Genijalni kemičar koji je stvorio kemijski otrov “Ciklon B” bio je Židov

Tužna životna priča jednog od najgenijalnijih nanstvenika koje je svijet vidio

Nobelovac Fritz Haber bio je gorljivi njemački nacionalist. Osim što je uveo revoluciju u proizvodnju hrane, izmislio je i hladnjake te je prvi sintetizirao ecstasy, a kreirao je i najgore bojne otrove. Veselio se dolasku nacista i njemačkoj premoći, no zbog židovskog je podrijetla odbačen pa je umro od slomljenog srca u Švicarskoj.

Ostavština njemačkog kemičara i dobitnika Nobelove nagrade Fritza Habera izuzetno je dvojbena te je i dandanas predmet živih akademskih rasprava. S jedne strane, riječ je o čovjeku koji je spasio više ljudskih života nego bilo tko drugi u cijeloj povijesti, omogućivši da danas zemaljsku kuglu nastanjuje gotovo osam milijardi stanovnika, dok je, s druge strane, odgovoran za smrt desetaka tisuća vojnika i doživotne patnje nebrojenih tisuća. Kako je bio kontroverzan u svom znanstvenom životu, ni privatni mu život nije išao pravocrtno. Iako je bio Židov, svoje je porijeklo gotovo s gnušanjem odbacio te je postao gorljivi njemački nacionalist, a sukob sa suprugom, prvom njemačkom doktoricom kemije i jednom od osnivačica feminističkih i pacifističkih udruga u Kaiserovu carstvu, završio je tragično.

Dodvoravanje nacionalistima

Fritz je rođen u obitelji bogatog židovskog trgovca u pruskom gradu Breslauu, današnjem Vroclavu u Poljskoj. S drugom rodbinom gotovo da nije imao nikakve odnose jer je šira obitelj izopćila njegova oca zbog toga što se oženio svojom sestričnom. Već u gimnazijskim danima Habera su počeli živo zanimati kemijski procesi pa je tome odlučio posvetiti cijeli život zbog čega je kasnije upisao kemiju na sveučilištu Friedrich Wilhelm u Berlinu. Iako na fakultetu nije bilo nekih osobitih tenzija između njemačkih i židovskih studenata, Habera su privlačila njemačka studentska udruženja sa svojim uniformama, paradama, ritualnim mačevanjima i ispijanjima hektolitara piva. No, naravno, Židovi nisu imali pristup takvim udruženjima pa se Haber, uz žestoko protivljenje oca koji je podupirao lokalnu židovsku zajednicu, odriče svoje vjere i prelazi na protestantizam te se, kako bi se još više svidio svojim fakultetskim kolegama, dobrovoljno javlja u vojsku. Nakon godine dana služenja u šestoj carskoj regimenti lake artiljerije vraća se na studije.

Na njegovo veselje, primljen je u nacionalističko studentsko udruženje te je u jednom ritualnom dvoboju uspio i zaraditi ožiljak na licu koji je u to doba bio izrazito popularan i predstavljao je pravo oličenje muškosti i ratničkog karaktera. Pokazao se izvanrednim studentom i briljantnim umom koji je od šale rješavao najsloženije kemijske procese pa se po završetku školovanja eminentni njemački kemičari bore kako bi ga uzeli za pomoćnika. Istodobno se ženi prvom doktoricom kemije u Njemačkoj Clarom Immerwahr, koja se na njegov nagovor također odriče židovstva. Ispočetka je njihov brak idiličan. Nadopunjuju se u znanstvenim istraživanjima, a ona njegove radove prevodi na engleski jezik i na istom jeziku drži predavanja u njegovo ime po Velikoj Britaniji, tako da nitko na kraju nije mogao razlučiti radi li se o izvornom Haberovu ili Clarinu radu.





Najznačajnije dostignuće

Zahvaljujući pomoći svojih mentora i novcu Clarina oca, vlasnika tvornice šećera u Breslaui, počinje Haberov strjeloviti uspjeh te se prihvaća dotad nerješivog problema, prehrane njemačkog stanovništva. Kako je populacija Njemačke nezadrživo rasla nakon ujedinjenja 1871. godine i snažnog ekonomskog napretka, javio se problem prehrane sve brojnijeg stanovništva. Prirodno gnojivo dobiveno od stočne balege nije bilo dovoljno da se oplemene sve veće poljoprivredne površine, a uvoz salitre iz Čilea, koja je nastala iz galebljeg izmeta koji se na stijenama skupljao tisućama godina, bio je izuzetno skup, a i to što bi se uvezlo većinom je završilo u vojnoj industriji u kojoj se koristilo za proizvodnju baruta.





Slika 1: Haberova supruga počinila je samoubojstvo kada je saznala za koliko je smrti odgovoran

Surađivao je sa suprugom i par najbližih suradnika, među kojima se isticao Carl Bosch koji je kasnije osnovao IG Farben, najveći kemijski konglomerat na svijetu koji je ujedno bio i jedan od stupova nacističke ratne ekonomije. Tako je Fritz Haber 1910. godine uspio doći do jednog od najznačajnijih tehnoloških dostignuća dvadesetog stoljeća. Sintetizirao je amonijak iz osnovnog vodika i dušika iz zraka i dobio dušično gnojivo koje su odmah prozvali kruhom iz zraka. Zahvaljujući novom umjetnom gnojivu, zasijane su milijarde hektara dotad praktički neplodne zemlje, čime se konačno stalo na kraj gladi koja je stalno prijetila stanovništvu Zemlje.

Milijuni su spašeni od spore i mučne smrti od gladovanja, svjetska populacija mogla je rasti, a svaki današnji čovjek u svom organizmu ima četrdeset posto potrebnih nitrata zahvaljujući Haberovu izumu. Njemački car Wilim II. Hohenzollern nagrađuje Habera i postavlja ga na čelo Kaiser Wilhelm instituta za kemiju u Berlinu. Haberov izum ima i jedan neželjen efekt. Budući da više nije bilo potrebe za salitrom, deseci tisuća čileanskih rudara ostaju bez posla i cijele nekoć prosperitetne regije padaju u bijedu.

Bračni problemi

Preko noći Fritz je postao poznat u cijelome svijetu i postaje uvaženi član akademske zajednice. Održava intenzivne prijateljske odnose sa slavnim fizičarom Albertom Einsteinom koje nisu narušili ni njihovi dijametralno suprotni pogledi na svijet. Dok se Einstein nikada nije odrekao svog židovstva, te je bio otvoreni pobornik pacifizma, Haber se zalagao za jačanje imperijalne moći Njemačke i širenje njezinih kolonija. Na istom pitanju razilazio se i s drugim prijateljem, ocem psihoanalize Sigmundom Freudom. U isto vrijeme, Haber se suočava s obiteljskim problemima. Clara mu se učestalo žali da zapostavlja njezin samostalni znanstveni rad te da je stavlja u rang obične tipkačice te se sve više uključuje u rad feminističkih i pacifističkih organizacija, što izuzetno živcira Fritza koji sve vrijeme njeguje izuzetno nacionalistički i militaristički duh.

Izbijanjem Prvoga svjetskog rata počinje novo životno poglavlje u životu Fritza Habera. Car Vilim II. imenuje ga načelnikom odjela za kemijsko naoružanje njemačke vojske te dobiva čin kapetana. Haberu je ta počast značila više nego sve znanstvene nagrade koje je do tada dobio te konačno s ponosom može nositi vojnu uniformu za kojom je godinama žudio. Više se nigdje ne pojavljuje bez paradne sablje, a kolege mu iza leđa zbijaju šale govoreći da bez pruskog šljema s prepoznatljivim šiljkom ne ide ni u krevet.

Slika 2: Car Vilim osobno je Habera postavio za šefa proizvodnje kemijskog oružja

Napad bojnim otrovima

Novi načelnik sve svoje znanje usmjerava u proizvodnju bojnih otrova za koje vjeruje da će Njemačkoj donijeti pobjedu. Nijemci su prvi napad bojnim otrovima izveli 31. siječnja 1915. godine, ispalivši osamnaest tisuća garanata punjenih metilbenzil bromidom na ruske položaje kod Bolimova u Poljskoj. Napad je bio potpuni fijasko jer se plin smrznuo zbog niske temperature pa nije imao nikakve učinke na ruske vojnike. No Haber se nije dao obeshrabriti. U tada najvećoj njemačkoj kemijskoj tvornici BASF sintetizirao je visokootrovni klor. Kako je Haška konvencija zabranjivala upotrebu bojnih otrova u artiljerijskim granatama, Haber je našao načina za zaobilaženje ratna pravila.

U travnju iste godine dopremio je sto šezdeset tona klora u šest tisuća kanistera te otrov pustio na francuske položaje kod Ypresa. Položaj prve uporabe otrova na zapadnom bojištu  pomno je odabran. Budući da su tu rovovima bili crnci iz Martinika, Nijemci su svom neprijatelju htjeli pokazati kako svoje strašno oružje ne žele koristiti protiv bijelog čovjeka. Učinak je bio katastrofalan. Francuski kolonijalni vojnici nisu ni znali što im se dogodilo. Prema njihovim rovovima dopuzala je žuta maglica koja je bila teža od zraka pa se polako vukla po tlu i uvlačila u rovove te su se deseci nesretnika počeli gušiti i trzati. Otrov im je palio grlo i pluća pa su počeli umirati u agoniji, dok su oni sretniji oslijepljeni u panici pobjegli napustivši svoje položaje i tako stvorivši rupu u položajima Antante dugu sedam kilometara.

Slika 3 i 4: Nijemci su prvi put otrov koristili protiv Francuza kod Ypresa. Oni koji nisu poginuli doživotno su oslijepjeli

U tom napadu poginule su tri tisuće vojnika, dok ih je sedam tisuća osjećalo posljedice cijeli život. Iako Nijemci nisu iskoristili raspad francuske obrane da bi otpočeli s ofenzivom, napad je proglašen velikim uspjehom, a car Vilim II. odlikovao je Fritza Habera Željeznim križem 1. reda.

Samoubojstvo supruge

Već je njegovo postavljanje za načelnika i voditelja njemačkog programa kemijskog naoružanja dovelo do potpunog raskola ionako narušenih bračnih odnosa, a masakr kod Ypresa Clara nikako nije mogla oprostiti svom suprugu. Na sva njezina preklinjanja i molbe da odustane od svojih pothvata koje nanose smrt i nesreću brojnim ljudima, Haber je samo lakonski odgovorio: “Za vrijeme mira znanstvenik je na raspolaganju cijelom svijetu, dok je za rata njegova dužnost služiti domovini”.

Iako nikada nije ozbiljno shvaćao Clarine prijetnje, dogodilo se nešto što nitko nije očekivao. Ono što je za njega bio najsvečaniji dan u životu na kraju se pretvorilo u katastrofu. U povodu bitke kod Ypresa i dobivanja Željeznog križa Haber je u svojoj vili priredio raskošno primanje kojemu je nazočio i sam car. U jednome trenutku Clara je prekinula glazbu i održala vatreni proturatni govor, a onda pred šokiranim uzvanicima izvukla Haberov službeni Luger i ustrijelila se u glavu.

Izgleda da samoubojstvo supruge nije pretjerano uzrujalo Habera jer je već sutradan ujutro otputovao na Istočno bojište, gdje je izveo još ubojitiji napad od onog kod Ypresa, te se nakon godinu dana oženio Charlottom Nathan s kojom je imao dvoje djece. Ubrzo su sve zaraćene strane počele koristiti bojne otrove, tako da su zaboravljene sve konvencije, pravila i kurtoazije poput trovanja samo crnih vojnika, što je na koncu rezultiralo s više od stotinu tisuća mrtvih vojnika i milijun doživotnih invalida.

Slika 5: Haberovi izumi uveli su potpuno novu eru kemijskog ratovanja

Haber je razvijao sve ubojitije bojne otrove, tako da su iz BASF-a izašli iperit i tabun zbog kojih su u stravičnim mukama umirale tisuće vojnika. No, na kraju nisu bojni otrovi odlučili rat, nego ekonomska premoć sila Antante koja se beskrajno povećala ulaskom u sukobe Sjedinjenih Američkih Država.

Hitlerova poruka

Poraz Njemačke i njezino poniženje Versajskim mirom žestoko je pogodio Habera pa je čak razmišljao i o samoubojstvu, a utjehu mu nije  pružila ni Nobelova nagrada koju je primio 1919. godine zbog svojih prijeratnih zasluga. Kada se malo oporavio od ratnog poraza, ponovno se počeo baviti kemijom. Osmislio je kemijski proces po kojem rade današnji hladnjaci, bavio se izlučivanjem zlata iz morske vode te je sintetizirao ecstasy pa ga se bez nekog pretjerivanja može nazvati ocem današnje techno-supkulture.

No, i dalje se u tajnosti bavio razvojem bojnih otrova za novu njemačku vojsku Reichwehr te je stvorio jaki insekticid Ciklon A koji je imao intenzivan miris kako bi upozorio ljude na opasnost. Veselio ga je dolazak nacista na vlast jer je u njima vidio snagu koja će Njemačkoj vratiti njezinu veličinu. Onda je doživio šok jer je kao Židov dobio otkaz na mjestu ravnatelja instituta Kaiser Wilhelm. Obratio se svom prijatelju, nacističkom ministru obrazovanja Bernhardu Rustu, pokušavajući mu objasniti kako nema većeg njemačkog nacionalista od njega i kako se davno odrekao židovstva. Rust je Haberu ubrzo prenio Hitlerovu poruku da mu Fuhrer zahvaljuje za sve što je za Njemačku učinio u ratu i da ga iznimno cijeni, no s obzirom na to da je nažalost Židov, savjetuje mu da proda svu svoju imovinu koju će mu država otkupiti po povlaštenoj cijeni i da napusti Reich.

Haberu se preko noći srušilo sve u što je vjerovao i za što se cijeli život borio te je u suzama napustio svoju domovinu koja ga je izdala. Shrvan, već 1934. godine umire od srčanog udara u sobi baselskog hotela u Švicarskoj.

Ubojiti patent

Nacisti su se obilato poslužili Haberovim patentima. Posebno su se okoristili Ciklonom A, kojem su odstranili neugodan i upozoravajući miris te ga prozvali Ciklonom B i njime podavili šest milijuna Haberovih sunarodnjaka, među kojima su bili i brojni njegovi rođaci.

Unatoč njegovoj ulozi u Prvome svjetskom ratu i kontroverznim političkim stajalištima, današnja Njemačka ipak se odužila “čovjeku koji je nahranio svijet”. Tako danas kemijski odjel Instituta Max Planck, bivšeg instituta Kaiser Wilhelm, nosi njegovo ime.

 

Komentari

komentar

You may also like