Na parkingu, nedaleko iranskog veleposlanstva u Londonu, zaustavilo se vozilo. U 11:30, na adresi Prince’s gate 16, počela se odvijati do tada neviđena drama. Godina je 1980, 30. travnja.
Iz vozila je izašlo šest osoba naoružanih strojnicama i pištoljima i uz pucnjavu upalo u iransko veleposlanstvo.
Ubrzo su zauzeli cijeli objekt i za taoce uzeli 26 osoba, većinom djelatnika. Zadržavajući mirnoću, Trevor Lock, britanski policajac na ulazu, uspio je pritisnuti tajno dugme i tako obavijestiti nadležne o nemilom događaju prije nego što je i on svladan od strane otmičara. Napadači su bili pripadnici iranske disidentske arapske skupine „Demokratski revolucionarni front za oslobođenje Arabistana“ (DFRLA). U južnoj iranskoj pokrajini Kuzestan, naseljenoj većinom Arapima, postojale su jake separatističke ideje koje je prvo Šah, a od 1979. i Ajatalohah Homeini ugušio u krvi i represalijama.
Stotine pobunjenika su ubijene ili strpane u zatvore. Namjere otmičara kretale su se u smjeru pregovora o oslobađanju 91 zatvorenika, njihovih suboraca, iz iranskih zatvora. Svu logističku potporu za ovaj prepad otmičari su dobili od Saddama Huseina koji se nadao pripajanju naftom bogate iranske provincije. Čak je i oružje korišteno u otmici u Veliku Britaniju preneseno diplomatskom poštom iračkog veleposlanika.
Ubrzo su snage Scotland Yarda zatvorile sve prilazne ulice, a pozvani su i pripadnici britanskih specijalnih postrojbi SAS (Special Air Service) iz Hereforda. Njihov zapovjednik, pukovnik Michael Rose, i nama poznat iz misija UN-a u Bosni i Hercegovini, okupio je 22. regimentu SAS-a i helikopterom se uputio k središtu Londona.
Predsjednica vlade Margaret Thatcher i njen kabinet donijeli su odluku da će pregovore voditi policija, a u slučaju da bude pogubljenja talaca nadležnost će preuzeti SAS.
Vođa otmičara Awan Ali Muhammad je tijekom slijedećih 5 dana prijetio ubojstvom otetih, da bi neke i pustio. Zauzvrat je dobivao ustupke u vidu obraćanja medijima i iznošenja svojih zahtjeva.
Osim „Sasovaca“ i Mi-5, britanska tajna služba, uključila se u operaciju postavljanja prislušnih uređaja po prostorijama veleposlanstva i to bušenjem zidova iz susjednih zgrada. U želji da prikriju rad bušilica naveli su putničke zrakoplove, u slijetanju na aerodrom Heathrow, da lete što niže preko zgrade veleposlanstva i tako prave prikrivajuću buku.
Šesti dan došlo je do točke pucanja i otmičari su ubili prvog taoca i njegovo tijelo izbacili iz zgrade uz prijetnju da će u slijedećih 30 minuta pobiti i ostale.
Prema unaprijed određenom planu, pukovnik Rose krenuo je s implementacijom napada. Operacija “Nimrod“ nalagala je istovremeni napad „Crvenog tima“ SAS-a koji će očistiti tri gornja kata veleposlanstva, dok će „Plavi tim“ napasti podrum i prve dvije razine zgrade. Procjena SAS-a je da će 40% otetih poginuti tijekom napada ali s obzirom da je prolazilo zadatih pola sata pristupilo se provođenju jako riskantne operacije.
U 19:32, kodni signal „Hyde park“ označio je početak napada, koji je, zahvaljujući mnogobrojnim TV ekipama oko zgrade pratilo, po prvi put uživo, cijelo britansko ali i šire gledateljstvo.
Odmah su se stvari zakomplicirale kad je viseći na konopcu tijekom spuštanja s krova u isti se zapetljao „Sasovac“ Thomas Goodyear i na taj način spriječio korištenje eksplozivnih naboja za proboj prozora.
Improvizirajući, prozori su ručno slomljeni i u prostoriju su ubačene šok bombe i suzavac. Jedna od bombi zapalila je zavjesu čiji se plamen prenio na plinsku zaštitnu masku narednika Toomyja Palmera. Četiri „Sasovca“ probila su se u zgradu, a Palmer je zbacio svoju goruću masku samo da bi odmah potom susreo i prvog terorista. Uperio je u njega svoj automat Heckler & Koch MP5 i okinuo. Isti je ostao zaglavljen!
Neplanirani događaji za napadače redali su se jedni za drugima. Nastalu konfuziju iskoristio je spomenuti otmičar koji je vadeći ručnu bombu krenuo trkom k prostoriji gdje je bila većina muških talaca. Ipak, Palmer ga je sustigao i s jednim hicem iz pištolja u glavu lišio života. U sobi s taocima bila su i tri otmičara koja su, čuvši pucnje i eksplozije, počeli pucati po nesretnim ljudima, ubivši jednoga i dva ranivši. Palmerov tim naglo je upao u sobu i u brzom slijedu likvidirao dvojicu terorista prije nego što su uspjeli detonirati bombe. Treći se pak skrio među taocima i vrebao svoju priliku.
Dok je trajala drama na višim katovima zgrade i „Plavi tim“ je upao na prvi kat te brzo pronašao BBC-ovog zaposlenika Sima Harrisa koji je bio potresen ali neozlijeđen. U slijedećoj prostoriji policajac Lock, koji je prvi i obavijestio svoje nadležne o napadu, bio je u očajničkoj borbi na život i smrt s vođom otmičara Awanom. Policajac je već bio nadjačan i samo je upad SAS-ovih pripadnika spasio njegovu glavu. Kratki rafal bio je dovoljan za dovođenje situacije u kontroliranu. Oba oslobođena Britanca su ubrzo evakuirana na sigurno. Drugi dio „Plavog tima“ upao je u prizemlje koje je bilo prazno i nastavio k podrumu gdje su u kutu primijetili siluetu koja čuči. Na nju su ispraznili cijeli šaržer iz svojih automata. Bila je to ipak samo bezopasna kanta za otpad!
Potom je „Crveni tim“ pronašao i ženske zatočenice u prostoriji koja nije bila nadzirana te ih krenuo evakuirati.
Skupivši sve otete krenula je evakuacija preko glavnog stubišta. Tijekom procesa narednik Winner primijetio je u koloni skrivenog otmičara koji je krenuo vaditi osigurač iz ručne bombe; brzo ga je gurnuo, a druga dvojica kolega u njega su „sprašila“ svoje automate, ubivši ga na mjestu.
Svi oslobođeni su odvedeni u vrt veleposlanstva gdje su im na ruke stavljene plastične lisice. Ova mjera predostrožnosti pokazala se opravdanom jer je ubrzo ustanovljeno de je među evakuiranim još jedan prikriveni otmičar koji je brzo raskrinkan i uhićen.
Cijela operacija trajala je 17 minuta. Po okončanju, ponovno je nadležnost prebačena na policiju, a SAS-ov tim je tiho nestao s mjesta operacije. U isturenom zapovjednom mjestu ubrzo ih je posjetila predsjednica vlade M. Thatcher rekavši im: „Gospodo, ništa slađe od uspjeha nije, a vi ste ga upravo ostvarili“! Riječi koje su dočekane glasnim klicanjem i nazdravljanjem hladnim pivama.
Tijekom operacije „Nimrod“ ubijen je samo jedan talac, a od šest otmičara smrtno je stradalo njih pet. Šesti, Fowzi Badavi Nejad, osuđen je na kaznu od 25 godina zatvora. Ipak, 2008. oslobođen je i danas živi u Londonu pod drugim identitetom.
SAS je zbog širokog publiciteta u ovoj operaciji dobio na tisuće novih molbi mladih koji žele pristupiti njihovoj postrojbi.
