Mario Raguž
Kakva je šansa napadača u uspjeh ako je omjer u napadu 1:14 u korist branitelja? Ukoliko je datum 10. 05. 1940., napadač njemački padobranac, a branitelj Belgijanac u betonskim bunkerima, odgovor je – velika!
Slika: Jedna od mnogobrojnih topovskih kupola na krovu utvrde
U namjeri zaštite tri velika mosta koja premošćuju Albertov kanal i spajaju Belgiju i Nizozemsku (Liege i Maastricht), izgrađena je utvrda u istoimenom selu Eben-Emael. Smatrana je za pojedinačno najjaču utvrdu na svijetu, a njezinih 5500 metara podzemnih tunela građeno je od 1932. do 1935.
Kao i francuska Maginot linija i ova utvrda bila je produkt bolnih iskustava iz Prvog svjetskog rata kad je Belgija pregažena u napredovanju njemačkih carskih snaga.
Slika: 120 mm topovi u kupoli
Ujedno je njena snaga bila i njena najveća slabost. Opremljena s topovima 120, 75 i 60 mm, mnogobrojnim strojnicama, opasana bodljikavom žicom i minskim poljima, ulijevala je, ispostavit će se, lažnu sigurnost.
Njezin zapovjednik, bojnik Jottrand, pod sobom je imao garnizon od 1200 odlično opremljenih i, u 45 m dubokim bunkerima zaštićenih vojnika. Kupole s topovima i ostalim strjeljačkim oružjem bile su pokretne, a pojedine su se čak mogle i uvlačiti pod zemlju za potrebe još jače zaštite ili pak tijekom punjenja cijevi. Ukupno je tvrđava raspolagala s 64 vatrena položaja, a u njezinoj široj zoni odgovornosti bilo je još 16 500 belgijskih vojnika.
Predviđalo se da je tvrđava gotovo neosvojiva jer je raspolagala s bolnicom, stacionarom, agregatima, zalihama strjeljiva, vode, hrane, uglja i svime potrebnim za dugotrajnu upornu obranu.
Slika: Izlazak padobranaca iz jedrilice
Shvaćajući da je za poraz Nizozemske, Belgije, a potom i Francuske nužno bilo osvojiti spomenute mostove, Nijemci su udarili po tvrđavi novim, do tada nikad upotrebljenim oružjem i uz primjenu potpuno nove taktike: zračnog desanta!
Padobranska (njemački: Fallschirmjäger) grupa „Granit“ sastavljena od samo 85 ljudi počela je krajem 1939. s pripremama i uvježbavanjem dok je njemačka tajna služba doznala da krov tvrđave nije miniran.
U želji očuvanja tajnosti cilja spomenute grupe, idejni tvorac prepada, njemački zrakoplovni general Kurt Student, zabranio je napuštanje vojarne svim padobrancima koji će ići u akciju.
U 03:30 sati desetog dana mjeseca svibnja 1940., u 11 jurišnih jedrilica DFS 230 na aerodromu Koln ukrcali su se pripadnici prepadne grupe Granit i potom tegljeni transportnim avionima Ju 52 uzletjeli k zapadu.
Slika: Jedrilice DFS nakon slijetanja
Na visini od 2600 metara i iznad njemačkog grada Aachena jedrilice su se otkačile od svojih zaprega i krenule u tihom letu prema cilju. Osim padobranaca, kojih je u svakoj jedrilici bilo desetak, sa sobom su nosili još jedno, do tada neupotrebljeno oružje. Radilo se o cilindričnim eksplozivima koji su specijalno razvijeni upravo za ciljeve kao što su bunkeri.
Tijekom tegljenja i otpuštanja dvije jedrilice su prinudno sletjele, a da bi stvar bila još nepovoljnija za Nijemce, u jednoj se nalazio zapovjednik grupe „Granit“ poručnik Rudolf Witzig. Ipak, pažljivo planiranje i dalekovidno razmišljanje predvidjelo je i ovakav slučaj pa je zamjenik, stariji narednik Helmut Wenzel, preuzeo zapovjednu ulogu. U 05:20 sedam jedrilica su, jedna za drugom, sletjele na krov tvrđave, dok su dvije promašile mjesto slijetanja. Odmah su padobranci počeli postavljati eksplozivne naprave od 50 i 12,5 kg na topovske kupole te potom i aktivirali iste.
Nekolicina belgijskih branitelja je poginula a ostali su se u panici počeli povlačiti dublje u utvrdu. Belgijski zapovjednik, bojnik Jottrand, je prvo upao u stanje panike, a potom, slušajući mnogobrojne eksplozije koje su tresle utvrdu, u stanje potpune demoraliziranosti.
Slika: Demoralizirana i poražena belgijska vojska
Nakon samo 20 minuta borbe cijeli plato (krov) utvrđenja bio je u njemačkim rukama. Uz pomoć eksploziva, ručnih bombi, bacača plamena i pješačkog oružja, sve topovske i strojničke kupole bile su ili uništene ili osvojene.
Slika: Kupola po osvajanju s mnogobrojnim oštećenjima
Njemački padobranci su nakon toga ušli i u splet tunela i počeli ubijati i zarobljavati branitelje. Nakon tri sata borbi sve važne točke bile su u njemačkim rukama. I mostovi, tako vitalni za daljnji njemački uspjeh su osvojeni, a dezorganizirana belgijska vojska pokušala je tek u popodnevnim satima protunapad na zauzetu tvrđavu, ali bezuspješno. Zbog mnoštva galerija i tunela, a bojeći se belgijskog protunapada iz još neosvojenih džepova, njemački vojnici su uništili više važnih prolaza.
Slika: Glavni ulaz odmah po okončanju bitke
Sve je bilo gotovo sutradan u ranim popodnevnim satima kad je zapovjednik posade tvrđave Eben-Emael izašao mašući bijelom zastavom. Njemački zapovjedni kadar u ovoj bitci bio je jednoglasan: „Neprijateljski vojnici jednostavno nisu imali volju za borbom“.
Slika: Glavni ulaz i danas nosi mnogobrojne rane nastale tog dana
Uz očitu korist od pada ovakvog utvrđenja, zanemariva nije bila ni ona propagandna, koja je naširoko i sveobuhvatno iskorištena u svim osovinskim glasilima.
Gubici padobranaca: 6 mrtvih i 18 ranjenih
Belgijski gubici: 23 mrtva, 59 ranjenih i ostali zarobljeni.
Na pomoći i ustupljenim materijalima zahvaljujem kolegi Vladi Martinoviću.