Kako su stara austrougarska torpeda, proizvedena u Rijeci, potopila njemačku modernu krstaricu

 „Ili ću biti odlikovan ili mi slijedi vojni sud“! Paljba!!!

Mario Raguž

Pukovnik norveške vojske Birger Eriksen obilazi otočnu utvrdu Oscarborg čiji je zapovjednik. Kamena hrid, s bunkerima, zatvara dugi fjord na dnu kojega leži Oslo. Večer 09. travnja 1940. je hladna i maglovita. Njegovu mirnu šetnju prekida dramatična poruka pobočnika o upadu nepoznatih plovila nekih 60 kilometara južno. Oglašena je uzbuna i rat je došao i u Norvešku.

Njemačka ratna industrija uvelike je ovisila od države koja je glumila neutralnost, a u naravi žestoko podupirala nacistički ratni stroj. Dakako radilo se o Švedskoj. Njena viskokvalitetna željezna rudača izvozila se preko domaće luke Lulea, ali i preko norveškog Narvika. Za licemjerne Šveđane ovo je bio lukrativni posao, a za Hitlera pak pitanje mogućnosti daljnjeg vođenja rata.

Uviđajući koliko će mogući napad Britanaca na Skandinaviju izbaciti Njemačku iz rata, „najpoznatiji kaplar iz Prvog svjetskog rata“ hazarderski je krenuo u invaziju Norveške.




Trećeg dana mjeseca travnja 1940. iz njemačkih luka otisnule su se flotile ratnih brodova na visokoriskantnu akciju zauzimanja Norveške – operacija Weserübung. Cilj je bilo simultano zauzimanje norveških luka Narvik, Trondheim, Bergen, Egersund, Kristiansand i glavnog grada Osla. Znajući za svoju inferiornost naspram Velike Britanije na moru, akcija je morala biti tajna i izvedena brzo. Zbog toga su iskorišteni ratni brodovi za transport vojnika koji će zauzeti, u pomorskom desantu, spomenuta mjesta.





cruiser blucher

U načelu, cijela operacija je bila uspješna i manji operativni i taktički porazi nisu promijenili stratešku sliku; a ta je osvajanje Norveške, poraz Saveznika, dobivanje važnih luka i, najvažnije, neometan pristup švedskoj rudači.

karta Oscarsborg




Oslofjord je 100 km dug rukavac s norveškom metroplom na samome kraju. U njoj su se nalazili kralj i norveška vlada i oni su postali jedan od najvažnijih nacističkih ciljeva u ovoj operaciji. Utvrda u tjesancu Drøbak, izgrađena u 19. stoljeću i opremljena s tri sporometna 280 mm topa, bila je pod zapovjedništvom 65-godišnjeg pukovnika Eriksena koji je za par mjeseci trebao otići u mirovinu. Pod njim su se nalazili mobilizirani umirovljeni vojnici, potom potpuno „zeleni“ vojnici i tek šačica profesionalnih vojnika. Sve ovo uvjetovalo je da su samo dva topa mogla biti u funkciji.

Njemačka flota, čiji cilj je Oslo, krcata vojnicima sastojala se od dvije teške krstarice: Blucher i Lutzow, lake krstarice Emden, potom torpiljerki Kondor, Mowe i Albatros kao i 8 minolovaca.

oscarsborg fortress – drøbak 

U potpunoj tami, ovaj snažni odred ušao je u fjord i uspio zavarati norveške branitelje na samom ulazu. Nastavio je dalje prema sjeveru i prije ulaska u tjesanac Drøbak bio je primijećen od iskusnog norveškog  pukovnika. Dobivene zapovjedi su mu bile jasne: prije napada bio je u obvezi ispaliti hitac upozorenja. Znajući da će starim topovima trebati puno vremena za ponovno punjenje, ovaj mudri vojnik odlučio je ignorirati spomenutu zapovijed. U rano jutro, u 04:20 izdao je zapovijed za otvaranje vatre na 1800 metara udaljenu, još uvijek nepoznatu formaciju brodova. Imajući na umu da se možda radi i o prijateljskim brodovima preuzeo je rizik na sebe riječima: „Ili ću biti odlikovan ili mi slijedi vojni sud!“. Oba teška zrna pogodila su najjači brod u formaciji, krstaricu Blucher. Udarci po brodu izazvali su požar, a više desetaka ukrcanih vojnika je poginulo. Zbog stanja u kojem se krstarica nalazila, kao i zbog magle, Njemci su počeli nasumično pucati po obali. To je samo dodatno pogoršalo njihov položaj jer su se i manji norveški topovi na obali pridružili bitci. Pogodak za pogotkom slijedio je po nadgrađu gorućeg broda. Iako u lošem stanju brod od 18 500 tona je produžio dalje prema svome cilju ostavljajući drugu tešku krstaricu Lutzow samu u borbi. Lutzow je sad bio središte topovskih salvi od 150 mm s obale. I on je ubrzo primio više teških oštećenja i potom je napravio zaokret od 180 stupnjeva i krenuo u bijeg prema izlazu iz fjorda. Njegov primjer slijedili su i drugi brodovi, a Blucher je, ne znajući, plovio dalje na sjever, ravno u smrtnu klopku.

blucher-german admiral hipper heavy cruiser -april-9-1940

Stari pukovnik je, ništa ne prepuštajući slučajnosti, na rasplaganju u utvrdi imao i 50 godina stare torpedne aparate prenesene iz Rijeke nakon raspada Austrougarske. Odmah po dolasku na zapovjedno mjesto on ih je samoincijativno osposobio za uporabu i sad se taj napor vratio s dividendama. Ne znajući hoće li ove podmorske torpedne cijevi uopće funkcionirati, ispaljena su dva projektila. Prvi je pogodio krstaricu u provu nanijevši samo manju štetu. Drugi torpedo je pak pogodio brod na mjesto gdje je nedugo prije bio pogođen 280 mm topovskom granatom i time bio oslabljen.

blucherovo potonuće

More je počelo prodirati i brod se jako nagnuo u lijevu stranu. Ubrzo su i vatreni jezici došli do skladišta strjeljiva na brodu i snažna eksplozija je potresla plovilo. Kapetanu Oscaru Kummetzu ostalo je samo pozvati posadu na napuštanje tonuće olupine. Rastrgana između prodora mora, eksplozija i vatre, krstarica je potonula, u smrt odvlačeći između 500  i 1000 mornara i vojnika za predviđeni desant.

zračni napad na utvrdu

Ipak, ovaj hrabri čin nije mogao spriječiti neizbježno. Ubrzo su se na nebu iznad stare utvrde pojavili njemački bombarderi koji su oštetili objekt i primorali branitelje na predaju.

Posada pod vodstvom pukovnika Eriksena omogućila je ovim podvigom  bijeg vlade, kralja Haakona VII i naravno, kako to obično biva kod okrunjenih glava, državnih zlatnih rezervi. Nakon rata pukovnik Eriksen je optužen od svojih nadređenih da je prerano predao tvrđavu, ali je optužba povučena i on je primio najviše norveško odlikovanje Ratni križ s mačevima.

 

 

 

 

 

 

Komentari

komentar

You may also like