Nastrani degenerik koji je sam razotkrio nevjerojatna zvjerstva belgijskoga kralja

Sir David Casement britanskoj je javnosti razotkrio genocid koji su Britanci počinili u Kongu i tako postao jedan od prvih boraca za ljudska prava domorodačkog stanovništva. To ga nije spasilo od vješala na koja su ga Englezi poslali zbog irskog nacionalizma, homoseksualnosti koja je tada bila ilegalna i navodne pedofilije.

Slika 1: Roger David Casement za svoj humanitarni rad dobio je titulu Sir

Roger David Casement bio je više nego podvojena ličnost. Za mnoge Irce on je najveći Irac koji je ikada živio, dok je za Engleze i dalje veleizdajnik i nastrani degenerik. Radio je kao britanski diplomat koji je zbog svojih poslovnih uspjeha dobio plemićku titulu, dok je istovremeno bio zagriženi irski nacionalist koji se u Prvome svjetskom ratu udružio s Nijemcima kako bi omogućio neovisnost svoje zemlje. Poznat je kao rodonačelnik borbe za ljudska prava od stranih kolonijalista potlačenog domorodačkog stanovništva, dok je istodobno iskorištavao, često i maloljetne domoroce za svoje homoseksualne aktivnosti.

Put u Kongo

Već pri rođenju njegov životni put nije bio jasno zacrtan. Majka Irkinja ga je poskrivećki krstila u katoličkoj crkvi, za što nikada nije saznao njegov otac, anglikanac i kapetan britanske vojske. Još kao dječak ostaje bez oba roditelja, pa je prepušten na milost državnim i crkvenim ustanovama koje su ga školovale. Nije mogao podnijeti torturu i zlostavljanje rigidnih školskih institucija i često nastranih učitelja pa je već sa šesnaest godina napustio obrazovni sustav i uputio se u Afriku o kojoj je maštao tijekom besanih i suzama ispunjenih noći u raznim internatima.





U Kongu upoznaje svog idola, istraživača i živuću legendu Sir Henryja Mortona Stanleya koji se proslavio pronalaskom izgubljenog misionara Davida Livingstonea. Stanley ga je uposlio u tvrtki African International Association koja je obavljala pripremne radnje za belgijsko preuzimanje Konga. Casement je radio na izgradnji cesta duž rijeke Kongo, gdje se sprijateljio s brodskim pilotom Jozefom Teodorom Konradom Korneziowskim, poznatijim pod  književničkim imenom Joseph Conrad. Dva mladića još su bila entuzijastična u pogledu prisutnosti bijelog čovjeka u Africi. Smatrali su da je misija bijelaca osloboditi domorodačko stanovništvo od svekolike bijede i praznovjerja i uključiti ga u red civiliziranih naroda. Uvidjevši brutalnost kolonizatora, obojica su se gorko razočarala. Conrad je napisao knjigu “U srcu tame” koja je poslužila redatelju Francisu Fordu Coppoli kao predložak za kultni film “Apokalipsa danas”, dok je Casement napustio omraženu tvrtku i bivšeg idola Stanleya i zaposlio se u britanskoj konzularnoj službi.

Prvi genocid

Stanleyevim zalaganjem Kongo nije postao belgijska kolonija, nego privatni posjed belgijskoga kralja Leopolda II., što ga je s novostečenih dva milijuna i šesto tisuća četvornih kilometara činilo najvećim zemljoposjednikom na svijetu.





Slika 2: Kongo je bio privatni posjed belgijskoga kralja Leopolda II. koji je masakrirao narod

Ubrzo su u Europu počele stizati vijesti o stravičnim zločinima na Leopoldovu posjedu, pa je diplomat Casement poslan da istraži slučaj. Ono što je otkrio u Kongu prelazilo je granice i najcrnije mašte. Na plantažama kaučuka i u rudnicima Leopoldovi plaćenici nemilosrdno su iskorištavali domoroce. U prvo vrijeme radnike na plantaži kaučuka koji ne bi isporučili kvotu kažnjavali bi odsijecanjem šake, stopala ili penisa, tako da bi čak i četverogodišnja djeca često ostajala bez udova.

Slika 3: Casement je detaljno evidentirao belgijska odsijecanja ruku domorodcima

Jednom prilikom Casement se uspeo na vagu za mjerenje gume i uvidio da je smršavio deset kilograma. U prvo vrijeme se hipohondrični Casement pobojao za svoje zdravlje, da bi kasnije uvidio da je s njegovom težinom sve u redu, ali je vaga namjerno krivo postavljena.

Brutalno kažnjavanje nije bilo dovoljno belgijskim eksploatatorima, nego su, vođeni što većim profitom, posegnuli za još drastičnijim metodama. Otimali bi cijele domorodačke zajednice te bi ih poslali na rad u rudnike i plantaže. Casement se uputio dublje u Kongo, gdje je boravio prije petnaestak godina. Zapanjila ga je pustoš na koju je naišao. Od sela koja su nekad imala više tisuća stanovnika nije ostao ni jedan čovjek, a umjesto cike zaigrane djece, dočekala ga je mrtvačka tišina. Ubrzo je spoznao gorku istinu. Belgijanci crnce koje su odveli na rad jednostavno nisu hranili. Kada bi umrli od gladi, otišli bi po novi kontingent besplatne radne snage. Tim postupcima Kongo je ostao bez deset milijuna ljudi, što se smatra prvim genocidom u modernoj povijesti.

Slika 4: Domorci koji nisu osakaćeni ili ubijeni zarobljeni su i morali su raditi do smrti

Casementov izvještaj potresao je cijelu Europu. Iako se ni druge kolonijalne sile nisu mogle pohvaliti najboljim ophođenjem prema domorodačkom stanovništvu, ono što su radili Leopoldovi plaćenici prevršilo je svaku mjeru civiliziranog ponašanja. Zahvaljujući Casementu, Belgiji su određene sankcije, a na Berlinskom kongresu Leopold II. ostao je bez svojeg posjeda koji je sada postao belgijska kolonija i time direktno podčinjen parlamentu, čime se stanje na terenu donekle popravilo. Najokrutniji činovnici kažnjeni su zatvorskim kaznama, a masovna ubojstva, sakaćenja i izgladnjivanja do smrti su prestala.

Veliki skandal

Casement je postao lice s naslovnice svih svjetskih novina, a zahvaljujući uspjehu u Kongu, britanska vlada je za njega imala novi, ovaj put delikatniji zadatak. Do Londona su stigle vijesti kako se s domorodačkim indijanskim stanovništvom na plantažama kaučuka u vlasništvu britanske tvrtke Peruvian Amazon Company postupa slično, ako ne i gore nego s crncima u Kongu. Djelatnici tvrtke Julia C. Arane bili su primorani surađivati s Casementom te su mu potanko objasnili postupke s Indijancima, pritom isključujući svoju odgovornost. Učestali su bili odlasci u lov na Indijance u njihova sela kako bi ih odveli da skupljaju kaučuk na zemlji koja je pripadala kompaniji. Nije bilo važno iz kojeg su plemena, niti iz koje regije. Svi su se redom opirali skupljanju kaučuka te ih je na to trebalo natjerati. Upadi su zahtijevali dugotrajne ekspedicije, katkad uzaludne. Stizale bi, a sela bi bila prazna – stanovnici bi pobjegli. Ako ne bi na vrijeme pobjegli, zasuli bi ih mecima da ih uplaše i da odustanu od obrane, no ipak bi se branili svojim puhalicama za strelice i toljagama. Zapodjenula bi se borba. Poslije su one koji su mogli hodati, muškarce i žene, morali goniti vezane oko vrata. Najstarije i one tek rođene ostavljali su u selu da ih ne bi usporavali. Oni ostavljeni umirali bi od gladi, a ni oni koji su završili na plantažama nisu imali ništa bolju sudbinu.

Casement se našao u dvojbi s obzirom na to da se ipak radilo o britanskoj kompaniji, u čijoj su upravi sjedile visokopoštovane osobe u poslovnom svijetu i Cityju. Mučilo ga je što će reći ti odličnici kada u izvještajima koje će on podastrijeti vladi pročitaju da je poduzeće koje su ozakonili svojim imenom i novcem provodilo ropstvo, da su sakupljače kaučuka pribavljali upadima naoružanih zločinaca koji su hvatali muškarce, žene i djecu, da su ih nepravedno eksploatirali, držali obješene u kladama, užarenim željezom im utiskivali logo kompanije u kožu i bičevali ih do smrti ako svaka tri mjeseca ne bi ispunili minimalnu kvotu od trideset kilograma kaučuka. Roger je bio u uredima Peruanske amazonske kompanije u Salisbury Houseu, u financijskom središtu Londona. Veličanstveno mjesto, s Gainsboroughovim pejzažem na zidu, tajnicama u odorama, uredima s tepisima, kožnim foteljama i mnoštvom službenika s prugastim hlačama i crnim prslucima, košuljama s uškrobljenim ovratnikom koji vode knjige, primaju i šalju brzojave, prodaju i naplaćuju pošiljke kaučuka u svim industrijskim gradovima Europe.

A na drugom kraju svijeta, u Putumayu u Peruu, polako izumiru Indijanci, a da nitko nije prstom maknuo da to promijeni. Unatoč dvojbama, Casement je poslao svoj izvještaj, što je dovelo do velikog skandala. Dioničari su se povukli te je kompanija propala, što je ujedno bio spas za Indijance iz regije Putumayo. Zbog zasluga za spašavanja crnaca u Kongu i Indijanaca u Peruu, britanski monarh Đuro V. dodijelio je Casementu titulu Sira, te je postao članom viteškog reda St. Michaela i St. Georgea.

Povratak Ircima

No, sada već Sira Rogera Davida Casementa mučile su druge brige. Dok je on u službi britanskog imperija spašavao crnce i Indijance, taj isti imperij držao je njegove Irce u sedamstogodišnjem ropstvu. Tako je, na čuđenje svih, odlučio napustiti diplomatsku službu i sav svoj nemali ugled uložiti u osamostaljenje Irske.

Početkom Prvoga svjetskog rata odlazi u Sjedinjene Američke Države, gdje se priključuje irskim nacionalistima koje je predvodio John Devoy. Skupljao je novac na sve strane kako bi financirao ustanak u Irskoj, a pomoć mu je došla s neočekivane strane. Pristupio mu je njemački vojni ataše Franz von Papen, koji je kasnije na vlast doveo Adolfa Hitlera, i ponudio mu neograničenu materijalnu, oružanu i logističku potporu. Casement, vođen logikom neprijatelj mog neprijatelja moj je prijatelj, prihvatio je Nijemčeve prijedloge i otputovao u Berlin. Tu je od zarobljenih britanskih vojnika irske nacionalnosti pokušao stvoriti brigadu dobrovoljaca. No, kako su Irci bili plaćenici koji su u vojsku pobjegli od gladi i položili zakletvu britanskom kralju, bili su svjesni da im ne ginu vješala ako Njemačka izgubi rat. Tako su se u brigadu prijavila samo pedeset i dva vojnika. Zbog tog neuspjeha pragmatični Nijemci izbjegavali su Casementa i željeli su ga se čim prije riješiti. Na kraju je ipak uspio namoliti Nijemce da pomognu u naoružavanju Iraca za predstojeći Uskršnji ustanak. Tako su Nijemci na trgovački brod Libau, koji su za potrebe akcije preimenovali u Aud-Norge, pod lažnom zastavom neutralne Norveške ukrcali dvadeset tisuća pušaka, deset teških strojnica i milijun metaka.

Dnevnici homoseksualca

Brod je trebao pratiti Casement s još dvojicom irskih revolucionara u njemačkoj podmornici U-20. Akcija je odmah krenula po zlu. Motori na podmornici su se pokvarili, tako da nije mogla slijediti brod, a Irce koji su trebali dočekati njemački brod krcat oružjem na malom je čamcu uhvatilo nevrijeme pa su se utopili. Nijemci su neko vrijeme kružili mjestom sastanka, a kako im se približilo britanski ratni brod, potopili su svoje plovilo kako oružje ne bi palo neprijatelju u ruke. Budući da je cijela akcija propala, zapovjednik njemačke podmornice nije znao što da radi s Ircima, koji su mu sada bili nepoželjni teret, pa ih je jednostavno izbacio na obalu u grofoviji Cork. Kako se Casementu zbog ustajalog zraka u podmornici pogoršalo zdravstveno stanje koje ionako nije bilo dobro zbog preboljene malarije, njegovi suputnici su ga bespomoćnog ostavili na obali, gdje ga je ubrzo uhitila britanska policija. Bez njemačkog oružja Uskršnji ustanak je propao, a hapšenje Casementa za Britance je bilo velik uspjeh. Imali su u rukama veleizdajnika koji je pljunuo na sve počasti koje mu je pružio imperij, te su ga po hitnom postupku odlučili osuditi na smrt. Iz prašine su izvukli akt o veleizdaji iz 1351. godine, koji je na sudu čitan na izvornom normansko-francuskom jeziku.

No, u obranu Casementa koji je toliko učinio za obranu ljudskih prava stala je javnost i mnogi odličnici. Tako su britanskom monarhu pisali i tražili pomilovanje pisci Sir Arthur Conan Doyle, Joseph Conrad, William Butler Yeats i George Bernard Shaw, a pomilovanje je tražio i američki Senat. No, Britanci su imali adut u rukama. U tisku su objavili Casementove dnevnike u kojima eksplicitno opisuje svoje homoseksualne avanture, što je javnost i odličnike odmah okrenulo protiv njega. Osuđen je na smrt i nakon četiri dan obješen. Dopušteno mu je da na vješala ode u svečanoj odjeći i da kaže posljednje riječi, a on je rekao samo “Irska”.

Kako su Irci u Americi počeli tvrditi da su dnevnici lažni, Britanci su objavili nalaz patologa po kojemu stoji da je pregledom anusa pokojnika utvrđeno da je imao neprilične seksualne aktivnosti. Tek 2015. godine dokazano je da su dnevnici autentični. Sjena homoseksualnosti i pedofilije koja ga je pratila cijelo dvadeseto stoljeće još nije iščezla. Njegov lik u Irskoj izaziva nelagodu, jer se u njegovoj zemlji još donedavno službeno održavalo strogo ćudoređe, tako da su njegovo ime, podvizi i stradanje bili rezervirani samo za političke eseje, novinske članke i biografije povjesničara čiji su autori uglavnom bili Englezi. Ipak, unatoč njegovim sklonostima, mnogi ga Irci i dalje smatraju nacionalnim herojem.

Komentari

komentar

You may also like