Kako god okarakterizirali histeriju u SAD-u oko balona, i kako god dali naziv spomenutom balonu – špijunski, civilni, znanstveni – ostaje činjenica da su mnogi pogriješili nazvavši ovaj slučaj presedanom.
Može li se pojednostaviti stvar pa vanjsku politiku Kine i SAD-a svoditi na „vi nama Pelosi na Tajvan, a mi vama balon iznad države“, ili je pak u pitanju rovarenje domaćih subdržavnih elemenata protiv prvog čovjeka SAD-a, čiji nastavak nakon „otkrivenih tajnih papira kod Baidena“, „mutnih poslova oko plinskih poslova Hunter Bidena u Ukrajini“ ili „seksualne i narkomanske afere Bidena mlađega“, sada gledamo i u nevoljkosti vojske SAD-a da odmah posluša svog vrhovnog zapovjednika kad je u pitanju spomenuti balon tj. njegovog obaranje?
Nadalje, je li u pitanju bila želja Kine da ne primi u posjet američkog državnog tajnika Antonyja Blinkena znajući da će ga ovakav incident ponukati na odgađanje istoga? I stoji li objašnjenje kineskih vlasti da je u pitanju „odlutali civilni balon“ na kojeg „SAD djeluje pretjeranom silom“?
Puno pitanja – odgovora malo, a istina je, vjerojatno, „voda duboka“, i nalazi se negdje između svih spomenutih mogućnost koje se nameću u ova turbulentna vremena.
SAD već odranije imaju iskustvo sa stranim balonima
Ono što je činjenica jest da je SAD već na svom teritoriju „dobivao“ neprijateljske eksplozivne balone. Neke od njih je oborio, pojedine nalazio godinama nakon što su sletjeli na njegov državni teritorij, a pojedini su čak izazvali ljudske žrtve i manju materijalnu štetu.
Slika 1: Slobodno leteći japanski balon nazvan Fu-Go
Sredina 1944. godine je vrijeme kad se Japan suočavao sa svakodnevnim razarajućim napadima američkih teških bombardera B-29 na svoje gradove i industrijske kapacitete. Imajući višak želje a manjak kapaciteta, stožer japanske vojske odlučio se za osvetnički napad na tlo SAD-a jako jednostavnim sredstvom –papirnatim slobodnoletećim balonima (pogledaj video ispod teksta).
Slika 2: Putanja od Japana do SAD-a i lokacije gdje su baloni nađeni
Na balon, punjen hidrogenom, okačene su bombe i 36 vreća s pijeskom kao utezima. S otoka Honšu više tisuća je pušteno u atmosferu na visinu od 6 do 12 tisuća metara i nošeni vjetrom i strujama lagano odjedrilo do zapadne obale SAD-a. Jedini instrument na balonu tj. njegovom prstenu bio je barometar koji je, kad bi balon počeo gubiti visinu, automatski odbacivao vreće s pijeskom. Počevši u studenom 1944. baloni su počeli pristizati na teritorij od Aljaske do Kalifornije. Neki su zatečeni kako plutaju u moru ispred obale, pojedini su uspjeli izbaciti svoje bombe nad teritorijem SAD-a, dok su se treći samo spustili bez izbacivanja bombi. Zapovjeđena je medijska blokada u želji ne širenja panike među stanovništvom ali i držanja Japanaca u mraku glede rezultata ovih napada. Iznad cijele zapadne obale počele su ophodnje lovačkim zrakoplovima koji su uistinu i srušile neke od balona.
Slika 3: Mehanizam na prstenu
Letjelice lakše od zraka nosile su eksplozivna, protupješačka ili pak zapaljiva punjenja. Ova zadnja su nošena u želji izazivanja šumskih požara.
Slika 4: Aktivna bomba nađena 2014 u Kanadi
Ne prepuštajući ništa slučaju 555. bojna padobranaca vojske SAD-a bila je u pripravnosti za gašenje potencijalnih požara u formi padobranaca – vatrogasaca koji bi bili izbačeni u nepristupačnim šumama iz aviona. Na kraju je od 9300 upućenih balon-bombi njih samo 212 dokumentirano doletjelo do SAD-a i Meksika, uz još 73 u Kanadu.
Slika 5: 9300 ovakvih balona poslano je na lokacije u Sjevernoj Americi
Jedine ljudske žrtve balona stradale su 5. svibnja 1945. u Oregonu kada je poginula jedan trudnica i petero malodobne djece koji su bili na kampiranju u šumi.
Ove paklene naprave su kroz desetljeća nakon Drugog svjetskog rata pronalažene ali, na sreću, bez ljudskih žrtava. Zadnja je pronađena u Kanadi 2014. s još uvijek aktivnim bombama. Ista je na mjestu detonirana.
