M. Stefanov: Kako održati i ojačati britansku pomorsku moć?

Mario Stefanov

Javno objavljenim popisom gubitaka naglašava se značaj pomorske moći za britansko povijesno nasljeđe koje se pokušava revitalizirati. To povijesno nasljeđe London vidi i kao temelj održanja i jačanja britanske pomorske moći i njezina povratka na svjetske oceane u funkciji realizacije proklamirane geostrateške doktrine ‘Globalne Velike Britanije’

Od svog osnutka do danas britanska ratna mornarica Royal Navy u ratovima diljem svijeta izgubila je impresivan broj od 5100 ratnih brodova.

Ažurirani popis svih izgubljenih ratnih brodova koje je uništila neprijateljska vatra tijekom više stoljeća, kao i poznatih lokacija olupina sa svim okolnostima stradavanja objavio je ovih dana Royal Navy u suradnji s Maritime Archaeology Sea Trust-om.

Vojne grobnice




Royal Navy od svog osnutka u 16. stoljeću izgubio je tisuće ratnih brodova zbog pomorskih nesreća i neprijateljske vatre. Novi popis gubitaka obuhvaća 5100 ratnih brodova izgubljenih u britanskoj pomorskoj službi od 1512. godine do danas. Stvorena baza podataka koja ima arheološku i povijesnu vrijednost, a usmjerena je na očuvanje britanske pomorske tradicije, javno je objavljena kako bi se koristila u daljnjim istraživanjima.

Objavljeni popis i dosjei brodova odnose se isključivo na ratne brodove iz sastava ratne mornarice i ne uključuju brodove koji su pripadali ratnom zrakoplovstvu, obalnoj straži, niti brodove trgovačke mornarice na kojima su bile ukrcane posade iz sastava Royal Navy-ja. Iz baze podataka isključeni su i brodovi koje su britanski neprijatelji zarobili, koji su izgubljeni u službi neke druge ratne mornarice ili pak, nakon službe u ratnoj mornarici, predani britanskoj trgovačkoj floti.





Popis 5100 izgubljenih ratnih brodova stvoren je još 2011. godine i izvorno je trebao pomoći arheološkoj struci i organizacijama koje se bave zaštitom britanske povijesne baštine kako bi se diljem svijeta dodatno istražile i zaštitile olupine potopljenih britanskih ratnih brodova. Tim prije što su mnoge od njih klasificirane kao službene vojne grobnice.

No, Maritime Archaeology Sea Trust i Royal Navy zaključili su da je stvorena baza podataka, u međuvremenu nadograđena, od interesa za širu javnost i povjesničare i sada su je učinili javno dostupnom. Popis se može pretraživati prema nazivu broda, klasi i tonaži, a mogući su i specificirani upiti poput pretraživanja izgubljenih ratnih brodova u francuskim vodama u posljednjih 500 godina, koji primjerice iznosi 760 brodova, ili pak broja brodova Royal Navy-ja izgubljenih na dan savezničkog iskrcavanja u Normandiji koji iznosi 416.

Operacija ‘Torch’

Baza podataka oslanja se na službene zapise, povijesne radove, memoare i iskaze očevidaca. Informacije o pozicijama potopljenih plovila pribavljane su korištenjem arheoloških istraživanja i izvješća o naknadno obavljenim radovima prigodom osiguranja olupina od pljačke ili njihova pretvaranja u memorijalne grobnice. Iako je brojka od 5100 izgubljenih ratnih brodova uistinu zapanjujuća, Giles Richardson, arheološki rukovoditelj Maritime Archaeology Sea Trust-a, napominje da to nije sve i da su mnogi potopljeni brodovi u službi britanske ratne mornarice u vjetrovima ratova ostali neevidentirani, a uzroci mnogih gubitaka do danas su ostali misterij.




Tako je, primjerice, više od polovice brodova izgubljenih tijekom 2. svjetskog rata klasificirano kao “nepoznato-izgubljeno u akciji”, zbog nedostatka informacija o okolnostima i razlozima stradavanja. Mnogi od njih su desantni jurišni čamci korišteni pri iskrcavanju u Normandiji, kao i druga mala plovila izgubljena u velikim operacijama, uključujući spašavanje britanskih i savezničkih snaga iz Dunkirka ili tijekom iskrcavanja u Sjevernoj Africi poznatog kao operacija “Torch”. Službena izvješća o gubicima manjih ratnih brodova sačinjena su mjesecima nakon događaja, u vrijeme kad su preživjeli i očevici odavno prešli na druge ratne dužnosti.

Zanimljivo je da statistika stvorene baze podataka transparentno i jasno otkriva učinke promjena koje su se tijekom stoljeća odvijale u razvoju pomorske tehnologije. Tako su sve do prijelaza u 20. stoljeće brodolomi uzrokovani nevremenom ili tehničkim kvarovima ili pak nasukavanjima, a ne bitke, bili odgovorni za veliku većinu gubitaka britanske ratne mornarice. Do naglog preokreta došlo je nakon 1900. godine. Od tada su tri četvrtine potopljenih brodova britanske ratne mornarice izgubljene od neprijateljske vatre u direktnim sukobima.

Novo carstvo

Nadalje, iz baze podataka može se uočiti da su tijekom 1. i 2. drugog svjetskog rata morske mine uništile jedan od četiri izgubljena britanska ratna broda, što ukazuje na učinkovitost i danas jednostavnog i jeftinog minskog oružja. Također se može vidjeti i utjecaj zrakoplovstva na gubitke ratnih brodova. Tako su tijekom 1. svjetskog rata borbeni zrakoplovi koji su se tek počeli razvijati uništili samo tri posto britanskih ratnih brodova od svih izgubljenih o tome ratu. No u 2. svjetskom ratu neprijateljske zrakoplovne snage odgovorne su za jednu trećinu svih izgubljenih britanskih ratnih brodova u tome ratu.

Posljednji u nizu od tisuća izgubljenih ratnih brodova Royal Navy-ja kroz stoljeća su ratni brodovi izgubljeni tijekom britanske vojne kampanje protiv Argentine na Falklandima (Malvinima) 1982. godine. Ujedinjeno Kraljevstvo je djelovanjem argentinskog ratnog zrakoplovstva i raketnih sustava obalne obrane izgubilo šest ratnih brodova među kojima su raketni razarači HMS “Sheffield”i HMS “Coventry”, raketne fregate HMS “Ardent” i HMS “Antelope”, desantni brod “Sir Galahad”, čija je potopljena olupina nakon rata proglašena memorijalnom grobnicom, kao i veliki transportni brod “Atlantic Conveyor”.

Napuštanjem Europske unije Ujedinjeno Kraljevstvo krenulo je putem povratka na stare geopolitičke pozicije svoga nekadašnjeg globalnog carstva u kojemu “sunce nikada ne zalazi”. Dakako, London kroz strategiju “Globalne Velike Britanije” ne gradi carstvo na postavkama prohujalih stoljeća, nego pokušava izgraditi svoj utjecaj i prisutnost na svim prostorima na kojima se carstvo nekada prostiralo, oslanjajući se pritom na Commonwealth, tzv. Anglosferu, blisko savezništvo sa SAD-om i na veći broj formalnih vojnih saveza diljem svijeta, među kojima se ističe Indo-tihooceanski savez AUKUS.

Značaj i veličina

U izgradnji i promoviranju takve “Globalne Velike Britanije” koja se u vojnom pogledu vraća nakon povlačenja iz 70-ih godina prošlog stoljeća ponovno na pozicije “istočno od Sueza”, Royal Navy i ukupna pomorska britanska moć imaju ključnu ulogu. Povratak na stare imperijalne rute istovremeno je i povratak Ujedinjenog Kraljevstva na svjetska mora.

Nova baza podataka s podacima o upečatljivom broju izgubljenih ratnih brodova od 16. stoljeća do danas već na prvi pogled upućuje na značaj i veličinu britanske ratne mornarice kroz stoljeća i kontinuirano i uporno ulaganje u njezin razvoj, kao i na činjenicu da je tijekom stoljeća ratovala u svakom kutku svijeta.

Posredno, stvorenim i javno objavljenim popisom gubitaka naglašava se značaj pomorske moći za britansko povijesno nasljeđe koje se pokušava revitalizirati. To povijesno nasljeđe s druge strane London vidi i kao temelj održanja i jačanja britanske pomorske moći i njezina povratka na svjetske oceane u funkciji realizacije proklamirane geostrateške doktrine “Globalne Velike Britanije”.

Komentari

komentar

You may also like