Hrvati u paklu Malvina (2): Letenje iznad mora je život, sve prije i poslije je čekanje…..

„Poletušom do uspjeha“ (fusnota 1)

Pogibija poručnika Jukica (vidi poveznicu ovdje) zasigurno predstavlja jednu od pojedinačno najtragičnijih epizoda rata za otočje Malvine/Falklande. Drugom pak pilotu, također podrijetlom Hrvatu, sudbina je namijenila potpuno drugačiju ulogu.

Capitán de Corbeta (kapetan korvete) Roberto Curilovic, čiji su preci u Argentinu doselili iz sela Pećurkovo brdo koje se nalazi u blizini Duge Rese, rođen je 03. siječnja 1947. godine u Buenos Airesu. Njegov otac Roko Ćurilović (kasnije je promijenio ime u Roque Curilovic) emigrirao je u Argentinu 1926. godine. Roko je prvi posao našao na poslovima izgradnje električne centrale u gradu Rosario. Nakon završetka tog posla, otišao je u Buenos Aires i zaposlio se u brodogradilištu čiji je vlasnik također bio Hrvat, Mihanović (Mihanovich). Kao čovjek koji je imao velika znanja u brodograđevnoj industriji, Roko je napredovao u struci i 1955. godine, kad je otišao u zasluženu mirovinu, bio je       voditelj cjelokupne brodogradilišne radionice. U braku s Isis Taricano (čija je majka Hrvatica iz Splita) imali su samo jedno dijete, sina Roberta. Roko Ćurilović je umro 1966. godine u Argentini.

Školovanje na Super Etendardu

Rujna 1980. godine, pedeset pripadnika Argentinskog mornaričkog zrakoplovstva (Comando de Aviación Naval Argentina COAN) iz “2. Escuadrilla Aeronaval de Caza y Ataque” (Druga lovačkobombarderska eskadrila mornaričkog zrakoplovstva) doputovalo je u mornaričku bazu Rochefort u Francuskoj.

U grupi su bili zapovjednik postrojbe Capitán de Fragata (kapetan fregate) Jorge Colombo, njegov zamjenik Capitán de Corbeta (kapetan korvete) Augusto Bedacarratz, kao i sljedeći piloti: Capitánes de Corbeta (kapetani korvete) Roberto Curilovic, Roberto Agotegaray i Alejandro Francisco te Tenientes de Navío (poručnici bojnog broda) Luis Collavino, Julio Barrraza, Juan Rodriguez Mariani, Armando Mayora i Carlos Machetanz. Svi piloti su bili iskusni, sa stotinama sati naleta na tadašnjem osnovnom tipu aviona u naoružanju COAN-e, A-4Q Skyhawk.




Ponosno istaknuti „ulovi“ Super Etendard. Siluete predstavljaju potopljene brodove ATLANTIC CONVEYOR i SHEFFIELD (D-80) od strane cijele postrojbe





Nakon tri mjeseca učenja francuskog jezika i terminologije, piloti su prebačeni u bazu francuskog mornaričkog zrakoplovstva (Aeronavale) Landivisiau, gdje su se slijedećih 30 dana obučavali na vježbovnom zrakoplovu Morane-Saulnier MS-760 Paris. Tijekom boravka u ovoj bazi saznali su razlog zbog kojeg su u Francuskoj – obuka na AMD-BA (Avions Marcel Dassault – Breguet Aviation) Super Etendard (u nastavku teksta SuE). Pristupilo se intenzivnom programu školovanja tijekom kojeg su piloti upoznavali oružane sustave a posebice upotrebu protubrodske rakete AM. 39 Exocet.

Linija Super Etendarda, najpotentnija platforma unutar argenstinskih oružanih snaga

Tečaj je završen u lipnju 1981. godine, ali su kapetan korvete Curilovic i poručnik bojnog broda Mayora odabrani za naprednu obuku, točnije, obuku u slijetanju na francuski nosač aviona CLEMENCEAU. Prvi SuE-i, njih pet (registarske oznake od 0751/3-A-201 do 0755/3-A-205) , stigli su u Argentinu 17. studenog 1981. i predani na upotrebu tijekom svečanosti u mornaričkoj bazi Espora.




Argentinski oružari opremaju ubojitu „poletušu“

Operacija “Rosario” – osvajanje Malvina/Falklanda

Tijekom operacije “Rosario” Curilovic je na kratko raspoređen na jedini argentinski nosač zrakoplova VEINTICINCO de MAYO, na avione A-4Q Skyhawk. Nije sudjelovao u borbama tijekom zauzimanja otočja i nedugo nakon završetka operacije vraćen je u svoju matičnu postrojbu (“2. Escuadrilla Aeronaval de Caza y Ataque”).

Grb Curiloviceve postrojbe

Najveći problem s kojim su se COAN piloti susreli na početku rata bio je ograničeni broj aviona SuE, ali je još veći problem bio iznimno mali broj protubrodskih raketa AM. 39 Exocet. Francuski predsjednik Miterrand je uoči rata uveo embargo na isporuku naoružanja Argentini i od naručenih 14 zrakoplova isporučeno je samo 5 i s njima isti broj raketa. Dodatni problem je bio i taj što sami avioni i rakete po dolasku iz Francuske nisu bili integrirani, što je ipak, u rekordnom roku riješeno radom domaćih stručnjaka.

Mapa koja pokazuje Curilovicev let 25. svibnja

Kao primarni cilj ovih aviona i raketa određen je britanski flotni sastav s naglaskom na uništenje najopasnijih ciljeva – nosača zrakoplova: HERMES (R12) i INVINCIBLE (R05). Svi piloti “2. Escuadrilla”, četiri zrakoplova SuE (peti, 0751/3-A-201 je ostavljen kao izvor pričuvnih dijelova i opreme za ostala četiri) i svih pet raketa su 19. i 20. travnja prebazirani na pogodniji aerodrom Rio Grande koji se nalazi na krajnjem jugu Argentine. Odlučeno je i da će se, zbog nedovoljnog doleta SuE, vršiti punjenje gorivom iz “letećeg tankera” KC-130H Hercules, FAA.

Deset pilota je postiglo dogovor da se formiraju parovi, (fusnota 2) a određen je i redoslijed polazaka parova u akciju napada na brodove. Dogovoreno je da u slučaju da se napad otkaže nakon što su avioni već u zraku, dotični par mora čekati svoju priliku nakon što se izredaju preostala četiri para. Određeno je i da svaki avion nosi po jednu raketu AM. 39 Exocet. Prvi napadački par su bili zapovjednik Colombo i Teniente de Navío Carlos Machetanz. Njihova akcija na koju su krenuli 02. svibnja je otkazana zbog problema prilikom punjenja gorivom u zraku. Dva dana nakon toga, red je bio na Capitán de Corbeta Augustu Bedacarratzu i Teniente de Navío Armandu Mayorau, koji su u napad krenuli nakon što je motrilački zrakoplov SP-2H Neptun otkrio britanski flotni sastav 70-ak milja jugoistočno od Port Stanleya/ Puerto Argentino. U napadu koji je uslijedio potopljen je razarač SHEFFIELD (D-80) na kojemu je živote izgubio 21 član posade.

Vatreni Dan neovisnosti

Napad koji je slijedio na argentinski dan neovisnosti, 25. svibnja, zadao je najveći gubitak invazijskim snagama, a potopljeni brod ATLANTIC CONVEYOR s 14 946 tona bio je najveći britanski u ratu potopljeni brod od kraja Drugog svjetskog rata.

ATLANTIC CONVEYOR, vidljivo je uzlijetanje Sea Harriera

Napadači su bili Capitán de Corbeta Roberto Curilovic (pozivni znak “Toro”) i Teniente de Navío Julio Barrraza (pozivni znak “Mate”) (fusnota 3). Zbog poteškoća sa “zračnim tankerom”, na let koji je bio određen u 12:00 sati, piloti su krenuli tek u 14:30 sati. Curilovic je letio na SuE reg. oznake 0753/3-A-203, a mladi Barazza na 0754/3-A-204.

Goruća olupina nakon pogodka rakete Zrak–More

Informacije koje su piloti tijekom pripreme za let dobili od CIC-a (Centro de informacion y Control s Malvina/ Falklanda) govorile su o više većih ciljeva na 110 km sjeveroistočno od Port Stanleya/ Puerto Argentino. SuE su krenuli na sastanak s KC-130H (kodni naziv “Berlin” reg. oznake TC-69) na 256 kilometara istočno od grada Puerto Deseado. Pilot Herculesa bio je bojnik Litrenta.

Tijekom putovanja do spornog otočja većina letjelica na ATLANTIC CONVEYOR-u  bila je zaštićena folijama

Punjenje je prošlo u najboljem redu. Da bi zavarali neprijatelja i napali ga s nebranjene pozadine, piloti su prvo letjeli na sjever da bi potom okrenuli k istoku i naposljetku na jug- direktno prema ciljevima, sada udaljenim 240 km. Želeći izbjeći prijevremenu detekciju s brodova, spustili su se na samo 8 do 10 metara iznad valova južnog Atlantika. Na šest minuta leta i 56 km udaljenosti od ciljeva, SuE su se popeli na veću visinu i uključili svoje “Agave” radare kako bi otkrili ciljeve. Radari su otkrili dvije manje i jednu iznimno veliku metu (58° 38′ South, 56° 8′ West). U 16:32 sata i na udaljenosti od 49 kilometara oba pilota su lansirala projektile te odmah okrenuli nazad prema mjestu sastanaka i ponovnog punjenja s Hercu – lesom.

Prvi je lansiranje izveo Barazza a potom i Curilovic. Kako je Barazza prvi napravio okret, piloti su neko vrijeme letjeli razdvojeni, da bi tek nakon što su povećali visinu opet stvorili par. Ispaljene rakete su za to vrijeme odabrale svoju metu te krenule prema nosaču zrakoplova HERMES, zastavnom brodu britanske eskadre.

Da su Exocet rakete kojim slučajem pogodile i potopile ovaj, najvažniji britanski nosač zrakoplova, pitanje je kakav bi bio krajnji ishod rata. Na sreću Britanaca rakete su u zadnjoj fazi prilaska cilju primijetile veći brod, udaljen samo 2 kilometra od nosača zrakoplova i odmah se usmjerile na njega. Radilo se o rekviriranom (mobiliziranom) kontejnerskom brodu MV ATLANTIC CONVEYOR. Ovaj brod je bio vjerojatno treći najvažniji u cjelokupnoj invazijskoj floti i to zbog tereta koji je bio ukrcan na njega.

Goruća olupina nakon pogodka rakete Zrak–More

Dugo se vjerovalo da je samo jedna raketa pogodila brod, ali najnovija istraživanja govore da su obje rakete postigle pogotke i to u lijevi bok i nadgrađe broda. U požaru koji je potom nastao uništena su tri helikoptera Chinook HC.1, šest Wessex HU.5, kao i jedan Lynx HAS.2. Također su uništeni šatori za 5000 vojnika, motori i pričuvni dijelovi za Harriere, materijal za desalinizaciju vode i dijelovi za improviziranu pistu za Sea Harriere (fusnota 4). Ukupna šteta uništenog broda i njegovog tereta bila je 370 650 000 britanskih funti.Na brodu je živote izgubilo 12 mornara uključujući i zapovjednika broda Iana Northa koji je tijekom akcije napuštanja broda doživio srčani udar.

Zapovjednik broda Ian North (lijevo), doživio je srčani udar tijekom evakuacije

Nakon uspješno obavljenog zadatka Curilovic i Barraza su u 18:37 sati sletjeli na pistu Rio Grande. Izveli su najduži argentinski borbeni let u cijelom ratu na kojemu su SuE prevalili 2592 km i u zraku ostali 4 sata i 7 minuta. Potapanje ATLANTIC CONVEYORA je bez dvojbe najveći i najvrjedniji pojedinačni uspjeh argentinske vojske u ovom ratu.

Curilovic napušta kokpit netom nakon uspješne misije

Godine mira

Nakon rata, točnije 1990. godine Curilovic preuzima mjesto zapovjednika “2. Escuadrilla Aeronaval de Caza y Ataque”. Sljedeće godine Roberto je argentinski mornarički vojni ataše u Europi, a godine 1995. imenovan je zapovjednikom cjelokupnog pomorskog zrakoplovstva republike Argentine. Dvije godine nakon toga, 1997, postaje zapovjednik odjela za planiranje političkih i strateških pitanja argentinske mornarice.

Spomenik na Falklandima u čast poginule posade ATLANTIC CONVEYOR

Roberto Curilovic, Capitán de Navio Aviador Naval (R) Veterano de Guerra, naziv kojim se službeno ima pravo koristiti, bio je i dio delegacije Argentinaca kojoj su Britanci dozvolili posjet spornom otočju i argentinskom vojnom groblju, 15. ožujka 2005.

Curilovic (peti s desna u najgornjem redu) u posjetu argentinskom vojnom groblju na Falklandima s članovima obitelji poginulih vojnika.

Kao iskusni zrakoplovac i dugogodišnji zapovjednik, Curilovic je nakon umirovljenja bio poželjan zaposlenik i kao takav je radio na mjestu tehničkog i operativnog savjetnika u tvrtkama FRAMAT, SAGEM i LOCKHEED MARTIN AIRCRAFT ARGENTINA S.A. Danas je Roberto Curilovic zaposlen kao voditelj odjela međunarodnih programa i poslova razvoja u Aeropuertos Argentina 2000 S.A. te kao savjetnik u tvrtki American International Airports LLC. Obje tvrtke posluju u više zemalja u Latinskoj Americi, SAD-u, Europi, Sjevernoj Africi, Srednjoj Aziji i Oceaniji. Roberto je oženjen s Edithom Radalj, kćerkom argentinskih Hrvata, s kojom ima djecu; kćeri Deboru i Barbaru i sina Roberta Martina koji je 2007. godine primio i hrvatske dokumente.

Dodaci:

Argentinski brodovi potopljeni ili oštećeni tijekom rata za Malvine/Falklande:

03.travnja 1982.: korveta Guerrico – oštećena

  1. travnja: podmornica Santa Fé – oštećena i zarobljena (kasnije potopljena)
  2. svibnja: ophodni brod Islas Malvinas – oštećen i zarobljen (kasnije preimenovan u HMS Tiger Bay)

01.svibnja: transportni brod Formosa – oštećen (greškom napadnut od strane argentinskih A-4B)

  1. svibnja: krstarica General Belgrano – potopljena
  2. svibnja: ophodni brod Alférez Sobral – oštećen
  3. svibnja: špijunski “ribarski brod” Narwal – potopljen
  4. svibnja: transportni brod Isla de los Estados – potopljen
  5. svibnja: transportni brod Bahía Buen Suceso – oštećen (kasnije potopljen)
  6. svibnja: transportni brod Río Carcarañá – oštećen (kasnije potopljen)
  7. svibnja: ophodni brod Río Iguazú – oštećen (kasnije nasukan na obalu i kanibaliziran)

Pored ovih gubitaka argentinci su izgubili i četiri manja transportna broda (Yehuín, Forrest, Monsunen, Penélope) koje su britanske snage zarobile i konfiscirale.

Britanski brodovi potopljeni ili oštećeni tijekom operacija kod Malvina/Falklanda:

  1. svibnja 1982.: razarač Sheffield – potopljen
  2. svibnja: fregata Brilliant – oštećena razarač Glasgow – oštećen
  3. svibnja:

razarač Antrim – oštećen

fregata Argonaut – oštećena

fregata Broadsword – oštećena

fregata Ardent – potopljena

  1. svibnja: fregata Antelope – potopljena
  2. svibnja: opskrbni brod – brod-matica Atlantic Conveyor – potopljen

razarač Coventry – potopljen

  1. lipnja: fregata Plymouth – oštećena

desantni brod Sir Galahad – potopljen

desantni brod Sir Tristram – oštećen

desantni brod-dok Fearless – oštećen

desantni brodić s desantnog broda Fearless – potopljen

11./12. lipnja: razarač Glamorgan klase County – oštećen

AMD-BA (Avions Marcel Dassault – Breguet Aviation) Super Etendard

Da bi zamijenili flotu ipak već zastarjelih A-4Q Skyhawk i ojačali udarnu oštricu jedinog argentinskog nosača zrakoplova VEINTICINCO de MAYO, vodstvo COAN-e je 1979. godine u Francuskoj naručilo 14 mornaričkih zrakoplova Super Etendard. Iako ih je isporučeno samo pet, ostvarili su spektakularne uspjehe protiv brodovlja RN (kraljevske mornarice, mornarica Velike Britanije). Tek 8. prosinca 1982. godine, nakon poništenja francuskog embarga na izvoz naoružanja i opreme Argentini, počeli su pristizati ostali naručeni SuE. Da su svi SuE bili u naoružanju COAN-e i opremljeni s dostatnim brojem raketa AM. 39 Exocet, britanski gubici bi zasigurno bili daleko teži a i konačni ishod rata bi najvjerojatnije bio drugačiji.

SuE 3-A-203 (0753) – zrakoplov koji je sudjelovao u potapanju HMS SHEFFIELD i ACL ATLANTIC CONVEYOR bio je nakon rata u posebnoj “milosti” Roberta Curilovica. Funkcije zapovjednika “2. Escuadrilla Aeronaval de Caza y Ataque” a potom i cjelokupnog mornaričkog zrakoplovstva omogućavale su mu tu privilegiju. Roberto je uživao gledajući ga dok leti i ponosno prikazuje svoje “kill-markingse”. Ovaj zrakoplov je našao mjesto i u povijesti susjedne, brazilske mornarice, kao prvi mlazni avion koji je, tijekom zajedničke vojne vježbe, sletio na njihov nosač zrakoplova NAeL MINAS GERAIS 28. studenog 1993. godine. Usko vezan za ovaj zrakoplov, Curilovic je, nažalost, prisustvovao i njegovom uništenju. Dana 29. svibnja 1996. tijekom izvođenja pokazne vježbe u mornaričkoj bazi Punta Indio (150 km udaljenoj od glavnog grada) poručnik Sergio Marquez je doživio težak udes u kojemu je izgubio život, a SuE 3-A-203 (0753) potpuno je uništen. Svojevrstan oproštaj od pilota i omiljenog mu zrakoplova Roberto je izrazio riječima: “Mislim da su i Marquez i 3-A-203 poginuli radeći ono što su najviše voljeli, a to je nesputano letenje.”

Atlantic Conveyor

Kontejnerski roll-on roll-off, brod ATLANTIC CONVEYOR, u vlasništvu Cunard Linea, rekviriran (mobiliziran) je u Liverpoolu 14. travnja 1982. U mornaričkoj bazi Devonport modificiran je na način da je dobio improviziranu uzletno – sletnu palubu, radionicu za održavanje zrakoplova, a pregrađene su i dodatne prostorije za smještaj osoblja. S nakrcanom vojnom opremom i zrakoplovima krenuo je put južnog Atlantika. Zadatak mu je bio opskrba britanskih invazijskih snaga. Početkom svibnja doplovio je nedaleko otočja i počeo opskrbljivati britanski borbeni sastav. Svi britanski transportni helikopteri, izuzev jednog Chinooka, su potonuli zajedno s brodom što je za iskrcane britanske trupe značilo da će morati prehodati cijelo otočje (gotovo 80 kilometara) da bi ga zauzeli.

Fusnote:

1 Exocet na francuskom jeziku označava ribu poletušu.

2 Parovi su formirani na način da članovi budu najviše i najniže pozicionirani piloti u eskadrili. Tako je zapovjednik u akciju išao s najniže rangiranim (i najmanje iskusnim) pilotom, dok je zamjenik zapovjednika bio u paru s predzadnje rangiranim pilotom.

3 Do sad se u cjelokupnoj literaturi koja opisuje spomenuti događaj pogrešno navode pozivni znakovi pilota. Tako se za Capitán de Corbeta Curilovica navodi netočan znak “Tito”- dok je ispravno “Toro”. Kod Teniente de Navío Julio Barrraza se navodi znak “Leo” a ispravno je “Mate”.

4 Šestog svibnja s ATLANTIC CONVEYORA je odletjelo osam pričuvnih Sea Harriera i šest RAF –ovih (Royal Air Force) Harriera GR.3.

Komentari

komentar

You may also like