Mala njemačka podmornica za dva sata potopila 3 britanske krstarice

Poginulo čak 1459 britanskih mornara

Tri britanske krstarice: Aboukir, Hogue i Cressy, su u ophodnji Sjevernim morem nedaleko nizozemske obale. Datum je 22.09.1914. „Veliki rat“ je tek počeo i spomenuti flotni sastav još nije primijetio nijedan protivnički brod.

Ono čega na britanskim brodovima nisu svjesni je da ih kroz periskop promatra posada njemačke podmornice U-9.



Sl.1 i 2. Britanska krstarica HMS Cressy

Tri oklopne krstarice su prilično stari brodovi napravljeni još 1890-ih. Od tada najveći dio vremena provele su u pričuvi vezane uz obalu rijeke u Kentu. Na početku Prvog svjetskog rata reaktivirane su iz „hibernacije“ a za posadu su uzeti lokalni rezervisti, poglavito oni iz lučkog grada Chatham. Brodovi, svi iz iste Cressy klase, bili su dugi 144 metra, maksimalne brzine 21 čvor, a naoružani su bili s 2 topa 234 mm i 12 od 152 mm. Posada je brojila 773 člana, a brod je težio 28 000 t istisnine.





Zapovjednik krstaričkog sastava, čija glavna uloga je zaštita transportnih brodova koji preko La Manche prebacuju vojnike u Francusku, je admiral Arthur Christian.

Stare krstarice patile su od čestih tehničkih kvarova, a i strojevi na njima gutali su ogromne količine uglja. Kao da se sve urotilo protiv Britanaca toga dana – i vrijeme je bilo loše s velikim valovima, jakim vjetrom. Sve to, uz sporost brodova i neuvježbanu posadu kao da su prizivali katastrofu, a katastrofa je bila bliže nego što se itko nadao.





Više britanskih admirala uvidjelo je kako krstarice nemaju nikakvu šansu u eventualnom srazu s modernijim njemačkim površinskim brodovima i o tome se povela rasprava s prvim lordom admiraliteta Winstonom Churchillom. Ipak, na snazi je ostala zapovijed da plovni sastav ostane na ophodnoj dužnosti ispred nizozemske obale.

Noć s 21. na 22. rujna dočekala je krstarice u sumornom raspoloženju, ružnom vremenu, a da stvari budu još teže, i admiral Christian nije bio prisutan sa svojim sastavom, već je stjecajem okolnosti ostao u luci. Njegovu dužnost preuzeo je zapovjednik broda Aboukir.

Smjer kretnja plovnog sastava vodio ih je pravo u zasjedu koju je postavio 32-godišnji zapovjednik podmornice U-9 poručnik Otto Weddigen.

Sl.4. njemačka podmornica U-9

Podmornica je bila malena, samo 493 t istisnine, naoružana s četiri torpedne cijevi, a posadu je činilo 28 podmorničara. Uvjeti rada i života bili su spartanski i ne bez opasnosti – nevezano za neprijatelja Zaronjena podmornica bila je spora, zrak je bio težak i nerijetko opasan za zdravlje.

Njemački poručnik Weddigen i posada upali su u isto ono nevrijeme kao i Britanci. U samo svitanje 22. rujna U-9 je ušla u mirne vode i podigla je svoj periskop da izvidi situaciju. Na iznenađenje, ugledali su tri krstarice udaljene nekih 1200 metara. I na krstaricama se raspoloženje popravilo zbog boljeg vremena ali i zbog saznanja da im u pomoć dolazi još jedna moderna laka krstarica i 14 razarača. Do njihovog dolaska dijelilo ih je četiri sata.

Sl.5. njemački poručnik Otto Weddigen

Oko 5 sati, u to sudbonosno jutro, nastavila se pravocrtna plovidba krstarica brzinom od 10 čvorova. Iako u zoni potencijalnih sukoba, krstarice su plovile ravno bez uobičajene cik-cak plovidbe dok su samo dva topa bila posjednuta od posada na svakome od brodova.

Nakon manevriranja pod morem i zauzimanja pravog položaja, sa samo 300 metara daljine njemačka podmornica U-9 ispalila je, u 6:20, prvi torpedo koji je pogodio Aboukira u desni bok. Odmah je došlo do velikog prodora mora u kotlovnicu i bojlere i brod se zaustavljen naglo nagnuo. Isprva se mislilo da je brod naletio na sidrenu minu ali je pregled štete pokazao pogodak torpeda. Odmah su o tome obavještene i posade ostala dva broda. Pogođeni Aboukir se nakon 25 minuta izvrnuo dok je na stotine mornara ostalo plutati na površini. Uvidjevši stradanje i dramu na Aboukiru kapetan Hoguea je odlučio potpuno zaustaviti svoj brod i k tonućem brodu poslati svoje spasilačke čamce.

Sl.6. potonuće britanske krstarice Aboukir

Njemački poručnik Weddigen je bio potpuno zaprepašten kad je u 6:50 oprezno podigao periskop i na 270 metara vidio zaustavljenu drugu krstaricu. Ne čekajući odmah je na nju lansirao oba pramčana torpeda. Dvije snažne eksplozije potresle su krstaricu koja je nedugo zatim potonula. Ubrzo se mjestu punom preživjelih mornara približila i jedina preživjela krstarica Cressy. I oni su počeli spašavati što više ljudi se moglo. Pokazalo se i da je racionalno rasuđivanje bilo narušeno činjenicom da je većina mornara bila iz istih mjesta i stoga dodatno motivirana da spasi svoje prijatelje i rodbinu.

Usprkos niskom stanju u baterijama koje su služile za podmorsku vožnju, Otto Weddigen se odlučio i za treći napad. U 7:10 ispalio je dva krmena torpeda. Na krstarici su na vrijeme uočili torpeda i pala je zapovijed „naglo naprijed“. To je pomoglo u izbjegavanju jednog torpeda ali je drugi pogodio Cressy. Želeći biti siguran da će i treći brod biti poslan na dno, Weddigen je okrenuo svoju podmornicu i ispalio posljednji pramčani torpedo. Pogodak je rastvorio brod u visini bojlera i isti je odmah počeo tonuti. Podmornica je ubrzo napustila mjesto boja a u hladnom je moru ostalo više tisuća mornara.

Sl.7. njemački heroj Otto Weddigen

Nizozemski ribarski brod koji se slučajno zatekao nedaleko tonućih brodova odmah je krenuo u spašavanje. Krajnje brojke su bile zastrašujuće: čak 1459 ljudi je poginulo dok ih je 837 spašeno. U Njemačkoj je poručnik Weddigen postao prvi istinski heroj i odlikovan je Željeznim križem prve klase za spomenutu akciju.

 

 

Komentari

komentar

You may also like