svojeg zapovjednika. Fermor je imao plan kako da izbjegne njemačke potjere pa je, kad su se provukli kroz sve njemačke kontrole i sigurno izašli iz Herakliona, iskrcao generala, Mossa i Grke koji su krenuli u brda prema drugoj strani otoka, gdje ih je trebao čekati britanski torpedni čamac, dok je on krenuo prema moru. Na plaži je ostavio generalov auto, par opušaka engleskih cigareta i roman Agathe Christie, ostavljajući dojam da ih je na tom mjestu pokupila britanska podmornica. Plan bi vjerojatno i uspio da BBC nije u svojim vijestima objavio kakosu britanski komandosi oteli njemačkog generala te kako ga ubrzo očekuju u Egiptu. Poslije su Britanci tu objavu pravdali time da su Nijemce htjeli uvjeriti da su generala oteli Britanci, a ne grčki gerilci čijim bi se obiteljima nacisti mogli osvetiti. General Kreipe je i u nezavidnoj situaciji sačuvao svoju aroganciju i prisebnost. Pokušao je nagovoriti Mossa i Fermora, koji im se pridružio nakon što je ostavio auto, da se predaju jer im je za petama njegovih trideset tisuća vojnika te su im šanse za uspjeh nikakve.

Nesretni magarac

Kada su Nijemci konačno shvatili da im je general nestao, u njegovu štabu zavladalo je neskriveno zadovoljstvo. “Dosadnjaković je netragom nestao, vrijeme je da se otvori boca šampanjca”, egzaltirano je pred okupljenima izjavio Kreipeov zamjenik, pukovinik Lothar. No, Nijemci su ipak digli sve svoje snage i krenuli u potragu za generalom, a iznad sela i gradova bacali su letke u kojima su nudili pedeset tisuća Reichmaraka, što bi danas bilo blizu milijun eura, za svaku informaciju o otetom generalu, no u letku je bila i prijetnja da ćepopaliti niz sela ako Kreipe ne bude vraćen za tri dana. Pripadnici grčkog pokreta otpora navodili su Nijemce nakrive tragove, dok je oteti general za sobom ostavljao tragove kako bi ga njegovi vojnici mogli lakše pronaći. Tako je za njim ostao viteški križ koji je zaslužio tijekom opsade Lenjingrada, Željezni križ prve klase koji je dobio za hrabrost u Prvom svjetskom ratu, Ranjenička značka, generalska kapa, kao i dugmad s uniforme. No, generalu je bilo dosta penjanja po gudurama Krete pa je stao i odbio se micati, pozvavši se na Ženevsku konvenciju po kojoj se zarobljenom časniku njegova ranga mora osigurati adekvatan prijevoz. Grci su predlagali da arogantnog Nijemca sjekirama raskomadaju na licu mjesta, dok su se Fermor i Moss, kojima je bilo stalo da svoj trofej živ dovedu u Egipat, odlučili na nešto suptilniji pristup pa su generalu nabavili magarca, što se ubrzo pokazalo kao umalo fatalna odluka. Tvrdoglava životinja u jednom je uskom klancu izbacila svog jahača koji je pao u guduru i srećom samo slomio ključnu kost. Sada je Britancima bilo još teže tegliti ozlijeđenog zarobljenika kojeg su morali pridržavati na nervoznoj životinji. Magarac se još jednom pokazao kao pogrešna odluka jer je pri prelasku ceste kojom su nadirale njemačke snagenaprosto stao i nije se htio pomaknuti. Otmičari nisu imali izbora nego su generala skinuli sa životinje pa je začepljenih usta iz žbunja pokraj ceste mogao samo gledati kako njegovi vojnici, psujući, svojim vozilima zaobilaze zbunjenog magarca.

Prije ukrcaja na saveznički torpedni čamac general se još jednom pokušao spasiti pa je lokalnom pastiru u ruku gurnuo svoj sretni zlatnik koji mu je, zaustavivši metak, spasio život na ruskom ratištu. Pastir je pohlepno uzeo novac i obećao da će obavijestiti njegove vojnike. No, ništa se nije dogodilo pa su se britanski komandosi nakon punih osamnaest dana bježanja pred Nijemcima i veranja po gotovo neprohodnim brdima s nepodnošljivim zarobljenikom ukrcali na britanski torpedni čamac koji je zaplovio prema Egiptu. Kada su se našli na sigurnoj udaljenosti od Krete, Fermor je pristupio njemačkom generalu, salutirao mu i rekao: “Vi ste se malo igrali Ivice i Marice i za sobom ostavljali mrvice, no srećom i ja imam svoje vrapce” te je zbunjenom Kreipeu predao njegovu generalsku kapu prepunu ordenja i dugmadi koje je ostavljao za sobom. Na koncu mu je dao i zlatnik uz zlobnu primjedbu kako nije uredu odbacivati stvari koje su mu jednom spasile život.

Slika 3: Otmičar Patrick Leigh Fermor i umirovljeni general prijateljski su se družili nakon rata

Poslijeratno prijateljstvo

Britanci su jedinu otmicu njemačkog generala u Drugom svjetskom ratu uvelike iskoristili u propagandne svrhe, no zapravo ništa drugo nisu postigli. General Kreipe je bio tek stigao na Kretu i nije znao ništa posebno o obrani otoka koji je u međuvremenu počeo gubiti svaku stratešku važnost pa su se Nijemci, suprotno britanskim očekivanjima, nakon otmice polako počeli evakuirati s Krete. Na Kreipeovo mjesto ponovno je postavljen okrutni general Mueller, koji je gonjen osvetom zbog otetog prethodnika spalio desetke sela i pobio stotine nevinih civila, zbog čega je nakon rata izručen Grčkoj, gdje je i obješen.Britanski obavještajci odigrali su još jednu važnu ulogu na kraju rata. Kako je na sjevernom dijelu Krete ostalo deset tisuća Nijemaca koji se nisu uspjeli evakuirati, ostali su potpuno odsječeni od svih linija opskrbljivanja pa su se prehranjivali krađom od lokalnog stanovništva, čime su na sebe navukli bijes Grka koji su svakog uhvaćenog Nijemca brutalno sakatili prije nego što bi ga ubili. Tako se Nijemci nikako nisu htjeli predati Grcima kojih su se bojali više nego crnog vraga te su i Hitlerovu smrt i kapitulaciju Njemačke dočekali na Kreti s oružjem uperenim u Grke. Tu su na scenu ponovno stupili britanski obavještajci pa se njemački zapovjednik predao njima uz uvjet da zadrže svoje oružje dok ih Britanci ne evakuiraju s otoka, tako da su i četiri dana nakon kapitulacije svoje zemlje bili pod oružjem. Fermor i Moss su poslije rata postali uspješni književnici, a s generalom Kreipeom ponovno su se u prijateljskom tonu sastali 1972., kada su gostovali u programu grčke televizije.

 

Komentari

komentar

You may also like